Ukradeno?

Proteklih desetak dana Rijeka je u stvarnosti postala metafora grada s početka teksta. Riječki slučaj krize lijekova u bolničkom sustavu na stvarnom je primjeru pokazao kako se u nas još uvijek tretiraju onkološki bolesnici, ali i oni koji ih liječe. No, podsjetio je i na nešto vrlo uznemirujuće, a to je kako sustav tretira one zbog kojih postoji – gledajući ih kroz iznose koji nisu isti za sve jer privilegirani u tom sustavu uvijek vrijede više. Riječanima posljednji slučaj sa središnjom zdravstvenom ustanovom u regiji nije otkrio ništa novo; oni odavno znaju da se djeca s malignim oboljenjima bez obzira na svoju dijagnozu i prognozu na Kantridi liječe na odjelu veličine jednog prosječnog stana. Gotovo da nema građanina koji se na spomen riječke Klinike za onkologiju, dakle one u kojoj se liječe odrasli pacijenti, neće sjetiti bizarnog događaja prije nekoliko godina kada je štakor ugrizao pacijenta, i to u vjerojatno najderutnijem objektu u prilično jakoj konkurenciji zgrada koje čine riječku bolnicu. Riječka bolnica u svom cjelokupnom izdanju dugi je niz godina jednostavno posljednja na listi prioriteta hrvatskog zdravstvenog sustava, a to je nažalost već u prvi mah jasno svima koji su iz raznih razloga ikad kročili u njezine prostore.

– Ne mogu pacijentu poručiti: idite kući umrijeti – snažna i hrabra izjava predstojnice riječke Klinike za onkologiju kojom je htjela javno ukazati na problem terapije onkoloških bolesnika koji su se zbog višemjesečnog manjka bolničkih sredstava prvi našli na udaru grubih restrikcija sustava, zapravo je progovorila o aktualnom stanju u zdravstvu, posebno riječkom. O problemima liječenja brojnih pacijenata čije je liječenje preskupo za sustav koji u ovom trenutku zbog svoje loše organizacije štedi i na andolu, dugo se u riječkoj bolnici žučno raspravljalo na stručnim sastancima iza zatvorenih vrata, no da je nadomak potpunog kolapsa bilo je kristalno jasno tek kad su liječnici o tome bez dlake na jeziku progovorili javno, što se barem kad su bijele kute u pitanju ne događa često. Okidač je bio mjesečni limit riječke Onkologije koji sa 650 tisuća kuna ni čarobnim štapićem ne može pokriti terapiju svojih pacijenata lijekovima čija se cijena kreće između deset i dvadeset tisuća kuna, a za koje osiguravatelj kaže da imaju pravo naplaćujući to iz praznog bolničkog proračuna. Pokrenula se lavina polemika o opravdanosti skupog liječenja, a dio njih s pravom je uznemirio javnost zbog svoje bešćutnosti i demagogije kojom se raspravlja o pitanju onih čiji životi ovise o milosti paušalnih birokratskih odluka.

Status: Nesposobnost uprave
Lokacija: Rijeka
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: Zaključeno