Ukradeno?

Dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović javno proziva i optužuje diplomate da rade protiv državne politike, druga dva sukreatora vanjske politike, ponajprije predsjednik Vlade Andrej Plenković, ali i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier - šute

Predsjednica nije skrivala nezadovoljstvo suradnjom s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, ali i njegovim nasljednikom, tvrdoglavim Tihomirom Oreškovićem pa se očekivalo da se lako pronaći zajednički jezik s Andrejom Plenkovićem jer ipak dolaze iz istoga političkoga miljea.

No unatoč očekivanju javnosti, dogovori o popunjavanju kritičnih i iznimno važnih diplomatskih pozicija idu prilično sporo. Dosad je dogovoren tek odlazak novog veleposlanika u Rusiju, o čemu smo već pisali, gdje je mjesto prazno već više od godinu dana. Javnost čudi sporost pri popunjavanju upražnjenih veleposlaničkih mjesta te se sve više pita postoje li veće nesuglasice među ključnim partnerima premijerom Plenkovićem i predsjednicom Grabar Kitarović.

Kao primjer veleposlanika koji ne radi svoj posao predsjednica je više puta isticala Joška Paru, koji bi trebao zastupati hrvatske interese na najvažnijem mjestu u američkom glavnom gradu Washingtonu.  Paro je bio savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića pa predsjednica u njega nema povjerenja, ali na tom su popisu još neki drugi diplomati koje je po političkoj liniji imenovala Kukuriku koalicija poput Ive Goldsteina, koji je veleposlanik u Francuskoj. Međutim, većini njih istekao je mandat odavno i trebali su već biti povučeni kući bez velike pompe.

Predsjednica je ovaj put istaknula da je zbog Pare sama morala otputovati u SAD. Iako smo zatražili od Vlade i MVEP-a da nam otkriju vodi li se protiv Pare ikakav postupak za povredu službene dužnosti, jer je više puta kritiziran s Pantovčaka, i zašto već nije zamijenjen s te vrlo važne pozicije ako nanosi toliko štete državi, odgovor nismo dobili. Zanimalo nas je i smatraju li se prozvanima od predsjednice što nije brže došlo do promjena u diplomaciji kadrova koje je postavila vlada Zorana Milanovića.

IZ MVEP-a i Vlade nisu odgovorili ni na naše upite je li ih predsjednica upozorila da neki veleposlanici rade protiv državne politike te koji su to veleposlanici koji rade protiv državne politike, i zašto takvi veleposlanici nisu smijenjeni po hitnom postupku.

Bilo bi logično da se protiv takvih veleposlanika koji rade protiv državne politike pokrene stegovni postupak ako je zaista riječ o takvo velikim propustima kao što predsjednica upozorava javno. Predsjednica je više puta u javnosti kritizirala rad nekih veleposlanika, a posljednji put to je bilo u intervjuu za Novu TV u ponedjeljak, kad je, pravdajući se da put u SAD na samom početku ove godine nije bio polutajan, kazala da je -  zaključivši da naše veleposlanstvo u Washingtonu ne radi svoj posao - sama odlučila stvar uzeti u svoje ruke te je nazvala nekoliko prijatelja i kontakata iz svojih ranijih karijera i otišla odraditi iznimno dobar posao za Hrvatsku.

U istom razgovoru upozorila je na to da imamo puno veleposlanika koji su politički postavljeni, koji ne provode državnu politiku, nego politiku koja je nestala te puno njih koji podilaze. Ne samo u Washingtonu, nego i na drugim mjestima. Smatra da je učinkovitost nekih od tih veleposlanika vrlo niska, a za neke se i ne čuje. 'Oni rade protiv državne politike, neki su zaostali u nekim drugim vremenima, gdje misle da je Hrvatska još kandidatkinja u EU-u i NATO-u', kazala je predsjednica. Ustvrdila je i da nije točno da Vlada ne sluša i da razgovaraju o tome. No vrijeme prolazi, a problemi se ne rješavaju.

Status: Nesposobnost uprave
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: Na račun građana

Obbjava uredništva:

Portal "Ukradeno?" niti bilo tko od članova uredništva nisu niti jednom u svom razdoblju djelovanja primili niti jednu kunu potpore od bilo koje državne institucije i privatnih donora uključujući onih iz inozemstva. Obzirom na složenost područja kojim se bavimo prioritet uredništva je uvijek bila fizička i politička zaštita autora i njihovih obitelji. Stoga možemo razumijeti da se neki od medija osječaju sigurnije u krilu svojih zaštitnika i političkih prijatelja ali isto tako smatramo da na taj način ne mogu promicati objektivnu sliku o stanju u društvu danas.

------

Zadnjih se dana podigla velika buka oko uloge medija u društvu, a posebice neprofitnih medija. Razrješenje Povjerenstva za neprofitne medije izazvalo je reakcije mnogih, ali najviše samih medija koji su pogođeni uskračivanjem sredstava poreznih obveznika. Ministar Hasanbegović navodi kako je razriješeno povjerenstvo dodjeljivalo financijska sredstva isključivo medijima povezanim s lijevim političkim strankama. Zabrinjavajuća je i činjenica da mediji koji zastupaju ljevičarsku ideologiju imaju monopol nad medijskim prostorom.

Povjerenstvo je odlučivalo o raspodjeli oko tri milijuna proračunskih kuna od kojih se lani financiralo 20 medija. Njihov izbor godinama izaziva kontroverze jer su financirani mahom isti mediji lijevog političkog usmjerenja, a bivša ministrica kulture Andrea Zlatar Violić čak je kažnjena zbogu sukoba interesa pri dodjeli 70.000 kuna portalu 'Autograf'. U nastojanju da prokaže nepostojane kriterije za dodjelu, prije dvije godine novinar portala Dalje.com na natječaj je prijavio izmišljeni projekt koji je prošao. Na upit kako je to moguće i po kojim kriterijima je odluka donešena, tadašnji predsjednik HND-a Zdenko Duka odgovorio mu je, tvrdi taj portal, 'Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce'.

Da dosadašnja praksa raspodjele novca neprofitnim medijima nije bila dobra i da su tvrdnje o ugrozi pluralizma i medijskih sloboda raspuštanjem Povjerenstva promašene smatra i predsjednik udruge poreznih obveznika 'Lipa' Davor Huić. Ističe kako je način na koji su se dijelili novce potpuno kompromitiran i da, osim zaštite golog interesa, njegovi branitelji nemaju argumenata. 'Sredstva su redom dobivali nepoznati, radikalno lijevi portali mizerne čitanosti i utjecaja, loše napisanih tekstova u kojima bi redovito bilo malo ili ništa originalnog istraživanja i stvarnog kritičkog sadržaja, a prviše ideologije...', piše Huić. Zalaže se za napuštanje ideje o državnom financiranju medija a kao ključni argument navodi smjenu ministra Crnoje do koje je došlo pod pritiskom komercijalnih, a ne neprofitnih medija.

Mediji su odavno prestali biti samo prenosioci informacija, dapače mnoge bivše vlasti su prepoznale i iskorištavale ulogu medija kao kreatora javnog mišljenja.

„Strategija vučjeg čopora“

Dio medije i ne-vladinih udruga pro lijeve orijentacije ne jednom su opisani kao vučji čopor, što su prozvani novinari i udruge žestoko kritizirali. Međutim, na primjeru bivšeg ministra Crnoje jasno se vidi kako funkcionira vučji čopor. Prva je faza pronalazak žrtve, po mogućnosti neke koja je već malo ranjena. Ministar Crnoja je bio idealna žrtva jer je već primio političke udarce zbog inzistiranja na registru izdajnika, ideji kojoj nitko u vladajućoj koaliciji nije bio sklon. Sljedeći korak jest pronalazak kompromitirajućeg materijala, kao što je lažno prebivalište. Činjenica da je i bivši ministar Bauk cijelo vrijeme prijavljen na Braču dok očigledno živi u Zagrebu nije bitna. Treći korak je žestoki javni napad svih raspoloživih vukova, od novinara, pa sve do saborskih zastupnika i civilnih udruga. Zadnji je korak napad raznim insinuacijama i neistinama na krilima optužbe iz drugog koraka, jer kad se jednom pokaže da je netko radio kontra zakona svi vjeruju ostalim insinuacijama.

Prisjetimo se i nedavnog slučaja napada na Ladislava Ilčića, zbog tobože islamofobnih i rasističkih izjava u jednoj televizijskoj emisiji. Nadrealna je činjenica da se čovjeka zbog konstatacije da postoje kulturološke razlike između dvaju naroda danima napada u medijima, i etiketira fašistom. Paradoksalno, najglasnije su bile pojedine udruge civilnog društva koje se zalažu za temeljna ljudska prava, kao što je sloboda govora. Međutim, sloboda govora je danas relativan pojam, pa se tako koristi kada se vrijeđa i etiketira, a ne postoji kada se iznose činjenice koje nekima ne odgovaraju. Tada se sloboda govora pretvara u govor mržnje.

Status: Bijeda novinarstva
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju istraživanja

 Ova teoretičarka književnosti i članica Pusićkina HNS-a bila je glavna zvijezda pijane predstave koju je sa desetak suradnika Ministarstva kojemu je na čelu, upriličila u poznatom zagrebačkom restoranu.
Da umjetnost doista mora imati dozu provokacije, kako je nedavno komentirala uzimajući u zaštitu Olivera Frljića, odnosno predstavu u kojoj taj kontroverzni redatelj Hrvatsku vojsku prikazuje kao fašističku, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, potvrdila je ovoga vikenda vlastitim primjerom. Dapače, pobrinula se i da sve ne ostane samo na dozi o kojoj je pričala!

Ova teoretičarka književnosti i članica Pusićkina HNS-a, bila je naime, glavna zvijezda pijane predstave koju je sa desetak suradnika Ministarstva kojemu je na čelu, upriličila u poznatom zagrebačkom restoranu. Dernek začinjen potocima alkohola uz stihove Halida Bešlića odvijao se pred očima šokiranih gostiju dupkom pune Sofre na zagrebačkom Borovju u petak navečer. Potpuno onemoćala od alkohola, ministrica je u objektu tik uz zagrebačku džamiju napravila pravi krš i lom – pokušavajući bezuspješno pratiti taktove tamošnjih muzikaša, padala je po susjednim stolovima, valjala se po podu i prostačila. Ukratko, hrvatska ministrica kulture od pijanstva nije mogla stajati na nogama pa je najveći dio vremena preležala na podu, a zabava je privedena kraju tek kada su je njezini kulturnjaci iznijeli na rukama iz restorana.

Sve je počelo vrlo kulturno, kako je trebalo i završiti, da je bilo sreće! Za stolom ministrice iz redova HNS-a bilo je desetak ljudi, uglavnom starije životne dobi. Poneseni kojom bočicom više, društvo se na nogama njihalo uz taktove Halida i Harisa Džinovića, koje je bend svirao uglavnom za njihovim stolom (a kako i ne bi kada su za harmoniku i violinu na uhu istresli 800 kuna, kako su se sami tijekom večeri pohvalili).

Društvo za stolom ministrice Zlatar Violić još se uvijek ni po čemu nije pretjerano razlikovalo od ostalih gostiju, sve dok u jednom trenutku jedan od njih, vremešni gospodin, nije završio na susjednom stolu porušivši sve pred sobom. No, pravi krš i lom nastao je kada se na noge lagane digla sama ministrica. Počela je nekontrolirano pljeskati rukama i plesati, a atmosfera je dovedena do usijanja kada je u gotovo komatoznom stanju završila na susjednom stolu. Bio je to trenutak kada je harmonikaš razvukao taktove pjesme poznatog Halida i bacio gospođu Zlatar Violić u trans. „Evo moje pjesme", bilo je prvo i zadnje što je ministrica uspjela izustiti jer je samo koji trenutak kasnije završila na obližnjem stolu. Pod naletom ministričinih oblina, piće i hrana sa stola nevinih gostiju završili su na podu, kao i sama Zlatar Violić.

Iako je iz petnih žila pokušala ustati i ponovno zaplesati, ministrica je, na sveopće zgražanje prisutnih, ponovno završila na podu. U pomoć joj priskaču čak četvorica konobara Sofre, no žilava Zlatar Violić nije se dala s poda. Čitava situacija izgledala je otprilike kao povuci-potegni, ali ništa! U jednom trenutku činilo se da ministrici nema pomoći i da će vječno ostati na podu restorana, pričaju nam svjedoci ove uzavrele večeri. No, nije se Zlatar Violić ni tad predala pa je i iz žablje perspektive ohrabrivala društvo i muziku.

„Samo svirajte, nek nastave pjevati, meni je dobro", vikala je s poda ležerno opuštena prva dama Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Pet konobara i dalje je pokušavalo podići je tako nepomičnu s poda, ali nisu joj mogli ništa.

Poput feniksa, Zlatar Violić u tom trenutku ipak ustaje s poda. Njoj u čast, muzika svira posljednju sevdalinku, nakon čega vesela družina napušta restoran. S ministricom pod rukom.

Evakuacija posrnule Zlatar Violić trajala je dobrih 15-ak minuta nakon čega pijano društvo uspijeva izvući šeficu na rukama iz Sofre. Kako su u takvom stanju živi i zdravi uspjeli stići svojim kućama, ostat će vječni misterij – kažu nam očevici ovog događaja.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana,
Podobnost: HNS/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Izgleda da se u Sisačko-moslavačkoj županiji povijest ponavlja bar što se tiče osiguranja vlasti političkom korupcijom odnosno kupovanjem vijećnika. Šest bivših savjetnika bivše županice Marine Lovrić Merzel: Dubravko Obadić (HSLS) Rajko Mladenović i Vlado Đaković (HDRS), Milivoj Tičariće (DSU) i Emil Franjević (HSU) će, kako doznajemo, HDZ-u i partnerima osigurati većinu u Županijskoj skupštini. Oni su osnovali posebni klub vijećnika i dat će potporu novoj izvršnoj vlasti i zato svi dobiti vrijedne nagrade. Bit će im isplaćeno po 40.000 kuna na ime osam neisplaćenih naknada za rad u savjetima.

Naime, savjeti su ukinuti tek odlukom župana Ive Žinića u studenome ove godine, a bivši dožupan Zdenko Vahovec, nakon uhićenja Marine Lovrić Merzel, odbio im je isplaćivati naknade, jer su, kako je rekao oni bili savjetnici Marine Lovrić Merzel, ona ih je imenovala, a njemu njihove usluge nisu trebale. Neplaćeni savjetnici zaprijetili su tužbom sudu smatrajući da su zakinuti, i županija im je naknade bez kamata, po svemu sudeći, pristala isplatiti.

No, tu priča ne staje. Naime, jedno potpredsjedničko mjesto u Skupštini, prema navodima župana Žinića, namijenjeno je oporbi i kako sada stvari stoje taj će oporbeni potpredsjednik postati upravi Emil Franjević (HSLS), bivši županičin savjetnik.

Zanimljivo je da je isto prošle godine napravila Marina Lovrić Merzel. Ona je prigodom konstituiranja Skupštine na (oporbeno) potpredsjedničko mjesto u Skupštini postavila Sabinu Ferderber, koja je u Skupštinu ušla u koaliciji HDZ-a, HSS-a, HSP AS i BUZ-a. Nova potpredsjednica Ferderber prestala je odmah biti oporbena vijećnica i osigurala je županici većinu.

Emil Franjević rekao nam je jučer kako će on i bivši savjetnici podržati proračun, ali da nisu sklopili koaliciju niti ugovor o programskoj suradnji, nego ne žele nove izbore. Rekao je da se naknada za njihov rad mora isplatiti, jer ugovor je ugovor. Rekao je kako još nije odlučeno da će on biti drugi potpredsjednik, ali da se o tome razgovaralo.

Da je politička trgovina na djelu pokazuje i slučaj dvojice županijskih vijećnika i bivših savjetnika Milivoja Tičarića i Vlade Đakovića. Oni su ostali, potvrđeno nam je, u novom sastavu Nadzornog odbora Razvojne agencije SIMORA. Članstvo u nadzornim odborima donosi redovite mjesečne naknade.

Župan Ivo Žinić prigodom predstavljanja javnosti stanja u županijskoj blagajni i prijedloga novog proračuna, na pitanje ima li potporu u Županijskoj skupštini za usvajanje rebalansa za 2014. i proračuna za 2015. godinu, odgovorio je da ima. Na upit o glasinama da je riječ o kupovini dijela bivših županičinih savjetnika odgovorio je kako se radi o krivim informacijama.

„Nema protuusluga, postoji suradnja, osnovan je klub vijećnika koji nas želi podržati, a jedan potpredsjednik će biti iz redova oporbe”, rekao je prošlog tjedna Ivo Žinić. Ponovio je kako u svojoj vladavini neće pristajati na ucjene, da nikome neće podilaziti i da neće u očuvanju vlasti biti spreman na kompromise. - Kada jednom popustim i napravim prvi kompromis, onda popuštanjima i kompromisima nema kraja, poručio je Žinić. Novi župan ustvrdio je javno da nema kupnje vijećnika, da nema trgovine utjecajem, no, izgleda da ga opovrgava razvoj događaja.

Do izjave Milvoja Tičarića nismo jučer uspjeli doći, jer nije „mogao odgovoriti na poziv“, no on je dan ranije u izjavi za Novi list naveo: „ Nas 13 angažirali smo odvjetnika koji je poslao pismo u Županiji i slijedom toga su održani razgovori sa Žinićem. Župan je shvatio da bismo mi, ako do toga dođe, sigurno dobili sudski spor, pa nam je odlučio isplatiti sve zaostale naknade. Žinićeva je glavna programska točka bila ukidanje savjetnika, ali sad mora platiti ono što nam pripada, a što nam je SDP-ova klika htjela oduzeti“, rekao je Tičarić za Novi list. Dodao je kako će oni proračun podržati jer ne žele nove izbore i novih 6 milijuna troškova za izbore. Upućeni tvrde da oni neće izbore i zbog toga jer znaju da vrlo vjerojatno mnogi od njih više nikada ne bi bili u prigodi sjesti u klupe Županijske skupštine.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Sisak
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP/HSLS/HSU/HDRS/DSU/HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

 Zakon o strateškim investicijskim projektima, čiji je prijedlog u četvrtak prihvaćen na sjednici Vlade, vrhunska je glupost koja još jednom pokazuje koliko je hrvatska Vlada neupućena u to što se događa u Hrvatskoj.

Za početak, pokušat ćemo protumačiti kakvu poruku šalje ovaj 'revolucionarni' zakon. Ono što bi Vlada željela da mi povjerujemo je da zakon šalje poruku investitorima i svima ostalima kako u Hrvatskoj posebno brinemo za velike ulagače i želimo im na sve moguće načine olakšati ulaganje.

Legalizacija postupka koji se dosad rješavao kroz korupciju

No, ono što ustvari poručuje taj zakon je: birokracija i administrativne zapreke su nam toliko velike da smo i sami nesposobni to riješiti pa, evo, moramo donijeti zakon da bismo čak i mi to probali na neki način zaobići. Ako se imalo promisli o Zakonu, na vidjelo dospijeva činjenica da je on samo legalizacija postupka koji se dosad rješavao kroz korupciju. Prije ste morali podmititi jednu ili više osoba ako ste željeli realizirati investiciju i zaobići i ubrzati propisani postupak dobivanja mišljenja i dozvola. Sada će, uz uvjet da ste bogataš, postupak zaobilaženja dobivanja mišljenja i dobivanja dozvola preko reda za vas napraviti državna uprava. Bravo.

Preveliku birokraciju Vlada rješava dodavanjem još birokracije

U toj, de facto legalizaciji postupka karakterističnog za korupciju ali, srećom, bez predaje novca "ispod stola", paradoks leži u činjenici da problem prevelike birokracije Vlada rješava dodavanjem još birokracije, novim zakonom, novim pravilima, novim postupcima i time sličnim. Vlada, još jednom, u samom prijedlogu priznaje da su administrativne zapreke za ulagače prevelike i to rješava zakonom koji predviđa još birokracije. Ingeniozno, nema šta.

Laički, tridesetak članaka tog zakona može se svesti na ovo: ako imate dovoljno novca za vas ćemo zaobići proceduru i sve napraviti navrat-nanos, pa onda kasnije možda ispravljati. Odlike pravne i uređene države, jelda?

Imate li dovoljno love sve ćemo za vas riješiti u mjesec dana

Najveća greška zakona je, taj, sam zakon. Njime se brzi, ili brži, postupak dobivanja dozvola i mišljenja za neko ulaganje predviđa samo za investicije koje prelaze 150 milijuna kuna, odnosno 20 mil. kuna radi li se o ulaganju na otoku ili području od posebne državne skrbi. Ove odredbe pokazuju da hrvatska Vlada nema pojma o hrvatskom gospodarstvu. Zakon je odredbama o iznosu ulaganja vrlo očito usmjeren na tzv. strateške investicije odnosno velike ulagačke projekte. U izjavama vezanim uz sam zakon ističu to već mjesecima i članovi Vlade.

Problem s time je to što se na ruku ide samo velikim ulagačima sposobnim za velike investicije. Imate li dovoljno love sve ćemo za vas riješiti u mjesec dana. No, ako ste mali poduzetnik, tko vas šiša. Vi možete na dozvole čekati mjesecima ili godinama. Umjesto da promijeni pravila za SVE poduzetnike, Vlada to čini samo za velike.

Nevjerojatno je koliko je velika hrvatska birokratska hobotnica
Prema podacima Financijske agencije, mali i srednji poduzetnici, oni kojih se novi zakon o investicijama uglavnom ne tiče, u Hrvatskoj zapošljavaju više od dvije trećine ljudi koji rade u privatnom sektoru (oko 570 tisuća radnika). Hrvatska vlada prijedlogom zakona izravno poručuje da nema pojma da je malo i srednje poduzetništvo osnova domaćeg gospodarstva. Drugim riječima, želi li neki mali ili srednji poduzetnik investirati pet ili deset milijuna kuna u razvoj svoje tvrtke, Vlada mu zakonom poručuje da nek dozvole čeka mjesecima. Ako uopće ima sreće da ih dobije. Ukratko, umjesto da se Vlada potrudi skratiti proceduru za sve poduzetnike, ona je odlučila samo velikim poduzetnicima omogućiti da je zaobiđu.

Kog će nama vraga znanje, kad imamo cigle

Sad ćemo još oko baciti na nekoliko zanimljivih članaka. Ono osnovno je da bi se strateškom investicijom (dakle, investicijom koja će ići po "brzom" postupku) trebalo proglasiti ulaganje čiji kapitalni troškovi prelaze 150 milijuna kuna. Ključna riječ je "kapitalni". Kapitalni trošak je, ugrubo, trošak odnosno investicija kojom se grade zgrade, kupuje zemljište, oprema za tvornice i slično. Pojednostavljeno, da bi vaš projekt potpao pod ingerenciju ovog zakona vi se morate obvezati na to da ćete na nekretnine i opremu potrošiti 150 milijuna kuna.

Drugim riječima, kad bi, nekim čudom, britansko Sveučilište Oxford došlo u Hrvatsku i reklo: želimo za 20 milijuna kuna zakupiti, kupiti ili izgraditi zgradu u Zagrebu u kojoj ćemo onda potrošiti pet milijardi kuna na školovanje hrvatskih državljana - to ne bi bila strateška investicija. Kog će nama vraga znanje, kad imamo cigle, poručuje nam zakonom Vlada. Čak i na samom početku Zakona stoji da se strateškim projektima mogu proglasiti oni projekti koji "uključuju građenje građevina". Opet, poželi li možda Harvardsko sveučilište opremiti neku našu zgradu i sa 100 milijuna kuna vrijednom opremom te od nje napraviti novi znanstveni laboratorij u kojem će godišnje trošiti tri milijarde kuna na plaće znanstvenika, to u Hrvatskoj opet neće biti strateška investicija.

U svemu tome Zakon je čak i toliko nedorečen da se članak koji propisuje uvjete da bi se neki projekt proglasio strateškom investicijom može protumačiti na način da uopće nije potrebno da ulaganje bude gospodarski projekt, odnosno da se netko može sjetiti da sebi izgradi vilu vrijednu 30 milijuna kuna na nekom otoku i da to bude proglašeno strateškom investicijom.

I naravno - osnujmo Povjerenstvo

A kad smo već kod ulaganja na otocima, zahvaljujući tome što se zakonom predviđa zaobilaženje najvećeg dijela procedure, može se desiti da netko odluči na nekom otoku sagraditi ruglo od trgovačkog centra ili hotela vrijedno 21 milijun kuna i nitko mu neće ništa reći. Jer se zakonom zaobilaze procedure vezane uz generalne urbanističke planove i slične.

Dalje, u prijedlogu zakona navodi se da će se osnovati Povjerenstvo za proglašavanje strateških investicija. Na čelu povjerenstva će biti potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo. Caka je samo u tome što mi potpredsjednika Vlade za gospodarstvo nemamo.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović kazao je u četvrtak na sjednici Vlade da je zakon pripreman dovoljno dugo da bude dobar. U tom dugo pripremanom zakonu koji, između ostalog, projekte dijeli na privatne i javne stoji i da svaki strateški projekt mora imati nešto što se zove Operativna skupina. Pazite sad. Voditelj Operativne skupine za privatne projekte bira se "iz redova predstavnika državne agencije nadležne za investicije ili iz redova predstavnika resornog središnjeg tijela državne uprave", a za javne projekte "iz redova predstavnika resornog središnjeg tijela državne uprave ili iz redova predstavnika državne agencije nadležne za investicije". Jednostavnije: šef Operativne skupine za privatne projekte bira se iz institucije A ili institucije B, a za javne projekte iz institucije B ili institucije A. Što bi tek bilo da su zakon pripremali na brzinu.

Jedina dobra stvar koja se nalazi u Zakonu protegnuta je kroz dva članka i, da je Vlada stvarno htjela napraviti nešto čime bi poboljšala poduzetničku klimu u Hrvatskoj mogla je cijeli taj Zakon i proceduru vezanu uz njegovo donošenje svesti samo na ta dva članka. Radi se o odredbi kojom se nepoštivanje 15-dnevnih rokova u kojima se moraju izdati odobrenja i dozvole za investicije smatra teškom povredom službene dužnosti te o odredbi da se sudski i upravni postupci koji se vode u vezi s nekretninama i pravima potrebnim za provedbu strateškog projekta proglašavaju hitnima. I to je to. Dakle, ako negdje neki lokalni aparatčik ili državni institut zavlači s mišljenjem ili dozvolom za neku investiciju, da mu otkaz visi nad glavom. Ili ako negdje neki sud oteže s odlukom važnom za investiciju, da se proces provede po hitnom postupku.

Smijeh od zakona

U želji da na kraju još jednom ukažemo Vladi što treba napraviti, a što nije napravljeno ovim smijehom od zakona, ponavljamo: pomozite svima, ne samo njima. Vaša rješenja trebaju omogućiti da dozvole brže dobivaju svi poduzetnici, a ne samo najveći. Umjesto da gubite vrijeme na sastavljanje ovako glupih zakona, mogli ste to vrijeme potrošiti na poboljšanje procedura koje guše sve poduzetnike, ne samo velike. Još jednom, dvije trećine zaposlenih u privatnom sektoru u Hrvatskoj je u malom i srednjem poduzetništvu. Dozvolu za svoje ulaganje mali poduzetnik treba dobiti za tri dana, srednji za sedam, a veliki za 15. To bi već bio početak rješavanja problema. No, niti to se ne rješava novim zakonom, nego optimizacijom procedura. A ako se, primjerice, samo za odobravanje imena tvrtke mora čekati sudska odluka što zna trajati po mjesec dana, a vi ne smatrate da je to problem, onda je vrlo očito gdje se nalazi glavna prepreka ulaganjima u Hrvatskoj. U Zagrebu na Markovom trgu.

Gost komentator/Karlo Vajdić
21.06.2013.

Status: Nesposobnost uprave
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Ako su u Hrvatskoj proizvodnja, zapošljavanje i izvoz išta više od populističke sladunjave fraze za dnevnopolitičku upotrebu, onda će sutra, u ponedjeljak 27. svibnja, Dušan Horvatin konačno doći do ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa.

Sutra, u ponedjeljak, mogao bi konačno Duško Horvatin početi rješavati nevjerojatno klupko problema u koje se zamotao, i ponovno postati ono što on jest i treba biti: sjajan mali industrijalac, jedan od onih koji svugdje u svijetu predstavlja temelj zdravoga gospodarstva, koji na svojim mašinama i sa svojim radnicima proizvodi sitne dijelove pomoću kojih se sklapaju gotovo svi strojevi na svijetu, od Ursusove traktorske getribe, do Ferrarijeva motora.

Duško Horvatin i njegova tvrtka MGH (od metalna galanterija Horvatin) ponovno bi mogli biti najveći izvoznik Zaprešića, poslodavac za barem 25 mladića sa završenom srednjom strojarskom, krupni platiša poreza i dobrotvor svih humanitarnih, sportskih i kulturnih aktivnosti Zaprešića. Sada je, međutim, Duško Horvatin pred propašću.

Tvrtka mu je u predstečaju, HBOR mu na javnim licitacijama rasprodaje zemljišta, hale i strojeve, izgubio je u svijetu status prvog dobavljača kod vrhunskih tvornica, otpustio je sve osim pet, šest najboljih radnika, potrošio je sve financijske zalihe akumulirane proteklih godina, izgubio je međunarodne certifikate o kvaliteti.

Očajan i izgubljen, svakome tko ga je spreman saslušati, priča kako su ga “udruženim snagama, zajedno ili samostalno, uništili Komunalno poduzeće Zaprešić, Poglavarstvo Grada Zaprešića, Ured državne uprave Zagrebačke županije za prostorno uređenje, pojedini suci Općinskoga suda u Zaprešiću, Ministarstvo gospodarstva i Hrvatska banka za obnovu i razvoj - HBOR”.

Oni neskloni teorijama zavjera takvih razmjera, kao što je to potpisani novinar, samo u čudu prevrću očima. U još većoj nevjerici nađu se kad čuju što je uzrok tom orkestriranom upropaštavanju jedne od samo tri tvornice u Europi koja proizvodi cijeli asortiman strojnih zatika, po vrhunskoj, vlastitoj tehnologiji, bez i jedne reklamacije kvalitete u cijelom desetljeću.

Nevjerica prerasta u šok kada se, dakle, shvati da je uzrok i povod tom nevjerojatnom nizu inata, nesporazuma, sukoba, sudskih sporova i obračuna jedna obična zahrđala željezna cijev, koja jedva viri iz trave, zabijena u zemlju uz rub obiteljskog vrta Horvatinovih u Vodovodnoj ulici u Šibicama, Zaprešić. Nekoć je ta cijev, zvana piezometar, služila za uzimanje uzoraka i ispitivanje kvalitete podzemne vode, ali već osam godina ona - nije u upotrebi!

No, krenimo redom. Svoju tvrtku MGH Duško Horvatin osnovao je 1989. u garaži, kao i toliki u literaturi opjevani uspješni svjetski poduzetnici, na temeljima obiteljskog obrta. Pokrenuo je proizvodnju veznih, osiguravajućih i spojnih elemenata za automobilsku i elektronsku industriju, i svoje metalne komadiće u milijunskim serijama prodavao po čitavoj bivšoj Jugoslaviji, od zagrebačkog Nikole Tesle, do kragujevačke Crvene zastave.

Nakon osamostaljenja Hrvatske počeo je obilaziti svjetske profesionalne sajmove steznih elemenata (Birmingham, Bilbao, Pariz, Barcelona, Modena, Budimpešta, Stuttgart, Düsseldorf, Hannover, Milano, Ankara...) i osvojio kupce od Kanade, preko Bosne do Južnoafričke Republike. Samo da nabrojimo zemlje u kojima se njegovi kupci nalaze, oduzelo bi nam dvije stranice teksta.

I to nisu prazne priče. Po sredini nevelike montažne tvorničke hale u Šibicama, u kojoj cijele dane monotono štekće 20-ak ekscentar preša, poslagane su kartonske kutije u koje radnici pakiraju zatike (ili pinove, uzdužne oprugice) u plastičnim vrećicama. Na kutijama narudžbenice kupaca: iz Italije, Švicarske, Njemačke, Turske, Grčke...

Tu je halu MGH sagradio 2000. godine, a uz nju i vlastitu trafostanicu, plinsku stanicu, halu s automatiziranim strojevima za termičku obradu (kaljenje) zatika, urede, prostorije za kontrolu kvalitete i dvorište za iskrcaj i ukrcaj paleta. No, kako u proizvodnoj hali nema mjesta za skladištenje čeličnih traka, iz kojih se mikronskom preciznošću izrađuju zatici, osobito ne po vrhunskim standardima kontrole kvalitete, MGH je 2001. odlučio sagraditi novu proizvodno-skladišnu halu s druge strane uličice, nasuprot postojećoj, također na djedovini Horvatinovih.

U rujnu 2001. dobili su lokacijsku dozvolu, pa sve suglasnosti, uključujući one od Hrvatskih cesta i ureda za prostorno uređenje. No, Služba za prostorno uređenje u Zaprešiću poništila je pravomoćnu lokacijsku dozvolu s obrazloženjem da će se hala nalaziti na koridoru buduće zaprešićke obilaznice.

Duško Horvatin, međutim, pokazuje geodetski plan na kojemu se lijepo vidi da buduća hala uopće nije na koridoru prometnice, nego je od njega udaljena barem deset metara.

Čini se da je Duško Horvatin bio u pravu, jer voditeljica službe u Zaprešiću je “izuzeta od vođenja postupka u pravnoj stvari MGH”, njezino je poništenje poništeno, a Horvatin je građevinsku dozvolu dobio - u Jastrebarskom. Ali, u Zaprešiću si je očito navukao vraga za vrat.

U Njemačkoj je MGH naručio novu montažnu halu od 400 kvadrata, platio je 65.000 eura i na planiranom terenu iskopao rupe za temelje, koji se još uvijek lijepo vide, iako su zarasli u korov. Ali, na samom ulazu u halu, oko metar i pol od ulice u dubinu voćnjaka, ispriječila se ta nesretna hrđava željezna cijev, koja viri iz zemlje otprilike pola metra. Postavljena na Horvatinovu privatnom zemljištu, bez ikakva ugovora, rješenja, naknade. Prvi dopis Horvatin je poslao tvrtki Zaprešić d.o.o. u listopadu 2005. godine. Ljubazno i pristojno.

“Na mojoj čestici 1017 postavljeno je mjesto za kontrolu i ispitivanje vode bez moje suglasnosti ili suglasnosti nekog od prijašnjih vlasnika. Kako je u projektu izgradnja hale, molim vas da se to do 5. mjeseca 2006. godine preseli na drugo mjesto.”

Birokratski inat

Horvatin kaže da je usmeno predlagao da se cijev jednostavno nabije u tlo pet metara dalje, i problem riješen. Ali, počela je birokratska igra zrende.

Najprije nije bilo jasno tko je uopće vlasnik cijevi, a tko korisnik. Zadnji dopis u obilnoj dokumentaciji koji smo dobili na uvid je iz srpnja 2007. Direktor Zaprešića d.d. “slaže se da ovaj problem trebamo razjasniti na zajedničkom sastanku, ali zbog godišnjih odmora u tijeku, predlažemo to obaviti u kolovozu...”. No, Dušku Horvatinu je puknuo film i učinio je veliku pogrešku.

Kobna pogreška

Nadajući se da će tako ubrzati micanje cijevi, rekao je svom radniku da zavari metalnu kapu piezometra. Istoga časa skočili su čelnici Zaprešića d.o.o. i Poglavarstva Zaprešića, alarmirali policiju i vlasnik metalne galanterije dobio je u ožujku 2008. ekspresno dva mjeseca zatvora uvjetno na dvije godine jer je “učinio neuporabljivom tuđu stvar koja služi za javne potrebe”. Ništa nije pomogla ni službena potvrda generalnog direktora Hrvatskih voda, u kojoj jasno piše da cijev ničemu ne služi jer “ispitivanje kakvoće voda na ovom piezometru je prekinuto još početkom 2007. godine, kad je izrađen novi program praćenja”.

U međuvremenu, 2007. godine MGH je s inozemnim partnerom sklopio krupan posao: zajamčeni prihod od proizvodnje zatika u sljedeće četiri godine trebao je dosegnuti oko milijun i 350 tisuća eura, plus sto tisuća eura samo za uslugu termičke obrade. Jutarnji list raspolaže ovlaštenim prijevodom ugovora. Računajući da će na vrijeme sagraditi novu halu, od tvrtke Inovan naručio je 107 tona specijalnog čelika. Palete pune teške robe su dopremljene, ali kako se hala još nije ni počela graditi, poslagane su pod nadstrešnicu u tvorničkom dvorištu.

Horvatin je pisao dopise gradonačelniku Zaprešića Turku, molio za sastanak i za rješenje problema s piezometrom. Pisao je u ožujku 2008., pa u travnju 2009. Istog mjeseca i Ministarstvo gospodarstva pisalo je Gradskom poglavarstvu Zaprešića: “Molimo vas da u sklopu vaše nadležnosti iznađete rješenje kako bi tvrtka MGH mogla realizirati svoj izvozni program.” Ali, ništa. Tada je Duško Horvatin krenuo na sud.

Zaprešićkom sudu trebale su četiri godine da presudi, i to protiv tvrtke MGH. Horvatin je nakon šest godina parničenja izgubio i u tužbi koju je osobno podigao protiv Zaprešića d.o.o., i to u Zaprešiću i na drugostupanjskom sudu u Gospiću. Sada je Županijski sud u Karlovcu spor natrag vratio Zaprešiću.

Ali, ni Zaprešić d.o.o. nije mirovao: tužio je Horvatina zbog smetanja posjeda na njegovu vlastitom, privatnom zemljištu. Nakon četiri godine spor je pravomoćno izgubio. Hrđava cijev, međutim, i danas stoji gdje je bila... A dok su se oko nje šest punih godina natezali Grad Zaprešić i Ministarstvo, Horvatin i sudovi, advokati, suci i geometri, vlaga je učinila svoje.

Izgubljeni ugovori

Zbog skladištenja čelika mimo tehnoloških propisa i standarda ISO normi, nakon što je materijal počeo korodirati, inozemni partner raskinuo je Horvatinu ugovor dok on ne podigne svoju halu i ne nastavi normalno poslovati. Tvrtka MGH našla se odjednom u vrlo teškoj financijskoj situaciji. Kad joj je izostao praktički siguran očekivani prihod, nije mogla podmirivati svoje obveze prema kreditorima i dobavljačima.

Ugovore o kreditima raskinuli su joj i HBOR i Ministarstvo gospodarstva. Tvrtka je otpustila većinu radnika, a Horvatin je počeo pisati državnim uredima i tražiti pomoć. “Cijenjena premijerko”, pisao je Horvatin u rujnu 2011. Jadranki Kosor. “Kako do sada nismo riješili problem s MinGorpom, pišemo Vam i peto pismo vjerujući da ste iskreno govorili da se Vlada RH, sada i ubuduće, iskreno zalaže za povećanje proizvodnje i izvoza...”.

“Pisali smo i sadašnjoj Vladi, u nekoliko navrata ministru Marasu, osobno na ruke direktora HBOR-a Kovačeva, s prijedlogom i traženjem nove kreditne linije s kojom bismo zatvorili sve obveze prema državi i dobavljačima te nastavili s normalnom proizvodnjom”, kaže Duško Horvatin, koji svakodnevno dobiva nove narudžbe iz cijeloga svijeta.

Ali, uzaludan mu je bonitet u svijetu, kad ga nema kod kuće: za HBOR je MGH tvrtka u blokadi. Umjesto da joj pomogne, HBOR je, vođen svojom činovničkom logikom, krenuo naplatiti svoja potraživanja prodajom Horvatinovih nekretnina, hala i strojeva. U Zaprešić i Šibice nitko iz HBOR-a nikada nije kročio nogom. Nemaju pojma u što su se zapravo uvalili.

=====

Ne poznam Dušana Horvatina, prema članku on je moj Junak, i probat ću
ga kontaktirati, da vidim kako bih mu mogao pomoći.
Sve glumce i statiste iz ovog i sličnih slučaja trebamo staviti tamo
gdje im je mjesto, neka se stide izači u pekaru u kvartu, neka ljudi
pokazuju prstom za njima, neka ljudi prelaze na drugu stranu
ulice... domovinu su zavili u crno ti glumci i lopovi...


Svakoj budali sasvim je jasno da je to sve netko od nekoga naručio i
upropastio čovjeka i njegov posao da je to meni netko napravio pobio
bi mitraljezom cijelo poglavarstvo i sve umješane, nikoga ne bih
pustio na životu - nikoga. To je svinjarija koja je ne oprostiva, neko
je za to pobrao šušku i to debelu. Sad neka se ispita imovina svih
umiješanih u taj slučaj ukljućujući i suce koji su tome kumovali. Neka
uzme privatne istražitelje i to istjera do kraja

Polit benzinom i zapalit svu mafiju koja reketari poštene poduzetnike.

Pa zna se da birokrati u Zaprešiću reketare poduzetnike , ako hoćeš
papir za mjesec dana plati šefu smjene u džep , u humanitarne svrhe
. Ako nećeš da ti inspektor zatvori radnju ili slastičarnu , zbog bilo
kakve gluposti , stavi u džep . Ako želiš otvoriti terasu , e tek tada
si **** ježa u leđa .Kao i ako želiš pokrenuti biznis u
Hrvatskoj. Bandu korumpiranu po kancelarijama potjerati batinom preko
leđa.

Nažalost, nije ni prvi ni zadnji kojega je država (birokracija)
uništila. Definitivno je sigurno da državi nije u interesu da se
razvijamo i idemo na bolje.

Da pravo kažem to me uopće ne šokira, takva smo država da je u njoj
najveći zločin nešto raditi i stvarati.

Još jedan zdravi primjer kako lokalna birokracija ima snage i moći
zaustaviti sve što joj ne ide u korist. Jer grupa nesposobnih koji
vode lokalnu vlast, uvijek ća sprjećavati sposobne u napretku.

Kad se sjetim kako je nas općina forisrala da prodamo našu zemlju po
nižoj cijeni i to određenoj osobi inače će nam ukinuti papire da je
građevinsko zemljište (točnije da će nas prebaciti u zeleni pojas) ne
bi vjerovali... ti štakori iz općina su si umislili da su neki šerifi
i da oni kroje zakon...

Pa on plaća iste koji ga unišiavaju iz čega proizlazi da majmuni režu
granu na kojoj sjede, već viđeno puno puta pa kad neće državna i javna
uprava imati za plaće, a to je blizu, počet će otpuštanja i to
masovna.

Najgore od svega je to što za ovakvu štetu i uništavanje jedne firme
nitko ne odgovara. Kapitalističko društvo treba štititi svaki uloženi
capital a ne se ponašati kao maćeha. Zato nam privreda I ide tim
putem. Glasajmo I dalje za HDZ I SDP tako da pokopamo svaku nadu u
neki oporavak. 


Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Na račun građana

Karlovačka banka opovrgnula je medijske napise da je tvrtka Romah, koja je do 2011. bila u vlasništvu Marije Rohatinski, supruge bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, dobila povlašteni kredit te banke.

"Tvrtka Romah ne nalazi se u matičnim podacima klijenata Karlovačke banke", izjavio je Hini glasnogovornik Karlovačke banke Marijan Bakić, upitan je li točno da je tvrtka Romah dobila povlašteni kredit. "Tvrtka Romah niti je bila klijent banke, niti korisnik usluga platnog prometa ili kredita, a ne nalazi se niti u bazi dobavljača" ustvrdio je Bakić.

Mediji pišu da se istraga Državnog odvjetništva u slučaju Karlovačke banke navodno širi prema bivšem guverneru HNB-a Željku Rohatinskom, a zbog kredita koji je ta banka navodno dala tvrtki Romah koja je do 2011. bila u vlasništvu njegove supruge. Riječ je navodno o kratkoročnim i dugoročnim zajmovima mnogo većima od prihoda tvrtke.

Željko Rohatinski u izjavi za Hrvatski radio opovrgnuo je te medijske napise. "Priče koje se u zadnje vrijeme plasiraju u medijima o povezanosti Karlovačke banke s mojom obitelj i s mojim poslom u HNB-u su najobičnije insinuacije i ne želim to komentirati", izjavio je Rohatinski.

http://www.banka.hr/hrvatska/karlovacka-banka-nismo-kreditirali-tvrtku-romah

=======

Sandija Šolu, najvećeg dioničara i bivšeg predsjednika Uprave Karlovačke banke, Državno odvjetništvo istražuje kako bi utvrdilo je li prekršio zakone odobravajući tvrtkama s kojima je povezan kredite koji premašuju zakonom dopušteni maksimum od deset posto jamstvenog kapitala banke, doznajemo iz neslužbenih izvora. Pokušava se također utvrditi i uloga poznatog hrvatskog neurokirurga Josipa Paladina jer je bio šef Nadzornog odbora banke, a tvrtka u kojoj je u suvlasništvu s članovima obitelji Šola dobivala je od nje kredite.

To nije neočekivano s obzirom na to da su Karlovačka banka i Sandi Šola presudom Trgovačkog suda u Karlovcu novčano kažnjeni zbog nepotpunog prikazivanja povezanosti tvrtki kojima su davali kredite te zbog prikazivanja jamstvenog kapitala banke dvostruko većim od stvarnog. To je utvrdio HNB nadzorom 30. rujna 2009. godine. HNB je potom tužio Karlovačku banku, Sandija Šolu i još dvoje članova Uprave.

ROHATINSKI JE ŠOLI PRODULJIVAO MANDAT SVAKIH ŠEST MJESECI

šokantno izvješće HNB-a
No, prema neslužbenim informacijama Jutarnjeg lista, HNB u svojoj tužbi nije naveo sve podatke koje su prikupili u nadzoru. Prema proširenoj dokumentaciji o HNB-ovu nadzoru, Sandi Šola i tvrtke povezane s njim i njegovom obitelji podigli su kredite navodno u iznosu od 171 posto ukupnog kapitala banke.

Mreža tvrtki
U Karlovačkoj su banci propustili navesti da je Sandi Šola vlasnički ili preko braće Tomislava Šole i Petra Šole povezan s tvrtkama Opatovina Projekt, Clarus Primus, Urbar, Pro Heni, Prom Mat, Novoplast, Kaba nekretnine i Vendita. Prikazali su samo povezanost s tvrtkama Investholding i Baldekin.

Budući da je HNB nadzorom 2009. mogao uočiti da je riječ o ozbiljnijem kršenju zakona od samog prekršaja za koji je tužio Karlovačku banku, nije jasno zašto središnja banka već prije tri godine nije to prijavila Državnom odvjetništvu pa se istraga pokreće tek dvije godine nakon što su Šola i Karlovačka banka platili kaznu koja im je dosuđena na Trgovačkom sudu u Karlovcu.

Novo vodstvo HNB-a samo nam je kratko poručilo da su svu dokumentaciju proslijedili USKOK-u.

Paladinu 42 mil. za bolnicu i obrtna sredstva tvrtke

Tvrtka Clarus Primus, koju je 2006. godine osnovao Josip Paladino, utvrdio je HNB u nadzoru 30. rujna 2009. godine, imala je 42,35 milijuna kuna kredita. Hrvatska banka za obnovu i razvoj plasirala je preko Karlovačke banke krajem rujna 2009. godine 20 milijuna kuna kredita za kupnju zemljišta namijenjenog gradnji bolnice i hotela. Kredit je odobren na 10 godina. Tvrtka je zemljište kupila od Tomislava Šole, brata Sandija Šole, tadašnjeg predsjednika Uprave i najvećeg dioničara Karlovačke banke. Novac mu je uplaćen na njegov tekući račun. HABOR se nije upisao zabilježbom na nekretninu kako bi osigurao povrat u slučaju nevraćanja kredita.

Clarus Primus od Kabe je na svoj račun dobio još jedan kredit od 2,86 milijuna eura (oko 21,16 milijuna kuna) za obrtna sredstva. Taj iznos Clarus Primus odmah posuđuje tvrtki Kaba nekretnine, u vlasništvu Sandija Šole.

Nakon što su Kaba nekretnine pozajmicu vratile, 14,1 milijun kuna proslijeđen je Mati Šariću, bratu Marije Šole, suvlasniku Karlovačke banke, čime mu je isplaćena cesija, a 7 milijuna kuna proslijeđeno je tvrtki Opatovina projekt. Kredit banci vraća Tomislav Šola uplaćujući mjesečno 160.000 kuna na račun banke.

Treći kredit Clarus Primus dobiva u srpnju 2009. u iznosu od 1,45 milijuna kuna i koristi ga za plaćanje poreza na promet nekretninama koji ih je stajao 1,02 milijuna kuna. Ostatkom od 270.000 platili su kamate za kredit od HABOR-a, a 160.000 kuna posudili su tvrtki Opatovina projekt u vlasništvu Petra Šole, brata Sandija Šole. Tijekom podizanja i korištenja kredita tvrtka nije poslovala, a bavila se isključivo transferom novca. Paladino, koji je Clarus Primus sam osnovao u srpnju 2009., dobiva suvlasnike, Tomislava Šolu koji od tada drži 62 posto tvrtke i Zvonimira Oštrića koji preuzima 19 posto poduzeća, pa Paladinu ostaje 19 posto tvrtke.ƒ

Guvernerova žena dobila dvije velike pozajmice

- Komično je pitanje je li tvrtka moje supruge Marije dobila kredit od Karlovačke banke - izjavio je danas bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski kad smo ga pitali za navodni kredit Karlovačke banke koji je dobila tvrtka Romah d.o.o, koja je bila u vlasništvu njegove supruge Marije Rohatinski, a zbog kojeg je pokrenuta istraga DORH-a.

- Takve insinuacije uopće ne želim komentirati - dodao je Rohatinski te rekao da su svi krediti koje je podizao on ili netko od članova njegove obitelji bili odobravani po tržišnim uvjetima.

- Nitko ni na koji način nije dobio nikakav privilegirani kredit - rekao je Rohatinski. Na pitanje zašto nije prijavio eventualna kaznena djela u poslovanju Karlovačke banke DORH-u, bivši guverner rekao je da je već bio odgovorio na to pitanje. - Hrvatska narodna banka radila je svoj posao. Postoje svi dokumenti, izvješća o neposrednom nadzoru, rješenja koja smo izdavali, nalozi, odluke koje je donosio Savjet HNB-a, a mene obvezuje Zakon o čuvanju poslovne tajne - kaže Rohatinski. Bivši član Savjeta HNB-a Goran Marić nije želio službeno komentirati rasprave Savjeta. No neslužbeno, iz izvora bliskog Mariću, doznajemo da je na jednom od sastanaka želio potegnuti raspravu o stanju u Karlovačkoj banci, nakon čega se bivši guverner Rohatinski demonstrativno digao i napustio sastanak. DORH-ova istraga navodno se bavi kreditom koji je Kaba dala tvrtki Romah, koja je do 2011. godine bila u vlasništvu supruge Željka Rohatinskog, Marije Rohatinski. Tvrtka nije u financijskim servisima prijavila kreditna zaduženja, ali je 2007. godine navela kratkoročne zajmove u visini od 4,6 milijuna kuna te 2009. dugoročno zaduženje od 5,2 milijuna kuna.

S prihodom od 1,5 milijuna kuna u 2007. godini uzela je kratkoročni zajam četverostruko veći od njezinih prihoda, djelomično ga otplaćuje u 2008. da bi 2009. godine podigla dugoročni kredit od 5,2 milijuna kuna.

Sandijevoj braći 5 milijuna za obrtna sredstva

Vlasnici kompanije Vendita, osnovane za posao savjetovanja i upravljanja, od 2005. godine su Tomislav i Petar Šola budući da su tada preuzeli poslovne udjele od majke Marije Šole i brata Sandija Šole. Imaju dva zaposlena i milijun kuna temeljnog kapitala. U lipnju 2009. podigli su kredit u Karlovačkoj banci za obrtna sredstva u iznosu od 688.400 eura (pet milijuna kuna) na rok od deset godina i uz kamatu od 8,5 posto. Kredit su osigurali izdavanjem mjenica i zadužnica te hipotekom nad skladištem čija je vrijednost procijenjena dvije godine ranije na 970.000 eura. Od 2007. do 2009., kada je kriza uništila tržište nekretnina, njihove su cijene drastično pale, no nije napravljena nova procjena. Umjesto za obrtna sredstva, Vendita je novcem platila dug. Čim je novac dobila, 19. lipnja 2009. uplatila ga je na tekući račun Petra Šole s kojega je proslijeđen na tekući račun njegova brata Sandija Šole koji je tada bio predsjednik Uprave Karlovačke banke. On je novac proslijedio na račun Marija Žambokija i zatvorio potraživanja njegove tvrtke Ambienta Design. Petar Šola, pak, postaje vlasnik dionica Karlovačke banke koje je dotad imao Žamboki. Vendita je kredit dobila isključivo zbog zaloga nad nekretninom budući da zbog lošeg poslovanja mjenice i zadužnice ne bi mogla niti isplatiti, a Kaba ga je odobrila bez procjene rizičnosti. Skladište kojim je kredit osiguran već je prije opterećeno HBOR-ovim kreditom za njegovu kupnju, koji je tvrtka trebala početi otplaćivati krajem lipnja 2010. uplaćujući svaka tri mjeseca 790.000 kuna. Vendita je, pak, u potpunosti poslovala s Karlovačkom bankom i HNB je svojim nadzorom u rujnu 2009. utvrdio da ima dovoljno prihoda za otplatu kredita.


Status: Bijeda novinarstva
Lokacija: Zagreb
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora

Ako se pogleda ukupan broj imenovanja i razrješenja u devet državnih poduzeća i to JANAF-u, Hrvatskim šumama, Croatia Airlinesu, Hrvatskoj pošti, Agenciji za regionalni razvoj, HRT-u, HEP-u i Hanfi, ispada je da je Kukuriku koalicijska vlast izvršila više promjena i imenovanja u javnim poduzećima nego sve dosadašnje vlade od 2000.-2011. zajedno!

Taj podatak objavio je integrityobservers.eu naglašavajući da su imenovanja i razrješenja većinom provedena bez natječaja, odnosno tako da se politički pogodovalo članovima stranke kao i članovima obitelji dužnosnika.

"To je jedan od oblika zarobljavanja države u privatne interese, što je problem, koji se u Hrvatskoj manifestira još od 90-ih godina prošlog stoljeća. Vlada, koja je glasove birača dobila upravo na nadi u promjenu ovakvih trendova, ne samo da ih je nastavila, već je i razina zarobljavanja države postala najekstremnija u novijoj povijesti RH", naglašava se u analizi.
====

Hrvatska je oduvijek zarobljena u privatnim interesima. Nikad nije bilo drugačije, a ovi sada na vlasti samo rješavaju problem elite koja u ovim trenucima raspada kapitalizma nema gdje više uvaljivati svoje kćeri, žene, ljubavnice... Sada se to samo bolje vidi.

SVE BRANŠE, osobito marketinške, PR, umjetničke, filmske, akademije...sve je to odavno visokokorumpirano.

ništa oni ne čiste. stare samo maknu u stranu (na jednakoj plaći) i postave svoje jednako tako nesposobne ili čak nesposobnije jer su potpuno novi na tom poslu i nemaju nikakvo radno iskustvo (osim stranačkih skupova i lizanja guzice). samo gomilaju uhljebe. izmišljaju toplu vodu u vidu kozmetičkih zakona i imaju obraza prigovorit privatnim poduzenicima da "ne preuzimaju rizike u poslovanju". milanović je sve nervozniji i čudi se kako ekonomija nikako da krene i zašto su svi nezadovoljni.

Treba uhljebiti sav taj nakot.

Nisu ovi sada na vlasti nikakvi komunisti. Naravno da sa pozicija kamenjarsko-ustaške Hrvatske, oni djeluju lijevi, ali zapravo su čisti kapitalistički talog.

Ovo ti nisu drugovi. Ovo su ti dame i gospoda. Ili ti misliš da su "izvrsni" zaista drugovi? Neoliberalno-kapitalistička korporativna kvaziobrazovana (građanski rat u Finskoj) BAGRA!


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Udruga Glas roditelja za djecu - GROZD uputila je premijeru Zoranu Milanoviću otvoreno pismo u kojemu, između ostalog, traži smjene Aleksandra Štulhofera i Željka Jovanovića.

Sadržaj pisma prenosimo u cijelosti:

Otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanoviću

Poštovani gospodine premijeru,

sukladno Vašim ovlastima i odgovornošću koju imate pred građanima Republike Hrvatske zahtijevamo da hitno sazovete izvanrednu sjednicu Vlade te:

1. Isključite prof. Aleksandra Štulhofera iz povjerenstva za izradu programa zdravstvenog odgoja te zatražite od Državnog odvjetništva da pokrene istragu o tome je li prof. Štuhofer povezan s izlaganjem maloljetnika pornografiji i širenjem pedofilije u Republici Hrvatskoj.

2. Smijenite ministra znanosti, obrazovanja i sporta g. Jovanovića te mu onemogućite rad na sličnoj poziciji u Vladi RH, jer je, zbog brojnih propusta u njegovu radu, u sve škole u RH uveden neznanstveni program koji počiva na rodnoj ideologiji te slijedi smjernice Svjetskog kongresa seksologa koji, između ostalog, promiče pedofiliju.

3. Smijenite g. Filipovića sa mjesta ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje te mu onemogućite rad na bilo kakvoj vodećoj poziciji, jer je kao ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje uz sve navedeno pod točkom 2, prof. Aleksandra Štulhofera imenovao za autora 4. modula zdravstvenog odgoja.

4. Poništite odluku ministra Jovanovića od 28. 9. 2012. kojom se zdravstveni odgoj uveo u škole kao obavezan kurikulum.

Kao što neosporni dokazi pokazuju, g. Štulhofer, autor 4. modula programa zdravstvenog odgoja, osim što je stipendist i suradnik instituta Kinsey iz SAD-a čije znanstvene postavke se, između ostalog temelje i na seksualnom zlostavljanju djece, i sam već dugi niz godina surađuje s osobama koje su deklarirani pedofili. Tako je na Kongres seksologa koji je organizirao 2001. g. u Dubrovniku , pozvao dva deklarirana pedofila – g. Verna Bullougha i g. Erwina Haeberlea, te zagovaratelja pedofilije Thea Sandforta. S g. Sandfortom je surađivao kao suautor knjige „Sexuality and Gender in Postcommunist Eastern Europe and Russia”. G. Sandfort je, između ostalog, pobornik snižavanja dobne granice za upuštanje djece u spolne odnose te autor kontroverznog „istraživanja“ u kojem je intervjuirao dječake u dobi od 10 – 16 godina, u stanovima muškaraca koji su ih iskorištavali, te ne prijavivši pedofiliju, zaključio kako je tim mladićima dobro u „vezama“ u kojima se trenutno nalaze.

Uza sve navedeno, spomenimo i to da se g. Štulhofer usprotivio podizanju dobne granice od 14 na 16 godina starosti za stupanje u spolne odnose s punoljetnim osobama u RH.

U svjetlu ovih informacija, ponovno upozoravamo da je prof. Štulhofer u 4. modul kurikuluma zdravstvenog odgoja , između ostalih, već elaboriranih nedostataka, uveo sljedeće teme koje otvaraju prostor za promicanje pedofilije i ugrožavanje djece povjerene obrazovnom sustavu RH:

1. U popis preporučene literature za 4. modul uvrstio literaturu koja je znanstveno neutemeljena, između ostalog i knjigu „O užitku“ autora P. Abramsona i S. Pinkertona, koju je dijelom preveo i za koju je napisao predgovor, a koja promiče pornografiju kao didaktičko sredstvo i tvrdi kako je najbolje vrijeme za seksualna iskustva predadolescencija, jer ta životna dob nije povezana s reprodukcijom.

2. U kurikulumu lažno atribuirao Deklaraciju o seksualnim pravima Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, dok je ova deklaracija zapravo zaključna deklaracija Kongresa seksologa.

3. U 3. razredu osnovne škole uveo dobno neprilagođenu nastavnu jedinicu o neprikladnim vrstama dodira ("underwear rule") koju je Vijeće Europe namijenilo roditeljima i skrbnicima, a g. Štulhofer ju nameće dječacima i djevojčicama u dobi od 9 godina, što će imati za posljedicu psihološko zlostavljanje i ranu seksualizaciju djece.

Kao što je udruga Glas roditelja za djecu, koja predstavlja više od 40,000 roditelja u Republici Hrvatskoj u više navrata upozoravala, kurikulum zdravstvenog odgoja, posebice njegov 4. modul, uveden je u sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj kršeći zakone i međunarodne propise, njegov sadržaj nameće rodnu ideologiju i postavke Svjetskog kongresa seksologa koji, između ostalog, promiče i pedofiliju, nije znanstveno utemeljen te spolnost u potpunosti odvaja od vrijednosti većine roditelja u Republici Hrvatskoj.

Slobodni smo Vas zamoliti i da iz povjerenstva za izradu kurikuluma povučete svoju suprugu, dr. Musić – Milanović jer činjenica da je i ona jedna od pet članova povjerenstva, daje, vjerujemo, lažni kredibilitet prof. Štulhoferu te neznanstvenim i ideološkim temeljima uvedenog programa.

U očekivanju Vaše hitne reakcije,

s poštovanjem,

udruga Glas roditelja za djecu - GROZD

Na znanje:

- predsjedniku RH Ivi Josipoviću, svim članovima Vlade RH, Pučkom pravobranitelju, Pravobraniteljici za djecu, Državnom odvjetništvu

- svim medijima

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Ideja nacionalnog konsenzusa oko ključnih, strateških pitanja i interesa po kojoj bi predsjednik Republike Ivo Josipović za isti stol posjeo predstavnike vlasti, oporbe, sindikata i poslodavaca ne bi li se postigao strateški konsenzus oko najvažnijih pitanja nije naišla na plodno tlo ne samo kod Vlade nego i u najjačoj oporbenoj stranci. U Banskim dvorima smatraju da unatoč teškoj gospodarskoj, financijskoj i socijalnoj situaciji u Hrvatskoj, vlada Zorana Milanovića radi dobro i čini sve što je u njenoj moći da već krajem ove, a posebice sljedeće godine Hrvatska krene putem gospodarskog oporavka i rasta. Po njima, dakle, trenutno nema potrebe za bilo kakvom vrstom zajedničkog konsenzusa, jer kako nam je kazao visoki izvor iz Vlade, Kukuriku koalicija je dobila mandat velikog broja građana za promjene koje su teške i bolne, a koje ona unatoč nezadovoljstvu dijela javnosti i provodi.

Sličan stav ima i HDZ, iako je njihova pozicija ponešto drugačija. Oni sadašnjoj vladi, kako tvrdi predsjednik stranke Tomislav Karamarko, ne žele dati legitimitet za loše i pogrešne poteze koje je povukla i koje vuče.

- Po meni, mnogo važniji od političkog konsenzusa u Hrvatskoj oko ključnih strateških pitanja bio bi stručni konsenzus, jer mi još uvijek ne znamo koji je stav struke oko gospodarstva - tvrdi predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar.

Za razliku od političara, druga dva socijalna partnera u prvi plan stavljaju strategiju.

- HUP je u svakom slučaju ponajprije zainteresiran za jasnu gospodarsku i razvojnu strategiju zemlje - kaže zamjenik glavnog direktora HUP-a Bernard Jakelić. Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, poručuje kako za Hrvatsku nikada nije bilo važnije da se vodi rasprava na svim mjestima.

- Parlamentarna demokracija pretpostavlja razinu jedne raspravne kulture koje u Hrvatskoj uopće nema. Nažalost ova vlada ne razgovara ni sa kim, osim sa svojim nalogodavcima iz inozemstva - ističe Ribić.

=========

Naravno da Vlada ne želi prihvatiti ovu hvalevrijednu inicijativu koju nitko dosada nije tako dobro artikulirao. Vladini stratezi računaju kratkoročno i u fokusu su im jedino slijedeći izbori. Pristanak na konzistentnu i opće prihvaćenu političku i razvojnu strategiju Hrvatske pomrsio bi im račune na više naćina. Jedan od ključnih je izlaganje sistemu vrijednosti koji pridaje veću težinu ostvarenim rezultatima u periodu vlasti. U ovom gospodarskom trenutku kratkovidni Vladini stratezi u zagrljaju anketnih manipulatora kalkuliraju da bi to za ovu Vladu bio loš izbor. Stoga ne čudi da SDP ili bolje reći taština premijera Milanovića ne prihvačaju rad za stratešku dobrobit Hrvatske premda inicijativu podržava i predsjednik Josipović. Ali iznenađuje kalkulantski odnos HDZ prema toj inicijativi obzirom da je dokazano stranka kojoj je više stalo (barem retorički) do hrvatske budučnosti. Također je zanimljiva Ribičeva ocjena da određenim nalogodavcima nikako nije u interesu ništa što je dugoročno pozitivno za Hrvatsku. Očito dobar dio njih sve skupa vide kao zero sum igru u kojoj u takvoj konstelaciji jedino što mogu očekivati je gubitak privilegija - bilo u izvlačenju kapitala i dobiti bilo u i dalje sumnjivim projetima privatizacije i privatno javnog partnerstva.

====

Gamad lopovska. Niti su u stanju srediti pravosuđe a kamoli dogovoriti dio strategije koji je neprijeporan bilo kojoj stranci na vlasti. Jedino za što ih je briga je vlastita pozicija na državnom proračunu koji plaćamo svi mi. Dosta je bilo. To sve treba proglasit veleizdajnicima i strpat u zatvor. Gamad pokvarena.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Tko su ti ljudi koji dolaze raditi za Ured predsjednika vlade Zorana Milanovića bez natječaja, a koji se angažiraju temeljem Ugovora o djelu, iz Banskih dvora ne žele odgovarati. Naime, podatak tko sve radi za premijera Milanovića temeljem Ugovora o djelu i to o trošku poreznih obveznika proglasili su - tajnom!

"Transparentna" Vlada poziva se na Zakon o zaštiti osobnih podataka

Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama tražili smo od Vlade da nam se dostave svi Ugovori o djelu od prosinca 2011. godine do lipnja 2012. godine, a koje je potpisao Ured predsjednika Vlade. Posebno nas je zanimao taj podatak s obzirom da smo istraživali priču oko "volonterskog" angažmana Zinke Bardić, te činjenice da su "volonteri Vlade na društvenim mrežama" zapravo dobro plaćeni (do 6 tisuća kuna) da bi postavljali statuse na Facebooku i "tweetali" poruke Vlade.

Htjeli smo dobiti podatak tko je sve dobio posao "preko veze" odnosno preko premijera Milanovića i koliko sve to opterećuje proračun RH, s obzirom da za ta mjesta nisu bili raspisani javni natječaji. 

U odgovoru kojeg smo dobili iz Ureda za odnose javnošću Vlade RH, stoji kako je to nemoguće jer Ugovori o djelu koje je potpisao Ured predsjednika vlade sadrže osobne podatke te ih ne mogu dati.

"Na sigurnost podataka primjenjuju se propisi za zaštitu osobnih podataka građana", odgovorili su nam iz Vlade. Našu primjedbu kako tijela javne vlasti moraju poslovati na transparentan način te da zapošljavanje i angažiranje određenih osoba mora biti na principu javno objavljenog natječaja ili oglasa te činjenice da je proračun Ureda premijera javni dokument, iz Vlade nisu htjeli posebno komentirati.

Što sve radi Milanovićev ured s 49 izvršitelja

Oglušili su i kada smo spomenuli da smo spremni i sudskim putem doći od Ugovora o djelu koje je potpisivao Zoran Milanović jer smatramo da su to javni dokumenti. 

Naglasimo kako je Vlada još 12. siječnja ove godine donijela Uredbu o uredu predsjednika Vlade, a ljudi koji su angažirani u Uredu obavljaju "savjetodavne, analitičke, stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika Vlade". Sam Ured ima četiri unutarnje ustrojstvene jedinice i to: Služba za koordinaciju rada savjetnika predsjednika Vlade i savjetnika u Uredu, Služba za odnose s javnošću, Odjel za građane i Odjel općih, administrativnih i organizacijskih poslova za potrebe predsjednika Vlade.

Milanovićev ured ima ukupno 49 izvršitelja od čega ih je najviše i to sedam predviđeno u Odjelu za online komunikacije. Predstojnik Ureda je bliski Milanovićev prijatelj Tomislav Saucha, a zamjenik predstojnika Ureda je Dalibor Dvorny.

Bez natječaja do rada za Vladu

Bitno je napomenuti da nam je Vlada službeno odgovorila, kada smo istraživali slučajeve volontera na društvenim mrežama, kako je u Odjelu za online komuniciranje trenutačno angažirana jedna državna službenica u stalnom radnom odnosu, jedan državni službenik primljen na temelju principa rotirajuća vrata, jedna osoba angažirana je na ugovor o djelu, jedna je osoba u angažmanu preko studentskog ugovora, a jedna je plaćena isključivo tijekom školskih praznika jer je riječ o srednjoškolcu. Svi oni rade za Vladu iako nije bio raspisan natječaj niti je bilo javnog poziva.

Koliko je takvih osoba po ostalim uredima Zorana Milanovića i dalje je tajna. 

Prema proračunu troškovi Ureda predsjednika Vlade RH predviđeni su na godišnjoj razini u visini od 7,8 milijuna kuna dok su u 2011. godini iznosili 2,7 milijuna kuna. Rashodi za zaposlene povećani su s 2,2 milijuna kuna od vremena Jadranke Kosor na čak 4,8 milijuna kuna, koliko ih danas plaća Vlada Zorana Milanovića.

Status: Transparentnost
Lokacija: Banski Dvori
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Bijednici

Ni Fakultet eletrotehnike i računarstva u Zagrebu, jedan od najcjenjenijih fakulteta u državi, nije imun na diskriminaciju i korupciju. Ponukan inicijativom Jutarnjeg lista da studenti i zaposlenici fakulteta prijave nepravilnosti koje su iskusili na vlastitoj koži, javio se bivši zaposlenik FER-a.

Kroz desetak godina staža na FER-u naletio sam na toliko nepravilnosti, a čuo za još više, da ne znam odakle početi. Moja je velika želja da se računarstvo i generalno tehnološki fakulteti u Hrvatskoj dignu na svjetsku razinu. To se može samo kroz suradnju i ispravljanje nepravilnosti - počinje bivši FER-ovac. Među nepravilnostima naš sugovornik ističe onu o pronevjeri novca na fakultetu, odnosno o tome kako su neki profesori imali vlastite tvrtke za koje su “fušarili” neki profesori i studenti.

Dugogodišnji profesor Mario Žagar ima tvrtku u kojoj su radili brojni znanstveni novaci i profesori FER-a. Te profesore i znanstvene novake plaćala je država. Oni su primali plaću, ali su umjesto da rade za znanost i da predaju na raznim katedrama, radili za njegovu privatnu tvrtku - tvrdi naš sugovornik.

Profesor Žagar je, prema internetskom portalu Poslovna.hr, od 1999. do 2001. bio osnivač i jedini član Uprave tvrtke Amphinicy, da bi 2005. postao direktor. Tvrtka je specijalizirana za razvoj kompleksnih softverskih sustava, a specijalnost joj je bila izrada softverskih rješenja za satelite. Tvrtka i danas posluje, njihovi stručnjaci glavni su partner za izradu softvera najveće satelitske agencije na svijetu, SES Astre, no sjedište više nije na FER-u.

Na FER-u je u isto vrijeme tvrtku imao i profesor Mario Kovač, koji je također uzimao novake i profesore. Zbog toga je na zavodu vladala nezdrava atmosfera jer su oba profesora forsirala asistente i docente da rade ili za jednu ili za drugu tvrtku. Za one koji nisu htjeli fušariti u jednoj od te dvije tvrtke generalno se znalo da nemaju budućnosti na zavodu - kaže bivši zaposlenik FER-a.

Osim tog potencijalnog sukoba interesa, bivši zaposlenik optužuje prof. Žagara i za nepotizam. Naime, na Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo zaposlen je Žagarov sin Martin, i to kao znanstveni novak - viši asistent.

- Glatko je zaposlio sina nauštrb drugog kandidata koji je vjerojatno imao bolje kvalifikacije. Naime, Martin baš i nije bio briljantan student - tvrdi taj bivši zaposlenik.

Prof. Žagar jučer nije želio razgovarati o optužbama.

Mario Kovač, drugi prozvani profesor, kaže da su to sve priče zlonamjernih i frustriranih ljudi koji zbog neznanja nisu mogli ostati na fakultetu te da nikada nije imao tvrtku sa sjedištem na fakultetu niti je itko od profesora i novaka radio za njega.

- Ali po meni to nije nimalo čudna stvar. Baš zbog slabe suradnje hrvatskih fakulteta s tvrtkama naša je industrija tu gdje je. Vani imate fakultete poput Harvarda i Cambridgea, ali i mnogih drugih koji surađuju s raznim, velikim tvrkama koje sveučilišta podupiru i tako pokreću privredu - kaže Kovač.

 Ali smatrate li da se radi o sukobu interesa ako fakultet surađuje s tvrtkom čiji je vlasnik profesor koji tamo prima plaću - pitamo.

- Profesor koji ima tvrtku puno bolje može prenijeti znanje studentima. Zamislite da neki kipar predaje studentima a nikakav kip nije napravio? Ili da netko predaje o brodovima a nikad nije bio na brodu - smatra Kovač.

======

'Forsirali su asistente i docente da rade za tvrtke'??! Pa ima li autor ovog članka imalo pameti?
Pa pogledaj samo koliko mladih ljudi danas nema posla čak niti nakon što završi fakultet poput FERa. A oni koji ostanu na fakultetu jer ih zanima nauka ili se žele baviti istraživanjem baš i nemaju plaću dovoljnu da plate režije i da se samostalno uzdržavaju. Ja još nisam čuo za slučaj bogatog asistenta ili znanstvenog novaka.
I tada ti netko ponudi siguran posao u firmi gdje ćeš dodatno zarađivati i raditi u praksi, a imati ćeš vremena baviti se znanošću i napredovati na samom fakultetu. Pa to je ostvarenje sna u akademskoj zajednici, a ne predmet korupcijske afere.

Sve te firme daju FER-u neki postotak svojih prihoda na račun troškova korištenja prostora i opreme, a te novce FER koristi za vlastita ulaganja u opremu(laboratoriji i sl.), zapošljavanje kadra koji nije na račun MZOŠ-a i slično. Koliko znam novaci i asistenti ne fušare nego rade na ugovor o djelu dok su dodatno zaposleni ljudi na ugovoru na određeno vrijeme. Ovdje je vjerojatno riječ o frustriranom bivšem zaposleniku koji je dočekao svoj trenutak za odmazdu uslijed zadnje serije članaka u jutarnjem. sve ok, neka se objavljuje, ali ne bez pokrića - i obavezno izdati demantij i ispriku na naslovnici kada se objavljeni navodi pokažu neistinitima! Nepravilnosti možda ima u drugim segmentima na FER-u, no ovo s tvrtkama je pretežno normalno poslovanje i fakultet ima koristi od toga.

Uf koja novost, pa ovo za Žagara je javna tajna još otkad sam ja studirao. I onda kao šlag na torti usporedba sa Harvardom i Cambridgeom!

Onaj tko vjeruje da u Hrvatskoj postoji ijedan javni fakultet bez korupcije živi na Marsu.

To što neko piskaralo napiše frustracije nekog bivšeg studenta nitko ne bi trebao previše uzimati u obzir. Pozivam vas da pogledate bibliografiju znanstvenih radova profesora fera (npr. Nevena Elezovića, Marka Čupića, a i gore spomenutog profesora Kovača). Ove optužbe su krajnje smiješne. A i umjesto da se bave ferom mogli bi se baviti ostalim fakultetima. Koliko sam čuo profesori medicine nisu objavili nekakav članak od 45. A i nekako sumnjam da su profesori na filozofskom, pravu, ekonomiji uvazeni strucnjaci u svjetskim okvirima. Ako profesor Kovač ima potrebu za osnivanjem nepotističkih firmi i pranjem novca, pojest ću svoj šešir.

Nije problem što neki profesor radi u privredi, ali to može samo u ime fakulteta i za račun fakulteta, a ne može na opremi fakulteta pružati usluge i prihod ići na račun tvrtke u privatnom vlasništvu profesora. Takva situacija dovodi do narušavanja slobodne tržišne utakmice, ako novac ide u privatnu tvrtku...jer se ne uplaćuju doprinosi u proračun, stvara se konkurencija privatnim tvrtkama kojima je to redovna djelatnost i prihod i radi se o sukobu interesa.

*ebe se DORHU za korupciju on ionako radi po nalogu politike...a suci također presuđuju po nalogu politike. Kaj je vama ljudi, Hrvatska nije bila niti će biti pravna država sve dok ovi mafijaši opstruiraju pozicije na DORHU, SUDSTVU pa i u Ustavnom sudu ako hoćete.

Korupcija je svuda, svi traže ilegalnu zaradu...a najviše oni koji primaju plaće iz državnog proračuna, a sa strane rade u fušu, ovo posebno rade profesori sa svih fakulteta...to trebaju sveučilišta i fakulteti sankcionirat...to je početak korupcije i sive ekonomije.

Mario Kovač je davnih godina kad sam ja studirao imao firmu na FERu, u suvlasništvu s nekim Amerom. Firma se zvala Playmedialabs, i ekipa je uredno gore sjedila na zavodu i radila.

Status: Sukob interesa
Lokacija: Zagreb
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

Ravnatelja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Željka Topića Vlada je jučer na zatvorenoj sjednici smijenila s dužnosti , ali ne zbog sumnji u niz protuzakonitosti koje je tijekom osam godina počinio.

Razriješen je na vlastiti zahtjev kako bi 3. svibnja ove godine mogao zasjesti na bolje plaćenu dužnost: potpredsjednika Europskog patentnog zavoda u Münchenu koju bi trebao obnašati idućih pet godina kao nagradu za obranu Josipovića u skandalu ZAMP.

Istražna sutkinja Županijskoga suda u Zagrebu Jadranka Mandušić izdala je nalog za njegovo ispitivanje u istrazi zbog sumnje da je krivotvorio službenu ispravu. Nalog je sutkinja izdala 3. travnja na temelju kaznene prijave koju je protiv njega podnio zaposlenik Zavoda Zdenko Haluza.

Pred DORH-om i USKOK-om je još nekoliko kaznenih prijava protiv Topića zbog sumnji u počinjenje drugih kaznenih djela na štetu DZIV-a, njegovih zaposlenika, ili građana koji su pred DZIV-om zaštitili intelektualno vlasništvo.

Kad je Upravno vijeće Europskog patentnog zavoda u ožujku ove godine, uz podršku predsjednika te institucije Benoita Batistellia na mjesto potpredsjednika izabiralo Željka Topića, vjerojatno nisu imali pojma da im dolazi osoba protiv koje postoji čitav niz kaznenih prijava i istraga.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora

Prvo je zaratio s Haaškim sudom oko presude za Antu Gotovinu. Onda je zaratio s Europskom unijom oko imenovanja ministara u nadzorne odbore. A sada je umalo zaratio s Amerikom zbog formulara za ulaznu vizu.

Još malo i Zoran Milanović ući će u fajt sa cijelim svijetom.

Ali to je u njegovu slučaju još najmanji problem.

Taština ispred politike

Dok se u prethodnim slučajevima šef SDP-a i predsjednik Vlade još pozivao na nekakve legalističke principe, pravne stečevine, suverenitet i nacionalni interes, ovo natezanje oko američke vize za odlazak na NATO summitu u Chicago upućuje na jednu drugu vrstu problema. Možda čak i ozbiljniju.

Na Milanovićevu taštinu.

Zoka iznad svih

Bez obzira što su svi hrvatski premijeri i predsjednici prethodnih godina ispunjavali formular za vizu i uredno odgovarali na pitanja o tome jesu li teroristi i bave li se prostitucijom, i unatoč činjenici da su svi hrvatski državljani, bez obzira na diplomatski status, obavezni ispuniti obrazac za vizu, Milanović je svejedno od toga uspio napraviti problem.

Zato ga je dodatno ponizio američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, podsjetivši ga je podsjetio kako "svi dužnosnici, predsjednici vlada, predsjednici država koji putuju u SAD trebaju vizu, to je sigurnosni zahtjev i formular mora biti ispunjen". "To nema nikakve veze s Hrvatskom ni s premijerom", kazao je Foley za HTV.

I tako, Milanović na kraju je ipak "državnički posao i dužnost stavio na prvo mjesto", te ispunio taj nesretni obrazac za vizu. Svoju taštinu položio je na oltar domovine. Kao pravi lider.

Time je okončan jedan incident, ali kamo sreće da je bio jedini. Milanović ih je već nanizao cijelu gomilu.

Recimo, u zadnjim danima predizborne kampanje 2007. godine trebao je sudjelovati na chatu Tportala. Sa suradničkom svitom pojavio se u zgradi, ali je nabasao na portira koji ga nije pustio u službeni lift, već mu poručio da mora čekati onaj običan. Uvrijeđeni Milanović mu je na to odbrusio "jel vam direktori idu tuda", okrenuo se i otišao.

A zatim izgubio izbore.

Prije točno godinu dana izazvao je gužvu oko odlaska na Papin domjenak u HNK. Najprije je poručio da neće tamo ići jer nije osobno dobio poziv, iako je on uredno upućen na njegovu saborsku adresu, a kad se pod pritiskom javnosti ipak odlučio pojaviti i srediti akreditaciju mimo svih rokova, na dolasku u HNK odbio je proći kroz rentgen aparat kao dio rutinske sigurnosne kontrole.

Istu stvar napravio je i na Pantovčaku. Prije dolaska na domjenak, pobunio se što mu osiguranje na kolnom ulazu u Predsjedničke dvore pregledava automobil. Shvatio je to osobno.

A svemu tome u prilog ide i činjenica da je mjesec dana po dolasku na čelo SDP-a zatražio službenog tjelohranitelja za sebe i obitelj, kao i diplomatsku putovnicu, i riješio se Račanove Renault Lagune kako bi i naručio sponzorski Chrysler C300.

Ono što se tada činilo kao mala ekscentričnost, danas je naraslo do egotripaških razmjera. Gotovo do razine diplomatskog incidenta.

Može Milanović slobodno misliti za sebe da je bolji do drugih. Problem je kad to postane dio stranačke, a sad i državne politike. Kad se sve počne podređivati njegovu egotripu: od diplomatske putovnice, preko vožnje direktorskim liftom. ==== Tip koji nikada nije i nikada neće razumjeti što znači biti pojedinac u očima države. Zato i takav odnos prema normalnoj proceduri koja se provodi jednako prema turistima, poslovnim putnicima ili državnicima. Bolje bi mu bilo da takav odnos sredi u valstitoj birokraciji prema poreznim obveznicima u vlastitoj državi. Kreten. Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

SVA SREĆA da smo se riješili HDZ-a. Primitivnog, prostačkog, vulgarnog, nazadnjačkog, lažljivog, ciničnog, licemjernog, korumpiranog...

Pa tako sada ne moramo slušati prvog potpredsjednika Vlade kako radnike naziva ljenčinama, neradnicima i parazitima. Ne moramo slušati ministra rada kako poziva mlade da rade besplatno. Ne moramo gledati kako se zapošljavaju ljudi po rodbinskoj, partijskoj ili ljubavničkoj liniji.

Ne moramo gledati premijera koji najavljuje kako će se, dok je on na vlasti, Crkva financirati iz proračuna, iz kojeg se ionako financira svašta.

Nema gay parova

Ne moramo se ljutiti na izjave potpredsjednice Vlade kako Hrvatska nema dovoljno kvalitetnih menadžera, pa Vlada mora postavljati stranačke ljude, niti ćemo se previše uzbuđivati zbog njezine tvrdnje kako za djecu ne bi bilo dobro da ih usvajaju gay parovi.

Sad kad nema HDZ-a, barem ne moramo strahovati od imenovanja osuđenih osoba u nadzorne odbore, niti od legalističkih dosjetki u vidu smjene župana bez raspisivanja novih izbora. Ne moramo ni slušati ministra policije kako detaljno opisuje čir na stražnjici i dubinski secira kriminalnu statistiku romske manjine.

A dobro je i da ministar obrane ne mora tumačiti kako je Dunja Gotovina žrtva političkog progona.

Prijetnje oporbi

Osim toga, ne moramo gledati predsjednika Vlade kako priznaje da nema pojma što je usvojeno na sjednici s koje je upravo izašao. Ali ni slušati ga kako prijeti šefici oporbe da više neće trpjeti nepoćudna pitanja na Aktualnom satu u Hrvatskom saboru.

A najbolje od svega jest to što na mjestu ministra prosvjete imamo jednog doktora znanosti, liječnika i intelektualca, pa nas neće smetati njegove poruke šefovima nogometnog saveza da se "pogledaju u ogledalo i pljunu u ono što vide". A onima koji se usude zbog toga ga kritizirati da im se mogu "pridružiti pred ogledalom".

Sve neki fini ljudi

Uglavnom, sva je sreća da su na vlast došli intelektualci i legalisti, moderni i napredni političari, kulturan i uglađen svijet, sve neki fini ljudi.

Odmah smo spremni oprostiti im sve ono na što smo prije samo pola godine bili spremni ustati kukom i motikom. Jer, nije to tako strašno kao kad to radi HDZ.

SDP i HNS se, naime, samo malo šale. Kad zapošljavaju ljude bez natječaja i dižu koeficijente po ministarstvima. Kad govore ono od čega je čak i HDZ bježao jer je znao da će se time izložiti ritualnom kamenovanju. Kad se služe rječnikom od kojeg bi čak i Zdravku Mamiću zapela knedla u grlu.

Bolje da naši dižu poreze

Mislimo da je bolje kad netko drugi, a ne mrski HDZ, diže poreze, opravdava sve višu cijenu goriva i sve veći broj nezaposlenih, i kad prelazi preko novih kršenja zakona, morala, etike i bazične političke korektnosti. Dakle, da netko drugi radi ono što se očekuje od HDZ-a.

Slično je i s predsjednikom Ivom Josipovićem. Sudeći po njegovoj popularnosti, prevladava osjećaj da je bolje da je upravo on u protekle dvije godine radio sve ono nije trebao, nego da je sve to - a možda ništa od toga - radio omraženi Milan Bandić. Josipović to ipak radi s više stila. Kulturno i uglađeno, onako baš ljevičarski.

Kolekcija bedastoća

U proteklih stotinu dana Kukuriku vlada nanizala je toliko gafova, povukla toliko poteza i izrekla toliko bedastoća kakvih je HDZ skupljao godinama. Kriminal (ovom prilikom) na stranu. Radi se o svemu ostalome: o politici, svjetonazoru, odnosu prema građanima, bazičnoj pristojnosti...

Trebali su biti sve ono što HDZ nije. A ne raditi sve ono što čak ni HDZ ne bi napravio. I pritom očekivati da im to nitko neće zamjeriti. Jer oni su ipak bolji od HDZ-a.

Obrnuta logika

A logika je zapravo obrnuta. Umjesto da se SDP-u i partnerima opraštaju sve one stvari zbog kojih bi se žestoko napadalo HDZ, sve te njihove izjave, gafovi, psovke i potezi čine se još gorim upravo zato što dolaze od političke opcije koja se predstavljala kao kulturnija, pametnija, naprednija, liberalnija, obzirnija, hrabrija... Riječju, bolja.

Ovako, imamo dvostruke kriterije i duplo veću štetu. HDZ se pod pritiskom javnosti barem trudio da pazi što radi. SDP i partneri misle da bez tog pritiska mogu raditi što hoće.

Sva je sreća da smo se riješili HDZ-a...

Status: Pseudo-intelektualna elita
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

Ivan Supek bi se vrtio u grobu da ovo vidi. Ovakav »Ruđer Bošković« on sigurno nije zamišljao. Ipak, zbog velikog broja ljudi koji rade izvrsnu znanost, mislim da ima nade za institut, pogotovo jer su tu mladi ljudi koji nisu zatrovani. »Ruđer« sada mora proći tešku fazu.

Uskok je podignuo optužnicu protiv predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost Krešimira Pavelića, dan nakon što je Danica Ramljak smijenjena s mjesta ravnateljice Instituta »Ruđer Bošković«. Kao razlog smjene naveden je podatak da nije reaktivirala svoj status znanstvenice u Hrvatskoj. Ramljak je 22 godine živjela i radila u SAD-u. Vlasnica je konzultantske tvrtke Medora, a u svjetskim znanstvenim krugovima postigla je ugled dokazima da polifenol iz čokolade u laboratorijskim uvjetima selektivno ubija stanice raka dojke.

Ramljak smatra da je njezina smjena nelegalna, zbog čega u razgovoru za Vjesnik najavljuje sudski postupak.

Kako se osjećate nakon smjene?

- Cijela situacija s mojom smjenom je očajna. Od ministra Željka Jovanovića očekivala sam da će se boriti protiv korupcije, a doživjela sam da sam smijenjena jer sam upozoravala na korupciju i prijavila je Uskoku.

Je li nereaktiviranje statusa znanstvenika dovoljan razlog za vašu smjenu?

- Pravno, zakonski, pa ni po Statutu Instituta, to nije dovoljno. Taj status nije se tražio ni pri izboru za ravnatelja. Čudi me da pismo s obrazloženjem smjene ministar nije poslao meni. To da nisam reaktivirala status od 1994. jednostavno nije dovoljno za smjenu.

No, osjećam se odlično, ova smjena zapravo mi je čast. Ako me se pokušalo smijeniti zbog radioaktivnog otpada na Institutu, a danas i zbog ovoga, ako je to dovoljno da bi se riješili problemi na »Ruđeru«, onda u redu. Protiv mene su ionako bili Krešimir Pavelić i oni koji se protive modernizaciji i reorganizaciji instituta koju sam pokušala provesti.

Čudi li vas da se vaša smjena poklopila s pokretanjem optužnice protiv Pavelića?

Žao mi je što se kolega Pavelić bavio time čime se bavio, no činjenica je da bi se ministar Jovanović trebao očitovati na činjenicu da je optužnica pokrenuta protiv osobe koja je predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost

- Pokretanje istrage je kompleksan proces, tu ima jako puno posla. Treba, među ostalim, ispitati puno svjedoka. Osobno mi je žao što je na »Ruđeru« došlo do svega ovoga. Žao mi je što se kolega Pavelić bavio time čime se bavio, no činjenica je da bi se ministar Jovanović trebao očitovati na činjenicu da je optužnica pokrenuta protiv osobe koja je predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost, dakle, čovjeka kojega imenuje Sabor. To je tragedija. A on je samo jedan na listi.

Koliko je ljudi s »Ruđera« uvučeno u korupciju?

- Teško je to reći. Imate ljude koji su na listi zbog autorskih honorara, što nije kazneno djelo, no mislim da je za sadašnje stanje krivac bivša uprava koja je propuštala sve te stvari.

Može li se danas govoriti o kvaliteti Instituta »Ruđer Bošković«?

- Mislim da je u hrvatskim okvirima i s ovakvim financiranjem znanosti Institut »Ruđer Bošković« jedna od naših najboljih institucija. No, je li baš i na svjetskoj i europskoj razini, ne bih se usudila reći.

Što bi trebalo poduzeti da se promijeni ovakvo stanje?

- Da bi došlo do pomaka, svatko treba preuzeti odgovornost za probleme. Ja sam sebi urušila imidž time što sam u javnosti rekla što se događa na institutu. Postoji etička, moralna, prekršajna i kaznena odgovornost, a svega je toga tu bilo. Ivan Supek bi se vrtio u grobu da ovo vidi. Ovakav »Ruđer Bošković« on sigurno nije zamišljao. Ipak, zbog velikog broja ljudi koji rade izvrsnu znanost, mislim da ima nade za institut, pogotovo jer su tu mladi ljudi koji nisu zatrovani. »Ruđer« sada mora proći tešku fazu. Pomoći ću mu u tome gdje god bila, jer moji kolege koji ovdje rade dobar posao nisu zaslužili da ih se svrstava u pogrešan koš.

Tužit ćete ministra Jovanovića?

- Ne. Činjenica je da se od ministra očekuje da postavi sustav, a primjer »Ruđera« pokazuje da je zakazao cijeli sustav.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno

Politička imenovanja posebno u javnim tvrtkama najveći su problemi koje Europska komisija ocjenjuje u odnosima s RH u ovom trenutku, doznajemo od visokog izvora bliskog Bruxellesu.

Također doznajemo da imaju primjedbe i na poglavlje 23, posebno na nesređene biračke popise, prijedlog zakona o policiji, zaostatke na sudovima i neprocesuiranje ratnih zločina.

HRT navodi da Bruxelles najproblematičnijim smatra imenovanja ministara Radimira Čačića i Slavka Linića u nadzorni odbor Ine te da će u izvješću upozoriti i na činjenicu da porez za pružanje usluga u mobilnim mrežama nije u skladu s europskim zakonima.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Spašeno namsko igralište, Srijeda, 28 Ožujak 2012

Prije nekoliko dana u medijima osvanula je vijest koja je u kratkom roku alarmirala cijelo zagrebačko naselje Trnsko: da je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, dokazani majstor javno-privatnog poduzetništva, ponudio namsko igralište u zakup tvrtki Dva Z, čiji su osnivači dva Zlatka Mateše - otac, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, i njegov sin. Tvrtka je tamo planirala podići balon i pod njim dva malonogometna terena s umjetnom travom i ugostiteljskim objektom. Na sreću, Trnsko nije oklijevalo s odgovorom – reagirala je svojevrsna naseljska straža koju su sačinile udruge Živim u Trnskom i Vijeće roditelja OŠ Trnsko, potom grupa na Facebooku, skupina vijećnika SDP-a iz Trnskog, koja je najavila mirni prosvjed za petak u 17 h, pojedinci… Udruga ŽUT i Vijeće roditelja obratili su se Gradskoj skupštini sljedećim pismom, koje je u kratko vrijeme skupilo preko dvjesto potpisa:

"Poštovani,

obraćamo Vam se u ime stanovnika Trnskog i okolnih naselja čija djeca, ali i odrasli svakodnevno, tijekom cijele godine koriste igralište u Trnskom, tzv. Namsko, za sportove, rekreaciju i druženje.
Sportsko igralište ili tzv. Namsko igralište u Trnskom već 52 godine omiljeno je okupljalište djece i mladih. To nije samo komad neiskorištenog betona, već prostor koji je generacijama djece omogućilo druženje i bavljenje sportom. Nestanak igrališta u Trnskom oduzet će djeci vrijedno mjesto za druženje, besplatnu rekreaciju i slobodnu igru na otvorenom. Trnsko je gradu već žrtvovalo sportsku dvoranu i dvoranu mjesne zajednice građene samodoprinosima.
Djeca iz Trnskog koja se bave aktivno sportom, npr. košarkom u KK Zagreb, zbog manjka prostora na treninge 3-4 puta tjedno prisiljena su odlaziti u dvorane u druga naselja (Sloboština, Zapruđe i dr.).
Osim toga “Namsko” igralište koriste i djeca područnih grupa DV Trnsko (3 grupe), jer im je to jedini vanjski prostor za sigurnu igru.U zimski mjesecima igralište se pretvara u sanjkalište, kao jedini prostor gdje je sanjkanje moguće.
Zaista je nejasno da se promicanje sporta (u ovom slučaju isključivo nogometa, za one koji to mogu platiti) uz, naravno, neizbježan popratni ugostiteljski objekt, pokušava provesti na mjestu koji se već maksimalno koristi upravo za sport i rekreaciju djece i odralih (nogomet, košarka, stolni tenis, tenis, badminton, graničara, vožnja biciklom, rolanje…….i sve što možete zamisliti).
Uzurpiranje javnog prostora namijenjenog djeci je nedopustiv i sramotan čin zbog kojeg su stanovnici Trnskog spremni poduzeti sve kako bi ga očuvali i stoga ZAHTJEVAMO OD GRADSKE SKUPŠTINE DA ODBIJE PRIJEDLOG ZA DAVANJEM U KONCESIJU ILI PONIŠTI ISTU AKO JE VEĆ DANA BILO KOME I BILO KADA.“
Da se radilo o probnom balonu, koji bi brzo postao stalni, vidi se iz brze reakcije vlasti - gradonačelnik je obznanio da se radi o nepodopštini koja je izvedena njemu iza leđa i ispričao se stanovnicima Trnskog, a svoje mišljenje izrazio je i predsjednik Gradske skupštine Davor Bernardić okvalificiravši ovaj pokušaj tzv. APP-modelom – ako prođe-prođe.

Ovaj put zahvaljujući svima koji su pokazali zube nije prošlo, ali na straži treba ostati, kako se nekad govorilo, punih uljanica.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju istrage