Ukradeno?

Mihael Zmajlović, 34-godišnji ambiciozni gradonačelnik Jastrebarskog, čovjek kojeg je Zoran Milanović odabrao za novog ministra zaštite okoliša i prirode.

S njim će, po svemu sudeći, biti uklonjene mnoge barijere u provedbi Čačićevih ekološki spornih projekata poput HE Ombla, gradnje novog bloka u TE Plomin i ostalih. Naime, iako je Zmajlović na konferenciji za novinare u Banskim dvorima, na kojoj je predstavljen kao kandidat za to ministarsko mjesto, ustvrdio da će nastaviti smjerom koji je "jasno zacrtala Mirela Holy", već samim time što nije jasno i glasno kazao da će se usprotiviti projektima koji predstavljaju opasnost za okoliš, a time i društvo, puno je toga budući ministar rekao.

Njegova stranačka submisivnost, koja je iznad javnog interesa, postala je eklatantna čim je budući ministar na novinarsko pitanje o ekološki spornim projektima pozvao premijera da izrazi stav Vlade po tim pitanjima, pobojavši se valjda da ne bi štogod krivo kazao i prije nego li je zasjeo u blještavu ministarsku fotelju.

A evo što premijer očekuje od Ministarstva s novim ministrom na čelu: "Proaktivnu politiku, ali i da se gleda na ekonomsku korist za Hrvatsku." Milanović je, uostalom, naglasio da se radi o političkoj poziciji. Tek jedna rečenica trebala je nalikovati na nepokolebljiv stav kad je u pitanju ekološka zaštita, ali ni nju premijer, nažalost, nije završio: "Ako se pokaže da je projekt ekološki opasan, ali tu ne zauzimam stav ni za ni protiv..." Milanović je u konačnici kazao i da ni Ministarstvo za zaštitu okoliša ne može samo donositi ocjene, nego će to raditi cijela Vlada.

Na jasno i glasno postavljeno novinarsko pitanje upravo o tom kriminalnom miljeu koji okreće velike novce na sanaciji otpada, budući ministar govorio je o onome što Europska unija traži od Hrvatske da se ispuni po pitanju zaštite okoliša i ekološki obnovljivih izvora energije. Eventualnu, barem između redaka, moguću poruku "krimosima iz svijeta smeća" budući je ministar, nažalost, zaobišao izraziti.

====

I još jedno političko parazitsko đubrence uhljebljeno na grbači poreznih robova.

Šta se čudite??? U malom gradiću Jaski koja je slična nekom slavonskom SELU nisu imali baš nikoga tko bi imao škole ili bilo kakve kvalifikacije da postane direktor komunalnog, jer u selu gdje samo svećenik zna čitat, a učitelj pisat, normalno je da uzmu za direktora onog trećeg koji zna čitat ili pisat. Recimo, moj sin ima završen faks, položen stručni ispit, 2 krnje godine radnog iskustva na zamjenama i nikako da ga zovu za direktora komunalnog, niti Hrvatskog telekoma, i ja mu sad predlažem da se uhvati kakovog malog obrta, jer dočekat tu stolicu neće. Istovremeno gledam oko sebe lijene i nesposobne da ti stane mozak i vučem za njih. Nazdravlje! Ko mi kriv, nisam u stranci u kojoj treba bit po potrebi u određeno vrijeme!

Običan-bezvezni Hrvat - realni proizvodni sektor
2001 - završava fax
2001 - 1. posao- prašinar
2002- zatvaranje poduzeća - otkaz -2. posao - prašinar
2003- zatvaranje posla-3. posao, podmetanje
2004- stečaj- 4. posao
2008-zatvaranje- otkaz- 5 psao
2009- 6. posao
2010- zatvaranje -otkaz -burza
2012-burza

Sposobni - svezani Hrvat - nerealni-politički sektor
2001- završio fax (23 god)
2001- direktor komunalnog
Magisterij
2009- gradonačelnik Jaske
2012- ministar

ja taman napisala komentar, a ti već izdao novo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje :) Dakle, ima kategorija još uspješnijeg nego onaj tvoj doljnji, a to je : s faksa u Sabor, kao što je to npr. imala sreće uvažena ministrica Opančićka.

" Onoga tko ju je prisluškivao treba nagraditi jer je borac protiv korupcije! ( Buddy ) Holy Diver je jedna korumpirana ekofeministkinja koja je i zaslužila da bude pod posebnim nadzorom zbog sklonosti zloupotrebama položaja. Prisluškivanjem se samo otkrilo ono na što smo svi sumnjali ".

I nije problem u tome što se novi ministar gura odnosno laktari jer da nije tako onda nebi odmah sa faxa postao direktor no problem je taj da postoji mogućnost da ćemo od tog njegovog laktarenja štete imati svi mi i ako bude istu štetu trebalo platiti poznato je tko će u tom biti sponzor...

Status: Moralni patuljci
Lokacija: Banski Dvori
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

U jeku rata Nadan Vidošević od Ministarstva obrane dobio je luksuzan stan u Zagrebu od 153 četvorna metra. Iako nije u bitnome sudjelovao u Domovinskome ratu, Vidošević je odlukom pokojnog ministra Gojka Šuška tako nagrađen za “iznimne zasluge”.

Netko vrati, netko proda
Iako su u sličnim slučajevima, pošto su na drugi način riješili stambeno pitanje, neki ljudi takve stanove vraćali MORH-u, Vidošević to nije učinio. Dapače, lani je taj stan prodao za 220.000 eura. Zanimljivo, Vidošević, koji se 2009. kandidirao na predsjedničkim izborima, u imovinskoj kartici izostavio ga je iz popisa imovine. Možda zato što je procijenio da će birači “progutati” brojne nekretnine koje je prijavio, među ostalim i vilu na Gornjem Prekrižju vrijednu nekoliko milijuna eura, čak i 14.000 dionica Kraša vrijednih više od četiri milijuna kuna, ali ne i “vojni stan” opterećen moralnom hipotekom.

>>Pričuvni satnik Džankić sam si izabrao "generalski" stan

– Dan prije nazvali su nas “odozgo” i rekli da sutra moramo biti u Korčulanskoj ulici. Rečeno je da stan “ide” Nadanu Vidoševiću. Sutradan prijepodne dovezli smo se tamo, a Vidošević nas je već čekao pred ulazom u zgradu. Bio je u odijelu, sređen i vrlo pristojan. Upravo onako kako izgleda na televiziji – počeo je priču Večernjakov izvor, osoba koja je Vidoševića te travanjske srijede 1995. uvela u posjed novoga stana. Stan u zagrebačkoj Korčulanskoj ulici 3 e, površine 153 kvadrata, tadašnjem je ministru gospodarstva i predsjedniku Hajduka dodijelilo Ministarstvo obrane diskrecijskim pravom pokojnog ministra Gojka Šuška.

Bivši djelatnik MORH-a govori ovako: “Rekao je ‘Dobar dan!’, rukovali smo se i uveli ga u haustor. Došavši do stana, otključao sam vrata i sva trojica ušli smo unutra. Bio je to izvrstan stan, jako velik, iznad protuprovalnih vrata stajale su nadzorne kamere. Proveli smo gospodina Vidoševića cijelim stanom i pokazali mu svaku prostoriju. U stanu su bili postavljeni parketi, pločice i kuhinja. Ostalog namještaja nije bilo. No ono što je bilo unutra bilo je najkvalitetnije što smo tada imali.

>>Istraga o ratnim kvadratima važna je za raščišćavanje s problematičnim dijelom '90-ih

Razgledavanje stana trajalo je relativno kratko i bilo je uobičajen korak jer bi prije preuzimanja budući stanar morao potpisati zapisnik. U zapisniku je postojala stavka “zamjerke” i tamo bismo upisivali detalje na koje bi se ljudi požalili. Gospodin Vidošević nije imao zamjerki. Potpisali smo primopredaju, rukovali se i predali mu ključeve”. Iz dokumentacije koju posjeduje Večernji list vidi se da je zahtjev za stambenim zbrinjavanjem Nadana Vidoševića riješen 25. listopada 1994., a da je on u njega uselio 12. travnja 1995. Na naš upit da objasni kako je u ratno doba došao do vojnog stana, Vidošević je preko svoje glasnogovornice poručio da je stanarsko pravo nad stanom u Splitu površine 60 kvadrata zamijenio stanarskim pravom nad stanom u Zagrebu površine 153 kvadrata.

Moralna hipoteka
Vojni stan na splitskom Spinutu, tvrdi glasnogovornica, naslijeđe je Nadanove pokojne bake Milke Tudor. No u podatkovnoj bazi kojom raspolažemo navedeni stan na to ime ne postoji. Ono što svakako postoji jest činjenica da je Vidošević na temelju posebnih zasluga diskrecijskim pravom Gojka Šuška barem uvećao kvadraturu vlastita stambenog prostora. No priča tu ne završava. Nakon 15 godina, 2010., sada već neupitno dobrostojeći šef Hrvatske gospodarske komore, vlasnik je imanja u Gorskom kotaru, a živi u elitnoj vili na zagrebačkom Gornjem Prekrižju.

Dakle, u trenutku kada je dobro stambeno zbrinut, Vidošević stan dobiven od MORH-a ne vraća u vojni fond nego ga prodaje po tržišnoj cijeni. Naime, provjeravajući početne informacije, pronašli smo i kupoprodajni ugovor od 9. veljače 2010. kojim je Vidošević stan prodao za 220.000 eura. Vidošević nam je pak rekao da je taj stan 1997. otkupio za oko 40 tisuća maraka.

https://vidosevic.wordpress.com/

==

Kao registar branitelja treba objaviti i registar dodjele stanova nakon ukidanja instituta stanarskog prava. Prvo vojni, jer postoji. Pa se onda vidi tko se ogrebao. I onda plate tržišnu razliku koja se isplati bankama za sve nas idiote koji smo plaćali stambene kredite bilo u eurima ili švicarcima.

Zašto je samo izmišljen OIB kako bi ovo malo naroda još opljačkali i uništili.Kakvo li je samo ruganje onima koji su krvarili za ovu zemlju.Da se poginulima dignut i vidit za kakve su hoštaplere dali živote. Nadan Vidošević bjad i bjeda prije rata, a gle danas još veći jad kad se ovako ruga svim HRVATSKIH građanima.Lopov i pljačkaroš di si Gospodine Bajiću što sad radiš? Nije Vidošević sam ali krenite i svih skupine na hrpu i oduzmite im sve nelegalno stečeno i iza tog ih pustite da gledaju što su uradili, a to više nije njihovo.

Status: Banana republika
Lokacija: Zagreb
Opseg: Moralni patuljci
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: Zaključeno

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dužnosnika kaznilo je s 20 tisuća kuna bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu prometa Dražena Bregleca jer je postao članom Uprave tvrtke City EX prije isteka roka od šest mjeseci nakon napuštanja dužnosti, u kojem dužnosnik ne smije biti u nadzornim odborima i upravama trgovačkih društava. Povjerenstvo je utvrdilo i da Breglec nije podnio izvješće o svojoj imovini u zadanom roku od 30 dana po prestanku dužnosti.

Konstatirano je da je HDZ-ov zastupnik Krešo Filipović bio u situaciji sukoba interesa između 11. siječnja i 7. listopada 2008., jer je za dolazak na saborske sjednice koristio dva službena automobila županjske Sladorane.
Filipoviću je, kao prokuristu, uz ta vozila pripala i kartica za gorivo te ENC uređaj za naplatu cestarina, no on je od Sabora tražio refundiranje troškova.
Povjerenstvo je, međutim, obustavilo daljnji postupak, jer je Filipović Saboru samoinicijativno vratio novac za troškove koje je učinio službenim vozilima Sladorane, ali i privatnim automobilom, čime je otklonio uzrok sukoba interesa.

Sukob interesa utvrđen je i gradonačelniku Labina Tuliu Demetliki, jer je pogodovao svom osobnom vozaču u rješavanju stambenog pitanja.

Status: Ukradeno
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Moralni patuljci
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: Zaključeno

http://www.vecernji.hr/zagreb/s-djecom-ostala-cesti-dok-su-joj-dva-muza-zatvoru-clanak-205750

==

"A odvratnim Večernjkovcima najvažnije je bilo u naslov staviti 2 muža i to u zatvoru! Pogledajte mizerije koliko su ta djeca stara! Sigurno će vidjeti članak u novinama - zar im nije bilo dovoljno poniženja u životu do sada, morali ste i vi doprinijeti!"

Status: Bijeda novinarstva
Lokacija: Zagreb
Opseg: Moralni patuljci
Podobnost: Nesposobnost uprave
Pravomoćnost: Zaključeno

Ovih dana navršile su se točno četiri godine kako na Upravnom sudu RH na pravorijek čeka tužba vezana uz kuću obitelji Ive Sanadera u Kozarčevoj 21 u Zagrebu.

Riječ je, naime, o Đuri Papcu, Zlatku i Željku Hrastovu koji traže povrat stana od 49 četvornih metara smještenom u suterenu kuće u kojoj žive Sanaderovi te građevinske parcele od 992 četvorna metara koja je dio okućnice Sanaderovih.
Sporovi pred Upravnim sudom u kojima građani i tvrtke tuže neko od državnih tijela jer se osjećaju zakinuti njihovim odlukama, u prosijeku traju tri godine. Međutim, spor bivših vlasnika suterenskog stana u Kozarčevoj protiv rješenja grada Zagreba i Ministarstva pravosuđa oko njihove nekretnine u Kozarčevoj traje već četiri godine. Razlog otezanja, prema našim pravosudnim izvorima, nije pravna složenost toga predmeta, jer je predmet pravno jednostavan.
Razlog otezanja je njegova politička delikatnost jer je riječ o interesima donedavno najmoćnije obitelji u državi. U minule četiri godine spis Kozarčeva selio se od jednog do drugog suca, a sve u nastojanju da se pronađe sudsko vijeće koje bi našlo dovoljno uvjerljive argumete da tužbu bivših vlasnika konačno odbaci i obitelji Sanader omogući da na tu priču stave točku.

Bivši predsjednik Upravnog suda Ivica Kujundžić u ljeto 2007. predmet je dodijelio sutkinji Mirjani Juričić koja se upravo u to vrijeme pripremala za kandidaturu za Ustavni sud. Procjena da bi sutkinja Juričić mogla presuditi u korist Sanderovih i tako sebi kupiti sigurnu ulaznicu za Ustavni sud ispostavila se sasvim pogrešnom.
U konzultacijama oko toga predmeta sutinja Juričić je pred predsjednikom suda Kujundžićem izrazila stručno stajalište da je Minstarstvo pravosuđa odbijajući zahtjev bivših vlasnika suterenskog stana u Kozarčevoj 21 načinilo niz zakonskih povreda, te da je spreman predmet odmah uzetri u rad i presuditi po svoj profesionalnoj savjesti, dakle, poništiti odluku Ministarstva pravosuđa kojom je zahtjev bivših vlasnika za povratom suterenskog stana odbijen.
Predsjednik suda Kujundžić zatražio je od nje da mu preda predmet Kozarčeva kako bi ga proučio i nikada joj ga iako se formalno vodio kod nje više nije vratio. Nekoliko mjeseci kasnije u siječnju 2008. sutkinja Juričić je premještena je iz imovinsko pravnog odjela Upravnog suda u finacijski odjel i nedovršene predmete je razdužila. Predmet Kozarčeva skupljao je prašinu u sudskom kancelariji Upravnog suda sve do sredine 2009. kad je dodijeljen sutkinji Inge Vezmar-Brlek.
Riječ je o sutkinji bez velikog sudačkog iskustva jer je na sudačku dužnost imenovana godinu dana prije nego što joj je predmet dodijeljen. U lipnju ove godine, međutim, predmet Kozarčeva ponovo mijenja sudsko vijeće. Ovoga puta dodijeljen joj je rad sudskoj savjetnici Ivani Horvat.
Riječ je o savjetnici sutkinje Upravnog suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, inače članici tročlanog sudskog vijeća imovinsko pravnog odjela toga suda u kojem sjedi sutkinja Ana Berlengi Fellner, a na čelu mu je Ivica Kujundžić, bivši predsjednik Upravnog suda.
Naime, nakon što ga je bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović početkom ove godine odbio imenovati na još jedan mandat predsjednika Upravnog suda, Kujundžić je raspoređen u imovinsko-pravni odjel Upravnog suda na mjesto predsjednika sudskog vijeća. Tako je predmet Kozarčeva nakon četiri godine putovanja po Upravnom sudu dospio u ruke upravo njegova vijeća.
No kako se politička klima u Hrvatskoj promijenila, a Ivo Sander od najvećeg političkog moćnika svrstao u red najkritiziranijih političkih figura, predmet Kozarčeva izgubio je političku delikatnost.
Danas je, uvjeravaju nas naši sugovornici iz pravosuđa, prilika da se upravo na njemu demonstrira snaga “pravne države”.

===


Povrat imovine mu je poremetio plan
IDILIČNI POČETAK
Obitelj Sanader nije ni slutila da će joj u preuzimanju vile u Kozarčevoj 21 i velike okućnice na kojoj se ona nalazi najveće glavobolje zadati najmanji i najskoromniji suterenski stan.

POČETAK
Prvi stan u Kozarčevoj 21, veličine 113 četvornih metara, na drugom katu vile kupljen je 3. lipnja 1993. na ime Mirjane Sanader.

USKOČIO I PUNAC
Samo šest mjeseci kasnije, u prosincu 1993., kupljen je i drugi stan od 113,5 četvornih metara, na prvom katu vile i to na ime Mirjanina oca zaposlenog u splitskom Škveru, Ive Šarića iz Splita.

PRIZEMLJE
U prosincu 1994. kupljen je i treći stan u prizemlju, veličine 116 četvornih metara, također na ime Sanaderova punca, Ive Šarića.

ZAMJENA
Suterenski stan veličine 49 četvornih metara bio je u vlasništvu grada Zagreba, a u njemu je stanarsko pravo imala Božena Šešljaga. Gradsko stambeno-komunalno poduzeće proglasilo je 1996. njezin stan nepodesnim za stanovanje i stanarki Šešljagi u zamjenu dodijelilo stan od 70 četvornih metara s terasom i spremištem u novosagrađenoj zgradi na Malešnici. Odluku o dodjeli toga stana 15. travnja 1996. potpisao je predsjednik Komisije za stambene odnose grada Zagreba Vinko Hotko. Već dva mjeseca kasnije, 26. lipnja iste godine, Božena Šešljaga je s gradom Zagrebom sklopila ugovor o otkupu dodijeljenog stana. Suterenski stan je Gradsko komunalno-stambeno poduzeće Zagreba izbrisalo je iz svoje evidencije stanova.

NASLJEDNICI TRAŽE POVRAT
Nasljednici bivših vlasnika podrumskog stana u Kozarčevoj, Papac i Hrastov, nakon donošenja Zakona o povratu oduzete imovine zatraži li su povrat suterenskog stana i pripadajuće građevinske parcele od 992 četvorna metra u Kozarčevoj.

RJEŠENJE SUDA
U prvostupanjskom postupku je Dragica Krpan, voditeljica Ureda za imovinsko pravne poslove grada Zagreba, 13. lipnja 2005. godine donijela rješenje kojim odbija zahtjev bivših vlasnika za povratom suterenskog stana i parcele. Prema njezinu obrazloženju, stan je izbrisan iz popisa Gradskog stambenog-komunalnog poduzeća, a ono što je izbrisano i čega nema ne može se vratiti.

ŽALBA VLASNIKA
Vlasnici su se na to rješenje žalili dokazujući da suterenski stan i pripadajuća zemlja u naravi i dalje postoje pa u skladu s tim mogu biti i vraćeni.

ZADNJA ŠANSA
29. srpnja 2006. pomoćnik ministrice pravosuđa Boris Koketi donio je rješenje kojim se žalba bivših vlasnika odbija. Papcu i Hrastovima kao posljednji pravni lijek preostala je tužba Upravnom sudu na rješenje Ministarstva pravosuđa i oni su je podnijeli 22. rujna 2006. Na presudu još uvijek čekaju.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Moralni patuljci
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

IZ UDRUGE Zviždač, na čijem je čelu Vesna Balenović, upozorili su na slučaj Slavice Stipanović koja je u školi u Osijeku prije 20 godina dobila nezakonit otkaz, a tek je u siječnju ove godine Vrhovni sud presudio u njezinu korist.

"Pravedna presuda ima smisla samo ako je donesena u razumnom roku. Pitanje je je li rok od gotovo dvadeset godina razuman rok? Dakako da nije, pa tako i presuda koja je dala pravo žrtvi gubi svoj smisao", smatraju u Zviždaču te dodaju kako je nepravedan sustav koji pojedincu pravdu donese nakon 20 godina. Iz udruge pišu kako svoj smisao gubi satisfakcija koja se doživi nakon toliko vremena.

"Gorka je to zadovoljština koju je Slavica Stipanović dočekala tek nakon dva desetljeća borbe, progona, mobinga, materijalnog osiromašenja, patnje i društvene stigmatizacije. Zlostavljači ostaju zaštićeni sustavom, a žrtve i članovi njihovih obitelji nakon dugogodišnje pravne borbe ostaju s trajnim posljedicama i ožiljcima", kažu iz Zviždača te traže od ministra obrazovanja Radovana Fuchsa da hitno smijeni ravnatelja škole Nikolu Popovića.

"Čini se da je pravda, koju nam hrvatsko pravosuđe osigurava, valjana za neke druge civilizacije i planete. Ljudska vrsta je limitirana ipak samo na 70-80 godina života, tako da hrvatsku pravdu tek rijetki mogu doživjeti. Prema nekima, nije problem u sporosti hrvatskog pravosuđa, već je problem u kratkom životnom vijeku Hrvata", zaključuje predsjednica udruge Vesna Balenović.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Moćno pravo
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: Moralni patuljci

Kako neslužbeno doznajemo, samo sat vremena nakon završetka emisije premijerka je osobno nazvala Renata Kunića v.d. glavnog urednika Informativnog programa, zaprijetivši mu tužbom ukoliko u nedjeljnom središnjem 'Dnevniku' ne objavi demanti.

Da se Kosor i njenim pomoćnicima nije dopao Pilsel koji se odjeven u majicu s natpisom 'Roba s greškom' - trudio što vjernije utjeloviti predsjednicu vlade dalo se naslutiti još tijekom trajanja 'Nedjeljom u 2'.

Tada je, kažu nam s HTV-a, novinarka Informativnog programa po skroz drugom poslu pokušala dobiti informaciju od glasnogovornika Vlade, ali je umjesto odgovora dobila spuštanje slušalice uz komentar da novinari televizije koja prikazuje takvo smeće ne trebaju drugo ni očekivati.

No, pravi urnebes nastao je u nedjelju oko 16 sati, kada je, priča se po HTV-u, premijerka osobno nazvala Renata Kunića. - Igrokaz koji su Stanković i Pilsel izveli u 'Nedjeljom u 2' ispod je svake razine! Zahtijevam da se sve demantira u središnjem 'Dnevniku'! - zatražila je Jadranka Kosor, spočitavajući uredniku prilog u kojem, istakla je, nema druge strane.

====

Slučaj, naravno, već je internacionaliziran. Obavještavam kolege iz Reportera bez granica i drugih asocijacije s kojima surađujem ili u kojima sam član a telefon mi od 15 sati neprestano zvoni. Engleske kolege, na primjer, zanima kako to i da li je točno da hrvatska premijerka, prema iskazu Momira Drobca, živi u stanu kojeg je obitelji Drobac otela država, konkretno, zloglasna Stambena komisija MORH-a.

Nekima se od kolega dopao dio jednog mog prethodnog teksta koji glasi ovako: ‘’Kako je riječ o ženi u čije su srce stali svi betežni, svi jadni, svi poniženi branitelji i prognanici, za deložiranog Branislava, jednostavno nije bilo mjesta. Jadranka ili mama, pozvale su snage reda, koje su bolesnom mladiću, vjerojatno pristojno objasnile kako je Komisija za hrvatsku čistoću utvrdila da to nije više njegov stan…

Osobno, mojoj sugrađanki Jadranki Kosor želim skrenuti pažnju, pošto je nedavno bila u privatnoj audijenciji kod Pape Benedikta XVI. i pošto je izjavila da ju je taj susret ohrabrio i osokolio, da pred svima nama stoji zahtjev za obraćenjem.

U latinoameričkoj teologiji oslobođenja, u kojoj sam se kao teolog i kršćanin oblikovao, to se obraćenje sastojalo u opsežnijem i boljem služenju siromašnima i žrtvama te u suprotstavljanju njihovim tlačiteljima i ubojicama kako bi se tim siromašnima i žrtvama pružila zaštita.

Ubijeni nadbiskup San Salvadora, Oscar Romero, je govorio ovako: ‘’Moja je zadaća ta da posvuda skupljam žrtve grozota, leševe i da utiješim ponižen i žrtvovan narod’’. Zašto tražim i očekujem suzu Jadranke Kosor za Branislava Drobca i ispriku i pomoć države za Momira Drobca? Jer na mogu pojmiti moje kršćanstvo, a mislim da bi to trebalo vrijediti i sva sve nas koji se tako deklariramo, ako to nije iz perspektive žrtava, ako to nije u kontekstu Kristova umiranja na križu i to za svaku pojedinu ljudsku sudbinu.

====

Nezadovoljan što Jadranka Kosor ne želi biti njegov gost, urednik Aleksandar Stanković zamolio je Pilsela da se pretvara da je on premijerka pa da mu odgovori na nekoliko pitanja.

– Nema problema, ali nemam broš – negodovao je Pilsel, a potom dodao kako ima nešto bolje, raskopčao košulju i pokazao majicu s natpisom “roba s greškom”.

Potom je Stanković pustio prilog o Momiru Dropcu, čovjeku u čijem stanu od 90 četvornih metara u Šeferovoj ulici danas živi premijerka, a iz kojeg je, zajedno sa svojim bratom prisilno iseljen 1995. godine. U potresnom prilogu M. Drobac priča kako mu se nedugo nakon iseljenja iz stana brat ubio skočivši sa 14 kata te opisuje svoj sadašnji život bez struje, vode, bez posla,...I tada je počeo intervju.

- Bi li vi dobili stan braće Drobac da u to vrijeme niste otišli iz medija u politiku? – pitao je Stanković, a Pilsl je glumeći Kosor rekao – teško, vrlo teško.

– Kako to da ste dobili stanarsko pravo na veći stan, kada taj institut tada nije postojao i kako to da ste dobili stan od 90 kvadrata, a imali ste pravo na 50 - ispitivao je Stanković. A Pilsl je objašnio da je taj stan “zaslužila jer je napravila puno za ispaćeni hrvatski narod zbog čega ju je i Tuđman prigrlio.”

– Možda to nije bilo u redu, ali voljela bi da nisam bila jedina privilegirana – odgovarao je Pilsl i dodao da će učiniti sve da se država oduži Momiru Dropcu na što je Stanković rekao da je kao i Mesić oduševljen ovakvom premijerkom.

Pilsel je, ne više glumeći premijerku, istaknuo i da se nada kako će na cijeli ovaj slučaj reagirati i predsjednik Ivo Josipović te je dodao kako Kosor do stana nije došla na protuzakonit način već je problem u etici i moralu te da država prema M. Dropcu ima dug kakav ima i prema Milanu Levaru i obitelji Zec.

Status: Banana republika
Lokacija: Zagreb
Opseg: Moralni patuljci
Podobnost: Jadranka Kosor
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Jedan od Josipovićevih suradnika bit će i novinar Drago Pilsel: "Bio sam glup kada sam pijan kamenovao sinagogu"

Status: Moralni patuljci
Lokacija: Pantovčak
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

“Slobodna Dalmacija” objavila je prije nekoliko dana izvrstan članak i razotkrila neviđeni slučaj korupcije u koji su uključeni bivši premijer Ivo Sanader, njegova supruga Mirjana i rukovodstvo Splitsko-dalmatinske županije. Priča je uzbudljiva i poučna, svjedoči o domišljatosti aktera, o beskrupuloznom pljačkanju poreznih obveznika, i gotovo da može poslužiti kao matrica za razumijevanje koruptivno-nepotističkih saveza na kojima se zasnivala Sanderova vladavina.

Uglavnom, Splitsko-dalmatinska županija iz proračuna za 2007. godinu izdvojila je 250 tisuća kuna za obnovu osnovne škole u mjestu Gardun pokraj Trilja. Škola je tim novcem obnovljena i uređena, ali uz jednu bizarnost: u njoj se još od 2002. godine, zbog malog broja učenika, ne održava nastava. Štoviše, ustanova je čak brisana s popisa osnovnih škola Ministarstva prosvjete. Štos je u tome da je “školu” u ljetnim mjesecima koristila arheologinja Mirjana Sanader, supruga bivšeg premijera, koja je sa svojim suradnicima i studentima obavljala istraživanja na lokaciji nekadašnjeg rimskog vojnog logora Tirulij u neposrednoj blizini.

“Slobodna Dalmacija” razvalila je priču preko naslovne stranice, opremivši je svim elementima vrhunske afere, a istoga dana u cijelosti ju je prenio “Jutarnji list” (pošto su “Slobodna” i “Jutarnji” u vlasništvu istog nakladnika), uz zamaman naslov, koji će potencirati nemoralni aspekt skandala, a na razini faktografije je primjeren sadržaju: “Županija za 250 tisuća kuna obnovila školu koja služi Mirjani Sanader!”

No, priča ima i jednu neobičnu dimenziju: prije dvije godine objavljena je u “Feral Tribuneu”, potpuno identična današnjoj, sa svim detaljima koji čine aktualnu “aferu”, uključujući i nemuštu izjavu gospođe Sanader. “Slobodna Dalmacija” to ne taji, nego “otkriće” garnira uzgrednom frazom – “o čemu je prije dvije godine pisao i tjednik ‘Feral’”.

Zbog čega tada, prije dvije godine, dok je Sanader još bio utjecajni predsjednik Vlade, “Slobodna Dalmacija” nije preuzela ono o čemu je “pisao tjednik ‘Feral’”, pa da to onda prenese i “Jutarnji list”, nego je to učinjeno tek sada, kad se Sanader više ne ubraja u moćnike, čitateljima nije pojašnjeno. Napokon, radilo se o proračunu za 2007. a ne 2010. godinu, no valjda se računa da će čitatelj – obuzet slašću hajke – razumjeti kako je afera, poput dobroga vina, bolja kad malo odstoji.

Međutim, priča ima i drugu neobičnu dimenziju. Kao insajder, nekadašnji urednik u “Feralu”, o tome imam saznanja iz prve ruke, te ću ih rado podijeliti s publikom željnom senzacija. Prije dvije godine, naime, slučaj “arheološke korupcije” uopće nije otkrio novinar “Ferala”, nego novinar “Slobodne Dalmacije”! Čovjek je pribavio dokumente, utvrdio činjenice, sastavio članak i predao ga glavnome uredniku matičnog dnevnog lista, a ovaj ga je glatko odbio objaviti, pošto se u tekstu razotkrivaju mutni poslovi premijera i njegove žene. Zgađen urednikovim postupkom, novinar je dostavio dokumente “Feralu”, pa je storija – u nešto komornijoj medijskoj atmosferi – ipak objavljena. Tako je “Slobodna Dalmacija” prije neki dan spektakularno obznanila otkriće što ga je prije dvije godine spektakularno zabranila!

Što se to u “Slobodnoj” u međuvremenu promijenilo, osim što je Sanader abdicirao? Ništa, zapravo. Jedino je glavni urednik prešao na mjesto glavnoga urednika “Jutarnjeg lista”, kako bi iz bratskih novina mogao prenijeti ekskluzivni materijal što ga je osobno zatajio od javnosti. Utoliko je sigurno da iz (nekadašnjih) nečasnih poslova obitelji Sanader ne možemo isključiti njihove (sadašnje) moraliziranju sklone novinske progonitelje.

Zašto bi ponašanje Mirjane i Ive Sanadera bilo skandalozno, a postupci “Slobodne” i “Jutarnjeg” to nisu? Ako je na djelu eklatantan slučaj korupcije, u koju kariku korupcijskog lanca spada napor da se pljačka poreznih obveznika zataji od građana? Kakvim je zakonskim sankcijama podložna ova vrsta jataštva i zloupotrebe novinarske profesije?

Urednika koji ne objavi utemeljeni tekst o tome da je iz budžeta lokalne zajednice izdvojeno četvrt milijuna kuna za uređenje škole koja već pet godina ne radi, trebalo bi – po mišljenju ovog potpisnika – izložiti kaznenome progonu, s težnjom ka maksimalnoj kazni koja predviđa da se počinitelj uvalja u katran i perje, te u edukativne svrhe postavi kao eksponat pred studentima novinarstva. Takva legislativa, međutim, ne postoji, jer je zakonom zajamčena sloboda govora, pa dakle – posljedično – i sloboda da se ciljano šuti.

Drugi dio ove epizode svjedoči o složenome psiho-mehanizmu podložništva, gustoj i gnjecavoj supstanci prema kojoj se supružnici Sanader doimaju etičkim gigantima, jer na uvid dobivamo raritetnu vrstu moralnoga taloga: Ako si nešto odbio objaviti prije dvije godine – zbog razloga o kojima ne želiš javno svjedočiti – kako te nije barem malo stid to činiti sada, nakon što se onaj kome si ljubio ruku samovoljno upisao u pokojnike?

Pleše li urednik?

Razvlaštene političke vođe, pa tako i Ivu Sanadera, trebalo bi nekako zaštititi od mahnitanja njihovih dojučerašnjih poslušnika. Bolesno frustrirani, oni nastupaju kao projektili napunjeni barutom osvetništva, koncentriraju svoj bijes i nesmiljeno nasrću na ličnosti za koje drže da su ih prisilile na epigonstvo, što je tek manevar za izbjegavanje obračuna sa sobom. Optužnica po kojoj djeluju glasi: Platit ćeš, jer si me primorao da budem pi*&da! Slijedi nastavak koji se ne izgovara: Uvijek će netko drugi biti kriv što sam se ponašao kao pi*&da – zato jer sam pi*&da!

Makar imalo kolektivna uprizorenja, pi*&dunstvo je prije svega individualno svojstvo, a moćnici uglavnom figuriraju kao izlika da bi pi*&dun ostvario suživot sa samim sobom bez krvoprolića i smrtnih posljedica. Valjalo bi ozbiljno razmisliti o zloupotrebi političkih vođa od strane bijednika koji žude za tim da im služe.

Korupcija širokih razmjera, osim svega, nije moguća bez potkupljenih medija; u hrvatskome slučaju oni su činili – i još uvijek čine – nervni sustav koji je vitalni dio organizma vlasti, i svi koji su remetili tu biološku sljubljenost bivali su odstranjeni kirurškim putem. Sadašnja hajkaška revnost, dirigirana histerija i masni novinski naslovi kojima se kategorično prokazuje kriminalna narav Sanaderova režima, nisu ništa drugo nego zamaskirano svjedočanstvo nacionalnoga medijskog debakla, nešto poput fanfara za vlastiti moralni bankrot.

Sreća je što aktualna premijerka tome kompleksu kani pristupati bitno drugačije od svoga prethodnika. Baš prije neki dan razgovarala je s marketinškim stručnjacima u Vladi o tome kako ostvariti konstruktivnu suradnju s medijima, pa se kao tema nametnuo i glavni urednik uglednoga dnevnog lista.

- Tko je taj? – upitala je gospođa Kosor. – Pleše li kako mi sviramo?
- Bez brige – umiriše je suradnici – Mladen uvijek Pleše.

Status: Bijeda novinarstva
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Organizirani kriminal
Podobnost: Moralni patuljci
Pravomoćnost: Zaključeno

To je Mladen Bajić. Sedam godina skriva aferu sa Sanaderom i Hypo bankom. Pet godina ignorira aferu kamioni. Četiri godine sjedi na aferi Brodosplit. Dvije godine odugovlači s Krašogradom. Godinu dana čeka s pravorijekom o Dijani Čuljak. A onda, u nepuna tri dana, izađe sa zaključkom o stanu Jadranke Kosor. Brzina kojom je Mladen Bajić izašao s pravorijekom o stanu Jadranke Kosor gotovo je nezapamćena u povijesti hrvatskog pravosuđa. Možda se može usporediti s brzinom kojom je predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol ustvrdio da Tuđmanovi novci nisu imovina.

U ovoj državi pravda je spora i nedostižna, osim ako ne zadovoljava potrebe vladajuće garniture. Jadranka Kosor podržava Bajićev treći mandat i HDZ ga tek treba izglasati u Saboru, pa ne bi bilo u redu da se kandidat za doživotnog državnog odvjetnika spotaknuo i obrukao oko nekakvog glupog stana. Stan je Kosor dobila legalno, pa koga briga što je Ustavni sud osporio taj zakon, što je pored toga kupovina tog stana nemoralna, neetična, nepravedna. Što je stan oduzet dvojici sinova koji su deložirani i životi su im time upropašteni, što je dvočlana obitelj po zakonu imala pravo na maksimalno 50, a ne 90 kvadrata stana, što je pravo na vojni stan dobila žena koja s vojskom i ratom nije imala nikakve veze... Što je sve to bila tipična partijska grabež.

Sve to sada nema nikakve veze. Bajić je spasio Kosor, kao što je godinama spašavao Sanadera. Kad Vladimir Šeks jednog dana izbaci Jadranku Kosor iz stranke, Bajić će za dva dana proizvesti dokaze o tome kako je nezakonito stekla stan. A kad Gordan Jandroković ili neki drugi nadobudni partijaš jednog dana izbaci Vladimira Šeksa iz HDZ-a, Bajić će ga odmah optužiti za lažno svjedočenje na sudu. Ili za vođenje države u pijanom stanju. Ili i njega za raskošni stan u centru Zagreba kojeg je kupio za otprilike istu cijenu kao Kosor, dvadesetak tisuća DEM.

Što uopće znači zakonitost u ovakvoj državi? Kad se vlast drži zakona samo kad opravdava svoja nedjela. Kad se radi o zakonu kojeg je osporio Ustavni sud, o zakonu koji je amoralan i diskriminatorski, o zakonu koji je nepravedan i skrojen za potrebe HDZ-ove povlaštene kaste. Koga više briga je li stan stekla po zakonu i kakav je to zakon bio. Puno je slađe na ovom primjeru podsjetiti se iz kojeg kruga je potekla, kome je služila, čime se sve okoristila, za kojim metodama posezala... I neka se vidi kako je opjevana Majka Hrabrost dobivala vojne stanove dok su se braniteljima iz njezina sektora takva prava osporavala. Pitate se možda čemu joj služi ona metla na reveru? Da pomete prljavštinu pod tepih...

Premijerka Jadranka Kosor živi u stanu iz kojeg su istjerana dva dječaka bez roditelja. Njihov krimen bila su njihova imena i prezimena. Kako to pakuje Hrvatska televizija, slučaj se dogodio u »vremenu nesklonom pojedincima«. Stan je Kosor dobila odlukom svemoćnog ministra iz '90-ih Gojka Šuška. Otkupila ga je za tridesetak tisuća njemačkih maraka.

Ražalovani glavni glumac Ivo Sanader, pak, živi u vili u Kozarčevoj ulici. Iz jednog od stanova u njegovoj kućerini svojedobno je također »isprašena« obitelj. Gradska uprava ocijenila je da predmetni stan ne udovoljava uvjetima stanovanja, pa je rečena obitelj dobila drugi krov nad glavom – na Malešnici. Sanader se mogao s obitelji širiti onako kako je mislio da zaslužuje. Bože, kakva sramota! Koja je razlika između načina na koji je stan stekla aktualna premijerka i onog na koji se stambeno širio bivši premijer? Gotovo pa nikakva. Iz Sanaderove kuće isprašena je hrvatska obitelj, a iz Kosoričinog stana su istjerani Srbi, dva malodobna dječaka čiji su roditelji preminuli. Prljavštinu »korifeja demokracije« ne mogu oprati Dunav i Sava zajedno. Ono što ne mogu rijeke, s četkom u ruci će pokušati Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Sve je, tvrdio on, bilo po zakonu.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijunski
Podobnost: Moralni patuljci
Pravomoćnost: Zaključeno