Ukradeno?

Nakon ulaska Hrvatske u EU, cijene oranica porast će najmanje tri puta Sve se prodaje – pogled na more, kopno, prvi red uz more, plažu, marinu...

- - - Danska, traži dvije godine boravka u zemlji prije nego što se stekne pravo na kupnju poljoprivrednog zemljišta. - - -

I prije ulaska u EU prodali smo zemlju strancima, upozorava predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Darko Grivičić. Iako je Hrvatska u sklopu zatvaranja poglavlja o slobodnom kretanju kapitala dobila pravo na moratorij prodaje zemlje građanima EU od sedam godina od stupanja u Uniju, s mogućnošću produljenja od dvije godine, stranci i špekulanti već naveliko kupuju tisuće hektara hrvatskog poljoprivrednog zemljišta.

Prenamjena najviše 10%

Prema agencijama za nekretnine, najbolje cijene postižu kvarnerski, istarski i dalmatinski maslinici i vinogradi, prvi, drugi ili treći red do mora, ali, naravno, ne da bi se budući gazda bavio vinom i maslinovim uljima, nego da bi na njemu i deseterostruko zaradio prenamjenom zemljišta u građevinsko. Pri tome mu i te kako na ruku idu nedavne "hitne" izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Naknada za njegovu prenamjenu u građevinsko, kako bi se, prema riječima ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade Petra Čobankovića, u Hrvatsku privukli investitori pripravni na ulaganja, srušena je, naime, s planiranih 50 i 100 posto na 5, odnosno 10 posto tržišne vrijednosti za osobito vrijedno i vrijedno obradivo poljoprivredno zemljište. Koalicija udruga – Zelena akcija, Transparency International Hrvatska, Pravo na grad, Zelena Istra, Eko - Zadar i Srđ je naš – nedavno je prosvjedovala kako se time otvara prostor nepovratnom uništenju vrijednog zemljišta kao resursa za budući razvoj RH, potiču zemljišne špekulacije i širi prostor za korupciju kod izmjena prostornih planova. Dovoljno je da stranac u Hrvatskoj osnuje tvrtku preko koje će uz pomoć agencija za nekretnine ili odvjetničkih ureda kupovati oranice. Koliko ih je već, ne zna se, procjenjuje se tek da već više od 100.000 stranaca, najviše iz EU, u RH ima neku nekretninu, u prvom redu kuće za odmor u Istri i Dalmaciji.

Grivičić tvrdi kako bi bilo mnogo više reda da Ustavni sud nije ukinuo obvezu posredovanja Agencije za poljoprivredno zemljište u prodaji privatnog poljoprivrednog zemljišta, što, tvrdi, nije bila hrvatska izmišljotina nego model kakav primjenjuju sve ozbiljne poljoprivredne zemlje.

– Zemlja je nacionalni resurs kojega se nijedna država ne odriče lako, osim valjda Hrvatske, pa u Austriji, primjerice, ni sin ne može naslijediti zemlju od oca u nekoj općini ako se iz nje odselio, kamoli da je kupi stranac iz neke druge države – kaže Grivičić. I Švedska nasljednicima koji se ne bave poljoprivredom uzima sve poljoprivredne površine i daje ih u najam farmerima koji vlasniku plaćaju rentu, dok u Hrvatskoj, gdje od 3 milijuna raspoloživih hektara ne obrađujemo ni milijun, izmišljamo neke druge zakone, umjesto da prepišemo dobre primjere izvana, tvrdi on. A da apsurd bude veći, hektar je u nas i 10 puta jeftiniji nego u Europi.

Grivičić kaže kako se nedavno i osobno uvjerio da Nizozemci i druge tehnološki visoko razvijene države četvorni metar zemlje za plastenike cijene i na 100 tisuća eura!? U Mađarskoj je pak hektar oko 5000 eura. Mađari su ispregovarali preniske poticaje EU, pa im manje isplativa poljoprivredna proizvodnja ruši i cijenu zemljišta.

Ispod 100 ha neisplativo?

Bez sređenih zemljišnih knjiga i gruntovnica u Hrvatskoj je pak najveći dio zemlje i dalje nemoguće prodati, pa je riječ o mrtvome kapitalu. S druge pak strane, preusitnjene parcele i ne mame na neku modernu poljoprivrednu proizvodnju, osim voćnjaka i plastenika, pa nije čudno što se, primjerice, u Bošanima na Pagu četvorni metar poljoprivrednog zemljišta donedavno prodavao između tri i pet eura, a sada se isto to zemljište prodaje već i za 100 eura po kvadratu, kaže Ivan Bižanović, vlasnik Lika nekretnina. Očekuje se, međutim, kako će ta ista zemlja nakon hrvatskih integracija u EU stajati najmanje tri do pet puta više, pa je i sve više "domaćih" koji je kupuju.

– Jako je puno upita brokera, ali i sumnjivih osoba koje u pravilu ne žele reći za koga rade, osim da su zainteresirani za okrupnjene parcele iznad 100, čak i 1000 hektara oko Čepina, Višnjevca, Tenje, Josipovca, Silaša..., kakvih je u Hrvatskoj malo. Takve površine, ako su u komadu, u Slavoniji postižu cijenu i od 6000 do 7500 po hektaru. No, za male površine do 20-ak hektara takve se ambiciozne cijene ne mogu dobiti, već najviše 4000 eura, i praktično ih je na našem području spremno otkupiti samo Pipunićevo Žito – kaže Nikola Matijević iz osječkih Ljubek nekretnina.

Ne zna se po koliko su kupovali svoje kvadrate, no poznato je da je britanski Emac u Dubi Stonskoj kupio oko pet te u Istri dva milijuna kvadrata, a Tomo Horvatinčić 250 hektara na Krku, oko čega se nedavno diglo dosta prašine.

– Tamo mudruju s GUP-om i kupuju vrijeme kako bi rodbinskim i kumskim vezama osigurali njezinu prenamjenu u građevinsko – optužuje Bižanović, koji je svojedobno tražio ocjenu ustavnosti spornih točaka Zakona o poljoprivrednom zemljištu, među kojima je i Agencija za poljoprivredno zemljište.

Iako je još dosta zemlje i pod minama, mnogo je stranaca koji se u Lici raspituju za 200 i više hektara zemlje, osobito oko Plitvičkih jezera. Naravno da ih ne zanima farmerski posao, nego će čekati prenamjenu GUP-a, napominje Bižanović.

Iako je prodaja zemlje strancima i svih ovih godina u nas pod posebnim režimom, rok od sedam godina zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta, poput RH, u Uniji je dobila većina novih članica, osim Poljske, koja je dobila najveći prijelazni rok od 12 godina. Slovenija i Cipar nisu pak zabranili prodaju nekretnina, odnosno zemljišta strancima, ali takav mehanizam mogu aktivirati. Danska, doznajemo, traži dvije godine boravka u zemlji prije nego što se stekne pravo na kupnju poljoprivrednog zemljišta.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: EUforija
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

HANFA: Preko INE se pere novac.

Hanfa vjeruje da je MOL manipulirao potajno kupujući dionice, ali da ih kupuje i slovački tajkun povezan s podzemljem.

Večernji list u posjedu je prijave koju je Hanfa podnijela Državnom odvjetništvu i u kojoj ta agencija optužuje MOL da je počinio kazneno djelo manipulacije tržištem jer je potajno kupovao dionice Ine na Zagrebačkoj burzi.

Vlada: Novi Zakon o privatizaciji Ine tek nakon završetka istrage

Hanfa također vjeruje da je Inine dionice na Zagrebačkoj burzi kupovao i Mario Hoffman, slovački privatizacijski tajkun i osoba sa snažnim vezama u podzemlju, i to preko američkih brokera, odnosno društava s Cipra koja su na neki način povezana s Poštova bankom, koja je pak u 94-postotnom vlasništvu tvrtke Istrokapital s Cipra, a čiji je predsjednik uprave upravo Hoffman.

Hanfa pretpostavlja da Hoffman kupujući Inine dionice pere prljavi novac te svoje teze potkrepljuje podacima da su se uz tog Slovaka već vezali korupcijski skandali i pranje novca u nekim njegovim prijašnjim poslovnim pothvatima. Hanfa ima indicije da je novac kojim su kupljene Inine dionice Hoffman stekao na nezakonit način.


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Mađarska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Tvrtke koje su povezane s vrhom HDZ-a i na poslovima s državom od 2004. uprihodovale 6,4 milijarde kuna

1. FIMI MEDIA - 179,3 milijuna kuna - Mladen Barišić

Barišićev njegova bliska prijateljica Nevenka Jurak vlasnica je tvrtke Fimi media koja je zarađivala na marketinškim poslovima za ministarstva i državne tvrtke - Fimi media je od 2004. do 2009. u poslovima s državom uprihodila 179,3 milijuna kn

2. Spektar produkcija - 33,5 milijuna kn - Luka Bebić
3. B1 Plakati - 114,6 milijuna - Luka Bebić

Sin Luke Bebića Ante navodno je tajni suvlasnik Spektra produkcije, tvrtke u vlasništvu Anitina prijatelja Vedrana Dragovića - prihodi u poslovima s državom: 33,5 milijuna kn Ante Bebić je pak vlasnik tvrtke B1 plakati, koja je zarađivala na oglasnim prostorima u javnim ustanovama - 114,6 milijuna kn

4. Massol - 95,5 milijuna kn - Ratko Maček
Maček lobira za tvrtku koja je u vlasništvu Ivana Solde. Massol je na marketinškim uslugama u ministarstvima i državnim tvrtkama zaradila 95,5 milijuna kn

5. Intermax - 31,2 milijuna kn - Mario Zubović
Vlasnik tvrtke je Luka Mihaljević, Zubovićev zet. Intermax je na prodaji ruksaka, kemijskih olovaka i druge uredske oprema državnim tvrtkama zaradila je 31,2 milijuna kn

6. IGH - 3,7 milijardi kuna - Marina Matulović Dropulić
Marina ima oko 1800 dionica. IGH je na projektiranju i nadzoru u cestogradnji zaradio 3,7 milijardi kuna

7. Lotos trgovina - 74,4 milijuna kn - Ivan Jarnjak
Vlasnik tvrtke je Igor Jarnjak, sin Ivana Jarnjaka. Lotos trgovina je na skupima darovima koje su kupovale državne tvrtke zaradila 74,4 milijuna kuna.

8. D&Z - 57,5 milijuna kn - Zdravko Livaković
Zdravko Livaković i tvrtka D&Z. Vlasnik tvrtke je Davor Uglešić, a do 2004. suvlasnik je bio Zdravko Livaković. D&Z je na cestogradnji, kao podizvođač radova na nadzoru i projektiranju od 2004. zaradila 57,5 milijuna kuna.

9. Dinarik - 482,4 milijuna kn - Božidar Kalmeta, Zdravko Livaković
10 Trgoingrad - 228,5 milijuna kn - Božidar Kalmeta
11. Skladgradnja - 1,44 milijarde kn - Božidar Kalmeta

Vlasnik Dinarika je Ferdinand Mikulić, brat bivšeg člana uprave HAC-a Milivoja Mikulia, Kalmetina i Livakovićeva čovjeka u cestogradnji. Vlasnik Trgoingrada je Damir Hrupec, čija je supruga u robinskim vezama s Kalmetom. Skladgradnja se također povezuje s Kalmetom.

Tvrtka Dinarik je uprihodila 482,4 milijuna kn kao izvođač radova u cestogradnji, Trgoingrad (228,5 milijuna kuna - zarađivali na građevinskim poslovima u Zadru i cestrogradnji), te Skladgradnja (1,44 milijarde kuna - zarađivali kao izvođači radova u cestogradnji).

tatus: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

RAZORAN SANADEROV EFEKT

Kontrarevolucija, restauracija ili nešto treće, još žešće – čime će u konačnici rezultirati završnica hrvatske bitke protiv korupcije na najvišoj državnoj razini?
Nužno je otvoriti raspravu o toj trilemi već danas, da se vrlo zahtjevne istražne radnje DORH-a i USKOK-a unazad godinu dana ne bi svele samo na sumnjičenje, suđenje ili kažnjavanje osoba iz hrvatskog političkog i gospodarstvenog vrha. Jer, visokim političkim i ekonomskim adresama sa zapadne strane, koje su u Hrvatskoj potaknule taj aktualni udar na korupciju, možda je u interesu da se osude hrvatski akteri, ali da se njihovi zapadni partneri prešute, i da se posljedice te korupcije, zadrže: dakle, da se ni na koji način ne ugroze veliki ovdašnji posjedi, što su – posredstvom nakaradne privatizacijske politike i još tragikomičnije hrvatske politike ubrzanog puta u NATO i EU, začinjeni međunarodnom korupcijom – unazad desetak godina otklizali u većinsko vlasništvo inozemnih banaka i kompanija.

Nasuprot toj inozemnoj igri, maloj je, prezaduženoj i rasprodanoj Hrvatskoj, valjda, u strateškom interesu, ne samo da otkrije krivce vlastite nevjerojatne propasti, nego i da u svoj posjed vrati što veći dio rasprodanih ili korupcijom devastiranih gospodarskih i financijskih potencijala. Sve to – koliko god bi moglo na kratki i srednji rok – biti bolno, rizično i skupo, na dulji bi se rok moralo isplatiti, ako se i sam koncept hrvatskog priključivanja u Europsku uniju postavi na nove temelje. Jer, Hrvatska od ulaska u punopravno članstvo Unije može imati više koristi nego štete samo pod uvjetom, da u Uniju ne ulazi ni kao prezadužena, niti kao depresijska, pa ni kao kolonijalna zemlja, nego kao poletno gospodarstvo, s kvalitetnim vlastitim gospodarskim potencijalima i konkurentnim industrijskim i turističkim brendovima.

Mađarska INA kao »ključ«
Izdavanje naloga za uhićenje bivšeg premijera (s obzirom na demokratsko biće današnje Hrvatske) nije ni kontrarevolucija niti revolucija, ali – s obzirom na sumnje u organizirani kriminal njegove šire ekipe na vlasti, prožete korupcijom – sluti na preokret, kojem tek treba dati njegovo povijesno ime. Dobro se podsjetiti, da je Hrvatska već 1990. podržavila svu dotadašnju društvenu imovinu, da bi je godinu- dvije poslije izložila najprije pretvorbi, a zatim i privilegiranoj i vrlo kaotičnoj privatizaciji, pa naposljetku i rasprodaji ili predaji stranim bankama i kompanijama. Preostali državni i javni sektor u Sanaderovoj je eri postao ranjiv na domaću i međunarodnu korupciju, što je u kombinaciji s precijenjenim tečajem i visokom državnom potrošnjom rezultiralo previsokim vanjskim dugom, smanjenim fiskalnim prihodima, gospodarskom depresijom i enormnim bogaćenjem »tranzicijske« elite, njih desetak tisuća u prvom i još pedesetak tisuća osoba u drugom krugu.

Obezglavljena kolonija?
Stoga će Sanaderov efekt (točnije, posljedice sumnjičenja ili optužbe protiv donedavnog premijera za upravljanje organiziranim kriminalom) biti razoran, ne samo za vodeću političku stranku, HDZ, nego i za nesagledivo velik broj tranzicijskih aktera, koji su se unazad 15 godina protuzakonito obogatili, i to na račun državne imovine ili na štetu poreznih obveznika. Ako bi se cjelokupna, snažno zahuktala akcija DORH-a protiv korupcije na najvišoj državnoj razini zadržala samo na sudskim procesima i eventualnim kaznama desecima najisturenijih osoba, a zadržala gospodarska i vlasnička struktura nastala korupcijom i nerazumnom rasprodajom najkvalitetnijih domaćih gospodarskih i financijskih potencijala, tada bi Hrvatska od uigrane korupcionaške zemlje postala samo obična, obezglavljena kolonija, bez ikakve autonomne perspektive.
Ako bi za sudskim postupcima, slijedila i zakonodavna aktivnost, kojom bi se sve rasprodano ili, preko korupcije, predano i oteto, vratilo u većinski državni posjed, tada bi Hrvatska na manje bolnim temeljima mogla pokušati ponovno prići punopravnom članstvu u Uniji, pod uvjetom da se svojom radišnošću, obrazovanošću, inventivnošću, bezgraničnim strpljenjem, pa i nevjerojatnim poštenjem – u vidokrugu do 2025. – izvuče iz najteže gospodarske depresije u svojoj povijesti. Ključ preokreta bit će odnos Vlade prema MOL-u, u odnosu na koji i SDP-ov predsjednik, Zoran Milanović, traži da Vlada svako stjecanje većinskog vlasništva u INA-i može dopustiti samo uz suglasnost Hrvatskog sabora. U to ime, podsjeća Vladu Milanović, dobro je uvažavati praksu velikih europskih država, koje su na slične načine zaštitile sve svoje nacionalne strateške sektore od inozemnih preuzimanja.

Oteto – prokleto i vraćeno
Ali, protiv »pljačke stoljeća« i tranzicijske korupcije na međunarodnoj i nacionalnoj razini nužne su sveobuhvatne protumjere: od nacionalizacije svih rudnih izvora do zabrane prodaje svih prirodnih potencijala, kao i većinskih udjela u preostalim strateškim djelatnostima. Budući da su i prema nalazima Državne revizije, i prema ocjenama većine vodećih domaćih stručnjaka, inozemnim investitorima po preniskim cijenama prodane i INA, i Hrvatski telekom, i većina banaka, i niz strateški važnih kompanija, sve bi ugovore u tim slučajevima trebalo staviti izvan snage. Osobito, ako se može dokazati, da su se na poklonjenim kapitalima inozemni vlasnici u međuvremenu višestruko naplatili (ako su i one popusne svoje troškove platili iz vlastitih prihoda)!
Ako Hrvatska želi kao uspješna ekonomija ući u Europsku uniju, tada mora imati većinsko vlasništvo bar u tri velike ovdašnje banke, i bar u strateškim djelatnostima, kao što su poljoprivreda, energetika, naftna industrija, proizvodnja hrane, telekomunikacije i turizam. Suludoj doktrini, prema kojoj Hrvatskoj ne treba većinsko vlasništvo ni u bankama, ni u industriji, ni u turizmu, a velikim europskim, ruskim i kineskim kompanijama i bankama treba i na njihovom terenu i u maloj Hrvatskoj, valjda je – u sjeni potrage za Sanaderom – došao kraj.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

USKOK i Državno odvjetništvo već mjesecima istražuju poslovanje Hrvatske elektroprivrede i predsjednika njene uprave Ivana Mravka, kojega se sumnjiči da je u samo godinu dana lošim poslovanjem izgubio 1,7 milijardi kuna.

S druge strane, uvidom u Mravkovu osobnu imovinu, stječe se dojam da je on za samoga sebe puno bolje poslovao nego tvrtka kojoj je na čelu.

Stoga, čak i da rezultat istrage po Mravka bude nepovoljan i u konačnici bude primoran napustiti HEP, lagodan mu život neće biti ugrožen, barem ako je suditi prema broju nekretnina koje posjeduje i trenutačnim zaposlenjima članova njegove obitelji. Mravkov život na visokoj nozi mogao bi prestati samo ako se mjerodavne institucije zapitaju kako je stekao, uglavnom u posljednjih nekoliko godina, približno milijun eura vrijedne kuće i stanove, a on ne bude mogao dati zadovoljavajući odgovor.

Nova vila na moru

Uspoređujući Mravkova primanja u HEP-u i vrijednost svih nekretnina kojima je vlasnik, teško se ne zapitati kako je sve to uspio zaraditi. Naime, Ivan Mravak sa suprugom Ružom, koja radi u zagrebačkoj Elektri, već godinama živi u velikom stanu u Miramarskoj ulici u Zagrebu, blizu hotela International, koji je dobio od HEP-a.

Vrijednost je te nekretnine od stotinjak kvadrata oko 250.000 eura. Prije nego što mu je dao taj veliki stan, HEP mu je prije 15-ak godina dao i jedan manji. I ne bi u tome ništa bilo naročito sporno, državne tvrtke oduvijek obilato nagrađuju svoje čelnike kadrovskim kvadratima, da Mravak cijelo to vrijeme, sve do danas, nije prijavljen kao stanovnik Vukovara!

Dio objašnjenja njegove 40-ak tisuća kuna visoke plaće proizlazi i iz podatka da kao stanovnik Vukovara ima niz poreznih olakšica. Naime, zbog ratnih stradanja Vukovar je proglašen područjem od posebne državne skrbi prve skupine, iznos je osobnog odbitka od poreza 3840 kuna, dok je u Zagrebu na mjesečnoj razini niži 2040 kuna, a na godišnjoj 24.480 kuna.

Uz taj nimalo beznačajan odbitak od poreza, Mravak ima pravo i na nadoknadu putnih troškova kada putuje kući - u grad u kojem odavno ne živi. Mravak tako ne mora plaćati ni najviši prirez u državi, na što su osuđeni svi ostali građani Zagreba.

Uza zagrebački stan Mravak u Vukovaru, u Ličkoj ulici, posjeduje uređenu obiteljsku katnicu. Njezina vrijednost, prema trenutačnim tržišnim procjenama, nije manja od 100.000 eura.

Dvije ulice dalje kuća je saborskog zastupnika HDZ-a Petra Mlinarića čiji je brat Nikola financijski direktor u HEP-u. Nikola Mlinarić i Mravak su, tvrde pouzdani izvori, navodno nedavno kupili jedno građevinsko zemljište u atraktivnoj podsljemenskoj zoni Zagreba u kojoj kvadrat građevinskog zemljišta doseže cijenu nekoliko stotina eura.

Za razliku od ovih navodnih kupnja, posve je pouzdano da Mravak posjeduje novu kuću u mjestu Bilo pokraj Primoštena. Prije nekoliko godina sagrađena trokatnica u prvom je redu do mora, a pred njom je i privatna plaža. Prema trenutačnim cijenama, ta Mravkova kuća vrijedi oko 500.000 eura.

Upravo uz ovu vrlo vrijednu nekretninu veže se potencijalno vrlo ozbiljna afera. Naime, visoki izvori iz HEP-a ispričali su nam da tu kuću uopće nije gradio Mravak nego ju je dobio na dar od Dalekovoda, tvrtke s kojom najtješnje surađuje i u kojoj mu radi sin Željko. Mravak, tvrde naši sugovornici, nije jedini koji kuću tamo nije gradio svojim novcem ili podižući kredite nego da su još neki dužnosnici povezani s HEP-om dobili jednake darove.

Iz Bila na Bjelolasicu

Kada, pak, Mravak iz Bila krene kući u Zagreb usput se može odmoriti i u svome planinskom utočištu - vikendici na Bjelolasici. Vrijednost svih nekretnina na tom području silno je narasla otkad je otvoren Olimpijski centar. Mravkova vikendica, okružena velikim zemljištem, stoga je vrijedna najmanje 75.000 eura.

Iako nije jasno je li kćeri Kristini, koja također radi u HEP-u kao rukovoditeljica prijenosa, on osobno kupio stan od 92 kvadrata i pripadajuću garažu u zagrebačkoj Bednjanskoj ulici, intrigantno je nešto drugo vezano za tu lokaciju.

Naime, u toj istoj zgradi stanove je od HEP-a dobilo nekoliko direktora i povlaštenih zaposlenika, poput povratnika iz Australije Rade Buljubašića, koji je u Elektri zaposlen godinama, iako ga tamo još nitko nije vidio. Buljubašić je nekad bio šef koordinacije HDZ-a za Australiju, a svjedoci tvrde da se jedan dan samo pojavio u HEP-u, a da nitko nije znao što bi tamo uopće trebao raditi.

Na nekretnini Mravkove kćeri, kupljenoj prije tri godine, ne postoji zabilježba banke, dakle nije kupljena kreditom nego je plaćena gotovinom. Prema trenutačnim cijenama, vrijednost toga stana nije manja od 220.000 eura.

==

Ne branim ničiji kriminal, ni u ludilu! Samo upozoravam ove huškačke "novinare" na neobjektivnost i na njihovo prikrivanje kriminala svojih po sistemu "drš'te lopova". Kad bi zbrojili pljačku "ljevičara", višestruko bi premašili "desničare", ali su ti "lijevi" kriminalci zaštićeni u medijima kao svete krave.

==

Samo milijun eura u stanovima? Prava sića! Dajte zbrojite kvadrate sakupljača stanova po Zagrebu SDP-ovog predsjedničkog kandidata Josipovića.

==

Ima li taj mravac kakvog člana obitelji koji slučajno nije zaposlen u HEP-u ili Dalekovodu?

==

Ma on je mali miš naspram direktora pogona unutar Hep-a...Pogledajte Toplinarstvo, Elektru, TE-TO Zagreb.....A tek ugovore koje su isti imali i imaju sa izvođačima poslova... gdje je Bandić, još uvijek na slobodi?


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijunski
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

USKOK sumnja da je Mladen Barišić preko vlasnice Fimi-medije Nevenke Jurak u jednom promidžbenoj kampanji za Carinu iz proračuna izvukao 1,7 milijuna kuna, javlja HTV. Da ironija bude veća, kampanja preko koje se navodno izvlačio i prao novac u korist vladajućeg HDZ-a zvala se "Stop korupciji!"

Istražni sudac Krešimir Devčić odredio je Mladenu Barišiću, bivšem HDZ-ovom rizničaru i šefu Carine, još dva mjeseca pritvora u Remetincu zbog mogućeg utjecaja na svjedoke. Barišić je u pritvoru već mjesec dana; krajem rujna uhićen je po nalogu Uskoka.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Organizirani kriminal
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Znate li koliko je novca Grad Zagreb nezakonito utržio u protekle tri godine? Nevjerojatnih 20 milijuna kuna!

Komunalni su redari u 2008., 2009. i 2010. godini intervenirali ukupno 48.997 puta. Uzme li se u obzir da otprilike trećina vozača uspije spasiti svoje vozilo od pauka, odnosno za nepropisno parkiranje plate samo kaznu od 250 kuna, dolazimo do iznosa od četiri milijuna kuna. Ostatak vozača u zadnje tri godine bio je dužan platiti kaznu i troškove odvoženja automobila u Strojarsku ulicu (500 kuna), što je dodatnih 16 milijuna kuna koji su se u proteklom razdoblju slili u gradsku blagajnu.

No, u Gradskom uredu za promet i komunalne poslove, kao i Zagrebparkingu, jednoglasno ističu: “Što je bilo, bilo je”.

U prijevodu, novac koji je naplaćen od građana ne može se tražiti natrag, a i suci Ustavnog suda ističu da “odluke Suda važe samo za nadolazeće razdoblje”.

==

MAFIJA SUSEDI MAFIJA SVE I SVI mafija! Super place, BANDIĆ, I Ostali Dragulji Koje je izmislio Holding. Sve to jede dobru lovu bez znoja Gangsteri 30ih godinaproslog stoljeca su sitna riba prema ovima iz Holdinga.


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijunski
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Javna tajna već je godinama kako iz Kamenskog ne stoji nitko drugi doli Miroslav Kutle, koji je za vrijeme Sanadera i Šukera dobivao unosne poslove. S obzirom na to da doprinosi nisu uplaćivani godinama za više od 500 djelatnica, čini se da je dobivao i podršku države. Dokaz da je Kutle bio "povlašten" upravo su događaji oko Svjetskog rukometnog prvenstva održanog u Zagrebu prije par godina.

Naime, prije dvije godine Kamensko je dobilo posao šivanja svih službenih odijela za SP, a cijena tih odijela, kakva su morali nositi svi uključeni u organizaciju i ceremoniju SP-a, jest 500 eura (preko 3,5 tisuća kuna) po komadu. Poslove oko Svjetskog rukometnog prvenstva nije mogao dobiti bilo tko, a upravo ministar financija Šuker bio je tada prvi čovjek Vlade u pripremi Svjetskog rukometnog prvenstva. Onaj isti Šuker koji je tih dana ponosno paradirao u svlačionici rukometaša u odijelu Kamenskog.

Izbor ljudi koji će se okoristiti tom sportskom manifestacijom bio je uistinu reprezentativan za Hrvatsku jer su u najunosnije poslove bili uključeni Ivica Todorić, Vinko Žuljević Klica te spomenuti Kutle.

Primjerice, tako je unosan posao cateringa dobio zagrebački Lido s obvezom da sve namirnice nabavlja od Agrokora Ivice Todorića. Mnogi su tada govorili kako je cijena od 3,5 milijuna kuna previsoka, no primjedbe koje su dolazile većinom iz gradova domaćina rješavali su, odnosno smirivali upravo Sanader i Šuker.

Poslove osiguranja dobila je tvrtka Bilić Erić. Vinko Žuljević Klica po hrvatskim se medijima nekoliko puta spomenuo kao prikriveni vlasnik Bilić-Erića iako nigdje nije naveden u vlasničkoj strukturi poduzeća, ali jednako tako nitko nije demantirao Klicinu povezanost s tvrtkom. Klica je bivši zapovjednik postrojbe HVO-a Garavi, koja je djelovala u sklopu Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute, a spominje ga se u kontekstu "zagrebačke mafije".

Dionice su tada počeli otkupljivali i Božo Medić, nekoć menadžer Dastre – poduzeća iz sastava Kutline Globus grupe, zatim tvrtka Tekstil Gvozd u vlasništvu Anamarije Crlenjak, kćerke Antuna Crlenjaka, direktora Kamenskog i čovjeka koji je zajedno s Kutlom svojevremeno privođen zbog sumnji da je počinio niz gospodarskih malverzacija, na što je nedavno podsjetio Novi list.

Jedan od krupnijih otkupljivača bila je i švicarska tvrtka Swissena AG, registrirana u Meggenu, gdje je registrirana i tvrtka Validus u suvlasništvu Milana Horvata i Miroslava Kutle. Jedan od dioničara Kamenskog je i tvrtka Orion građenje, za koju je tjednik Novosti našao vezu s Kutlom jer su u nadzornom odboru Oriona direktor Crlenjak i Kutlina nećakinja Lidija Cebović. Sve te osobe slične funkcije obnašaju i u Kutlinoj Globus grupi.

Kao što je običaj u Hrvatskoj, nakon niza napisa odlučila je reagirati (sa godinama zakašnjenja) i policija. Kako doznajemo, ovih je dana otvorena istraga o svemu onom što se događalo u Kamenskom. Hoće li doći do imena Miroslava Kutle te hoće li se uopće ispitivati je li bilo naklonosti države, suvišno je u ovom trenutku očekivati.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijunski
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora

Jutros je u svom stanu uhićen Mladen Barišić, bivši glavni blagajnik HDZ-a i šef Carine te bliski suradnik i prijatelj bivšeg premijera Ive Sanadera. Uhićenje je potvrdio glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec te dodao da je priveden zbog slučaja Fimi-Media.

Nakon uhićenja policija je pretražila njegov dom u Bužanovoj ulici i ured u Carinskoj upravi u Humboldtovoj ulici.

Podsjetimo, upravo je državnim tvrtkama Mladen Barišić, u društvu Ive Sanadera, na zatvorenom sastanku u Vladi sugerirao da poslove naručuju od Fimi-Medije Nevenke Jurak, koja je uhićena u kolovozu.

Barišić je rodom iz sela Rupe u blizini Drniša. Gimnaziju je završio u Šibeniku te zatim otišao u Zagreb.

Od sredine 80-ih godina radio je kao carinik na mjestu stručnog suradnika za pravne poslove te carinski inspektor, a nakon 1992. postaje upravitelj Carinarnice Zagreb.

Barišić je poznat po luksuznom životnom stilu. Kao i bivši premijer, i on ima zavidnu kolekciju satova vrijednih oko 200.000 eura. Svakodnevno je pohodio jedan od najskupljih zagrebačkih restorana Baltazar, a obožava i ručno rađena odijela koja u prosjeku stoje 35.000 kuna.

Status: Ukradeno
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijunski
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora

Da je od devet osoba, uglavnom prijatelja i znanaca, primio lani ukupno 36.000 eura mita kako bi njima ili članovima njihovih obitelji bio osiguran posao u Hrvatskim autocestama (HAC), pred istražiteljima USKOK-a, neslužbeno doznajemo, nedavno je svjedočio posrednik u njihovu zapošljavanju. U svome je iskazu, a davao ga je više od dva sata, doznajemo, iscrpno opisao kako je i gdje upoznao osobu kojoj je na kraju više puta, navodeći i točne lokacije, predavao prikupljen novac.

Cijena za koju se dobivao posao u HAC-u, naveo je, bila je od tri do deset tisuća eura, ovisno o radnome mjestu. Priča o podmićivanju u HAC-u, čini se, neće ostati samo na toj razini. Istražitelje bi, doznajemo, lako mogla dovesti i do još aktivnih menadžera u HAC-ovoj upravi.

Odluku da sam sebe prijavi tijelima kaznenog progona zbog posredovanja u korupcijskome lancu akter naše priče donio je, doznajemo, pošto je prikupljen novac predao osobi koja je jamčila da će onima koji je podmite posao biti osiguran, no svoje obećanje ipak nije ispunila. Posrednika su, naime, ljudi ubrzo stali zapitkivati što je s poslom, zašto nema nikakva odgovora iz HAC-a, a na kraju tražili su i povrat novca.

Kada su u javnost prošlog listopada, taman uoči uhićenja bivših članova uprave HAC-a zbog malverzacija oko bojenja dvaju tunela, za što je potrošeno 22 milijuna kuna, počele curiti informacije o davanju mita u toj državnoj tvrtki zbog dobivanja stalnog zaposlenja, zbog čega su u medijima već istupali prevareni, USKOK-ovu svjedoku bilo je jasno da će na površinu ubrzo isplivati svi problemi koji se gomilaju u tom poduzeću pa je o svemu odlučio progovoriti prvo pred policijom. Koliko su njegove tvrdnje utemeljene i shvaćene ozbiljno govori i to da se ubrzo poslije njega na ispitivanju u USKOK-u našao i muškarac koji je spomenutom posredniku lani u ožujku predao nekoliko tisuća eura ne bi li se u HAC-u zaposlio njegov sin. Istražiteljima je, doznajemo, priznao da je zbog mita koje je predao zapao u dugove, s obzirom na to da je dio novca morao posuditi jer njegova ušteđevina nije bila dovoljna, ali i otkrio da je njegov sin trebao, prema prijašnjem dogovoru, raditi na naplatnim kućicama. Inače, to radno mjesto do danas nije otvoreno.

USKOK i policija lako bi mogli biti zatrpani prijavama o načinu dobivanja posla u HAC-u jer, doznajemo, iz različitih dijelova Hrvatske javljaju se oni koji su za zaposlenje izbrojili gotovinu, a na kraju, uglavnom, bili prevareni.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Sitni lopovluk
Podobnost: Izvanstranačka
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Mladen Barišić, bivši glavni blagajnik HDZ-a i šef Carine te bliski suradnik i prijatelj bivšeg premijera Ive Sanadera, kako svjedoče i njemu bliski ljudi, proživljava teške dane. Naime, njegova velika ljubav Nevenka Jurak, direktorica Fimi-Medije , zatvorena je u Remetincu zbog sumnji da joj je država namještala poslove bez natječaja. A upravo je državnim tvrtkama Mladen Barišić, u društvu bivšeg premijera Ive Sanadera, na zatvorenom sastanku sugerirao da poslove naručuju od Fimi-Medije. Svima je već jasno da se i oko Barišića obruč sve više steže. No, kako je došao do tako značajnog statusa u HDZ-u?

Barišić je rodom iz sela Rupe u blizini Drniša. Gimnaziju je završio u Šibeniku te zatim otišao u Zagreb. Od sredine 80-ih godina radio je kao carinik na mjestu stručnog suradnika za pravne poslove te carinski inspektor, a nakon 1992. postaje upravitelj Carinarnice Zagreb. Ubrzo je napredovao do pomoćnika ravnatelja Carinske uprave te višeg stručnog savjetnika u Ministarstvu financija, a od 2004. na čelu je Carine.

Olovnih 90-ih nije bio ni u zadnjem ešalonu HDZ-ova pokreta, a desetljeće nakon ubrzane transformacije Barišić je osvanuo u luksuznoj konfekciji Brioni koja vrijedi oko 5000 eura. Time je za njega prebrisano sjećanje na radno mjesto običnog carinika koje je dugo derao u jednoobraznoj konfekcijskoj uniformi.

Nelogično je odakle šefu Carine, s plaćom od 15.407 kuna, odijela koja po komadu vrijede kao prosječna godišnja zarada hrvatskog radnika. Osim skupih odijela, Barišić voli i skupocjene satove. Na ruci izmjenjuje modele iz kolekcije, i to najčešće švicarske tvrtke Patek Philippe, jednog od pet najuglednijih proizvođača satova na svijetu, čiji jedan primjerak ne stoji manje od 20.000 eura. Njegovi intimusi pritom tvrde da ih ima sigurno tri. Kolekcija ima satove i jeftinijih proizvođača, a ukupno je vrijedna 200.000 eura.

Konačno, da bi Brioni i Patek Philippe zračili potpunim sjajem luksuznog Barišićeva lifestylea, pobrinuo se sam Barišić kao svakodnevni gost zagrebačkog restorana Baltazar u kojemu je domaće crno vino iz rodnih Rupa naglo zamijenio talijanskim buteljama vinara Gaje Barbaresca koja, ovisno o godištu, stoje od 1000 do 3000 kuna.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe, U očekivanju zatvora

Osim što su Josip Protega, Ivan Sladonja, za prijatelje Slatki, i Mario Kirinić, bivši čelnici Hrvatske poštanske banke, uhićeni u sklopu akcije Bankomat, široke ruke sedmorici klijenata dijelili novac znajući da ga neće vratiti, nekima su plaćali i pozamašne troškove "peglanja" kartica.

Bankari su, prema podignutoj optužnici USKOK-a, u prosincu 2008. kreditirali Gorana Jurakovića, zagrebačkog ginekologa i vlasnika tvrtke Mini Parks International, sa 80 milijuna kuna te mu odobrili plaćanje troškova VISA Business kartice. On je tako do kraja godine, u manje od dva mjeseca, na kartici potrošio 695.000 kuna, a do kraja rujna 2009. čak 916.000 kuna!

Troškove poslovne kreditne kartice, naravno, kao ni 75,5 milijuna kuna glavnice kredita nikada nije podmirio HPB-u. Zanimljivo je da su gotovo svi akteri malverzacija u HPB-u, zbog čega joj je nanesena šteta od 300 milijuna kuna, pred istražiteljima tvrdili da su skromnijeg imovinskog stanja!

Tako je liječnik, stoji u optužnici, izjavio da trenutačno nije zaposlen, bez primanja, da živi u stanu u kući na Jabukovcu te uz to posjeduje i nekretninu u Firenci. Slično je dodao i njegov sin, poznatog po nadimku Fifi, uključen inače u pranje novca kojeg mu je otac izvukao iz HPB-a. Mlađi je Juraković, naime, kao diplomirani ekonomist vlasnik tvrtke P. G. Commerce s plaćom od tri tisuće kuna.

No ubrzo se razotkrilo da su njih dvojica vlasnici još nekoliko tvrtki u Zagrebu i inozemstvu preko čijih su računa pokušavali prikriti trag milijunskih kredita koje im je odobrio HPB. Ivan Sladonja, bivši član uprave HPB-a, tvrdio je istražiteljima da mu je trenutačna plaća u tvrtki Ureduje 3500 kuna, no unatoč tome, živi u dobrim imovinskim prilikama. Pobrojao je da u Zagrebu posjeduje kući i polovicu stana, vikendicu u Črešnjevcu i stan u Omišu.

Bivši čelnici HPB-a mijenjali su pedantno i brojke u izvješćima o njezinu poslovanju kako bi, prema optužnici, prikrili da je banka zapravo pred slomom. Tako su za 2006. lažno prikazali dobit od 101 milijuna kuna iako je ona te godine zapravo bila oko 12 milijuna kuna. Isto su učinili i sljedeće godine prikazavši da su u plusu 120 milijuna kuna, a zapravo su poslovali s gubitkom od 40 milijuna kuna. Sljedeće godine opet isti scenarij – u izvješćima tvrde da je dobit 8,7 milijuna kuna, no prešućuju gubitak od 101 milijuna kuna.

Unatoč tako lošem financijskim stanju HPB-a, bivši su se menadžeri voljeli ravnopravno obilato nagrađivati. Sebi samima su s osnove lažno prikazane dobiti tijekom 2007. i 2008. isplatili oko 26 milijuna kuna bonusa. Članovima uprave i glavnom financijskom direktoru pripalo je 13,3 milijuna kuna, a ostalim zaposlenicima HPB-a podijeljeno je 12,7 milijuna kuna različitih nagrada.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijunski
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Ministarstvo financija u recesijskoj je godini nepotrebno potrošilo milijun kuna da bi platilo najam za potrebe Porezne uprave Slavonski Brod, koja se još nije preselila u novi prostor od 3000 četvornih metara.

Naime, ugovor o najmu, koji mjesečno iznosi oko 250.000 kuna, a koji je Ministarstvo financija sklopilo s vlasnikom prostora u Brod Toweru, tvrtkom Temo iz Slavonskog Broda, teče od 1. veljače, ali brodska Porezna uprava i dalje radi u starim prostorima.
U Poreznoj su upravi objasnili da se to dogodilo zbog nabave uredskog namještaja i kompjutorske opreme, za što se morao provesti javni natječaj. A za tu je stavku potrošeno dodatnih još gotovo dva milijuna, točnije 1,874.486 kuna.

Neugodno mi je koliko se razbacivalo opremom i prostorom, kao da živimo u nekom prebogatom arapskom emiratu, a ne u zemlji u kojoj državnim službenicima smanjuju plaće, ukidaju regrese, božićnice i darove za djecu. To je teško zamisliv luksuz i bit će šok za sve koji onamo dođu da bi platili teško prikupljeni porez - rekla nam je zaposlenica Porezne uprave u Slavonskom Brodu.

Novi prostor Porezne uprave, iako se prostire samo u prizemlju i na prva dva kata osmerokatnice, ima posebno dizalo. Uredske su prostorije goleme jer na svakog od stotinjak zaposlenih otpada 30-ak četvornih metara. Sav prostor ima centralno grijanje i hlađenje. Kupljena su i potpuno nova računala, iako su nova računala dobili prije samo dvije godine.

No, nakon što je Jutarnji list u studenome pisao da će hrvatske porezne obveznike mjesečni najam za prostore brodske Porezne uprave stajati više od 39.000 eura, odnosno godišnje oko 3,5 milijuna kuna, Ministarstvo financija je dva mjeseca poslije, 20. siječnja ove godine, “slijedom novonastale ekonomske situacije” sklopilo s tvrtkom Temo dodatak ugovora kojim je smanjena cijena najma. Tako sada Ministarstvo financija za uredske prostore u prizemlju, na prvom i drugom katu plaća 11,20 eura, a za spremište i 17 parkirališnih mjesta pet eura po četvornome metru.

Međutim, i ta je cijena dramatično veća od najma sadašnjeg prostora koji Porezna uprava plaća Gradu Slavonskom Brodu i koji mjesečno iznosi 25.000 kuna.

Kad se na najmu zaradi, Porezna će prostor i otkupiti?
Jutarnjem listu nije omogućen uvid u ugovor, samo nam je rečeno da je sklopljen na neodređeno vrijeme te kako postoji mogućnost da sada unajmljeni prostor Porezna uprava kupi “ako se i kada za to stvore financijski uvjeti”. Upravo takva formulacija dala je krila spekulacijama da vlasnici tvrtke Temo imaju snažne veze u vrhu Ministarstva financija koje im zajamčenim mjesečnim najmom osigurava redoviti i pozamašni prihod, uz obećanje da će poslije, kad se na najmu poslovnog prostora dovoljno zaradi, isti prostor još biti i otkupljen.

Status: Ukradeno
Lokacija: Slavonski Brod
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Dokument otkriva: ACI Trogir krši Carinski zakon i ilegalno prima i smješta strane brodove.

Dokumentacija dokazuje nezakonitosti u poslovanju ACI marine Trogir, koje su tijekom nadzora poslovanja ove tvrtke utvrdili službenici Carinarnice u Splitu, te Državni inspektorat, Područna jedinica u Splitu u veljači 2010. godine. prema informacijama iz dostupne dokumentacije istragu nad poslovanjem ACI marine Trogir, vezano za sumnje u „korupciju, mito i kriminal“, kako to stoji u dopisu Državnog inspektorata od 15. veljače 2010. godine, prema podnesenim prijavam provjeravaju i Državno odvjetništvo i USKOK. Međutim, kako to jasno proizlazi iz dopisa Središnjeg ureda Carinske uprave.

Dopis Carinske uprave Ministarstva financija od 3. veljače 2010. godine

U dopisu kojeg je Središnji ured Carinske uprave Ministarstva financija, pod brojem 513-02-1920/6-10-05, klasa 470-01/09-01/240, dana 3. veljače 2010. godine uputio Ivici Anđeliću kao prijavitelju, navode se kršenja Carinskog zakona od strane ACI marine Trogir, koje je Carinanrnica u Splitu utvrdila izravnim nadzorom nad poslovanjem ovog poduzeća.

„Zaprimljena je pismena prijava koja je dostavljena Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30a, g. Mladenu Bajiću, USKOK-u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, Zagreb, Gajeva 30a, g. Dinku Cvitanu, Državnom inspektoratu Središnjem uredu, Zagreb, Petračićeva 4 i Carinskoj upravi Središnji ured u kojoj se navodi da u ACI marini Trogir ima plovila koja su u carinskom prekršaju.

Carinarnica Split obavila je nadzor u ACY marini Trogir i utvrdila činjenično stanje plovila koja su pod carinskim nadzorom.

Za plovilo naziva Alshaine, duljine 13,6 metara, kapaciteta 12 ljudi, zastave pripadnosti Kraljevine Švedske utvrđeno je da se nalazi smješteno na suhom vezu unutar prostora ACY marine na dijelu kojim se koristi Jedriličarski klub „Trogir“.

Za predmetno plovilo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Lučka kapetanija Split izdala je Potvrdu o uplati naknade po prijavi.

Plovilo se u prostoru marine nalazi od 27.10.2009. godine, i to iz razloga kvara na motoru, a popravak vrši tvrtka Adriatic Industrial Commerce d.o.o. iz Trogira, koja sa ACY marinom ima ugovor o zakupu poslovnog prostora marine, te kao redovitu djelatnost u prostorima marine vrši popravak i servisiranje brodskih motora.

Zbog činjenice neovlaštenog primanja i smještaja stranog plovila, trgovačko društvo Adriatic Industrial Commerce d.o.o. iz Trogira počinilo je prekršaj iz Članka 243. st. 1. i 2. Carinskog zakona“, stoji u dopisu pomoćnika ravnatelja Carinske uprave Ministarstva financija Ivana Nađa, od 3. veljače 2010. godine.

Dopis Državnog inspektorata od 15. veljače 2010. godine

Nezakonitosti je potvrdio i Državni inspektorat, svojim dopisom od 15. veljače 2010. godine, pod brojem 556-13-01/02-10-6, klasa 336-01/10-01/45, pod naslovom „Predstavka vezana za nezakonitosti u poslovanju društva „Skladgradnja“ u ACI marini u Trogiru, Marini berket u Kaštelima i dr, izvješće o poduzetom“, kojeg je potpisala Jadranka Gardašević, načelnica Odjela za nadzor u prometu robe i usluga, Područne jedinice Split Državnog inspektorata.

„U svezi sa predstavkom koju ste podnijeli dana 4. prosinca 2009. godine Središnjem uredu Državnog inspektorata u Zagrebu, a koja predstavka nam je proslijeđena na nadležno postupanje dana 8. prosinca 2009. godine, na temelju članka 33. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu izvješćujemo Vas da je obavljen inspekcijski nadzor gospodarskih inspektora i inspektora zaštite na radu u Marini Kaštela (Marina Berket), ACY marini Trogir, Jedriličarskom klubu „Trogir“, društvu AIC d.o.o., PŠU BANJ, te društvu Skladgradnja grup d.o.o., a sve vezano za navode iz Vaše predstavke“, stoji u odgovoru načelnice u Državnom inspektoratu Jadranke Gardašević na predstavku Ivice Anđelića o nezakonitostima u radu ACY marine Trogir i drugih poduzeća ili udruga građana.

„Nadzorima izvršenim u ACY marini Trogir, Jedriličarskom klubu Trogir, PUŠ BANJ, i društvu AIC d.o.o. od strane gospodarskih inspektora utvrđene su povrede propisa na koje ste ukazali u Vašoj predstavci te su u skladu sa utvrđenim poduzete zakonom propisane upravne i kaznene mjere!

Inspektori zaštite na radu dostavili su Vam zasebna izvješća o provedenim inspekcijskim nadzorima!

U predstavci od 29. siječnja 2010. godine niste naveli nikakve nove okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno ponovno provoditi nadzor kod spomenutih pravnih osoba odnosno udruga ali smo u navodima iz Vaše predstavke uočili nepravilnosti koje ukazuju na moguću nadležnost Carinarnice Split te smo predstavku proslijedili istima na možebitno nadležno postupanje!

Što se tiče navoda o korupciji, mitu, kriminalu isto bi bilo u nadležnosti MUP-a, Državnog odvjetništva odnosno USKOK-a a kako je iz spisa razvidno da ste istima već dostavili predstavku nismo smatrali potrebnim da im je ponovno prosljeđujemo na nadležno postupanje“, navodi Jadranka Gardašević, načelnica u Državnom inspektoratu u svojem dopisu od 15. veljače 2010. godine.

Dopis od 18. veljače 2010. godine dokazuje kako Gospodarska inspekcija nastavlja nadzor u ACI marini Trogir

Nakon što je Gospodarska inspekcija Državnog inspektorata utvrdila određene nezakonitosti u poslovanju ACY marine Trogir, dopis od 18. veljače 2010. godine, pod brojem 556-13-01-02/15-10-6, klasa 334-09/10-01/29, kojeg potpisuje gospodarski inspektor Ivan Butorović, ukazuje na to kako Državni inspektorat nastavlja s inspekcijskim nadzorom u ACY marini Trogir, vezano uz utvrđena kršenja odredbi Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o pružanju usluga u turizmu i Zakona o boravišnoj pristojbi.

„U svezi Vaše predstavke, a koju ste preko Državnog inspektorata RH Središnji ured Zagreb, a koja je pod klasom 334-09/09-02/818 zaprimljena u Područnoj jedinici Split, gospodarski inspektor Državnog inspektorata izvršio je od 14.1. do 12.2. inspekcijski nadzor u ACY marini Trogir shodno odredbama Zakona o državnom inspektoratu, Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o pružanju usluga u turizmu i Zakona o boravišnoj pristojbi. Nadzorom su utvrđene određene nepravilnosti, nema ugostiteljske i trgovačke djelatnosti, prostore za osobnu higijenu nautičara i zaposlenika treba urediti, u poslovanju marine te su s obzirom na utvrđeno činjenično stanje poduzete zakonom propisane upravne i prekršajne mjere.

U nadzoru ACY marine Trogir izdvojeno je izvršen uvid u ugovore o korištenju veza između Adriatic Croatia International Club d.d. sa sjedištem u Opatiji, Maršala Tita 151 i tvrtke nautika Kufner d.o.o., Zagreb, Stjepana Gradića 13, za plovila Arka 79 – RG, Graševina 468 – TG i Traminac.

Utvrđeno je da je Nautika Kufner d.o.o. od Ivana Ciciliani zakupila poslovni prostor kao i vrtni prostor u cilju smještaja radno skladišnog kontejnera u Trogiru, Put Cumbrijana 6 (prostor graniči sa marinom).

Poslovne prostorije tvrtke Nautika Kufner u vrijeme pregleda bile su zatvorene. Charter djelatnost se u vrijeme nadzora ne obavlja. Telefonski nije bilo moguće uspostaviti kontakt sa sjedištem u Zagrebu.

U tijeku je postupak prikupljanja potrebne poslovne dokumentacije posrednim putem. Od Lučke kapetanije zatražena je dostava crew lista za 2009. godinu za plovila zatečena na stalnom vezu u Trogiru. Provjerom u Uredu državne uprave, Služba za gospodarstvo, Trogir, utvrđeno je da navedeni ured za tvrtku Nautika Kunfer nije izdao rješenje shodno odredbi članka 47. stavak 1. i 5. Zakona o pružanju usluga u turizmu za prostor za prihvat charteraša kao i za vrstu plovila zatečenih na stalnom vezu u Trogiru.

Po okončanju postupka o rezultatu postupka informirati ćemo Vas.

Napominjem da je tijekom siječnja 2010. godine izvršen inspekcijski nadzor u udrugama Jedriličarski klub Trogir i Banja Trogir u svezi obavljanja gospodarske djelatnosti u nautičkom turizmu u ACY marini Trogir u svezi rada dizalice, kao i Adriatic industrial commerce d.o.o. Trogir u poslovnom prostoru u Trogiru u sklopu marine gdje društvo obavlja popravak i servisiranje plovila. S obzirom na utvrđene povrede poduzete su zakonom predviđene upravne i prekršajne mjere (inspektor Ivan Klarić)“, stoji u dopisu gospodarskog inspektora Ivana Butorovića od 18. veljače 2010. godine.

Status: Vjerojatna korupcija
Lokacija: Trogir
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, bivši čelni čovjek HEP-a Ivan Mravak te predsjednik Uprave šibenskog TLM-a Ivan Koštan osumnjičeni su za organiziranje u grupu za počinjenje kaznenog djela te za zloporabu položaja i ovlasti. Njih trojica, kako se navodi u istražnom nalogu Uskoka, preprodajom struje od 2007. godine državu i HEP oštetili su za 600 milijuna kuna.

Čini se kako bi ova istraga do kraja na zub mogla uzeti i bivšeg premijera Ivu Sanadera, o čijem se potencijalnom kaznenom progonu već mjesecima priča. Naime, teško je vjerovati da je posao u ime Vlade obavljao sam Polančec, to prije što se, primjerice, u više navrata spominjalo kako je jedan od glavnih operativaca kod privatizacije TLM-a, koja ne bi bila uspješna bez ugovora HEP-TLM i TLM-Aluminij, bio ministar financija Ivan Šuker.
- Ako sam ja kriv, kriv je i uži kabinet Vlade i HDZ - poručio je iz zatvora Polančec posredovanjem svog odvjetnika Ante Nobila.
Ivan Mravak uhićen je jučer ujutro, a odmah mu je pretražen stan i vozilo. Nakon toga policija je otišla i do HEP-a, gdje su dodatno pretraživali dokumentaciju.

Status: Ukradeno
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijunski
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: xxx

Je li glavni državni odvjetnik Mladen Bajić čuo za Ivicu Todorića? Znamo da je čuo za Željka Keruma. Nije mogao ne čuti: to je onaj rudlavi prostak koji se uporno sramoti, sumnjivo bogati, razbacuje jahtama i Ferrarijima, ali i uvredama na svačiji račun.

Sada smo doznali da je čuo i za famoznu Kerumovu jahtu. Nije mogao ne čuti, splitski gradonačelnik pozirao je na njoj u raznovrsnim razdrljenim izdanjima. No, sada Državno odvjetništvo nastoji utvrditi je li Kerum možda utajio porez prilikom korištenja službene jahte u privatne svrhe. Radi se navodno o 2,9 milijuna kuna. Kerum je taj dug već podmirio, ali svejedno se ispituje kaznena odgovornost zbog utaje poreza. Nema milosti. Pred zakonom su svi jednaki.

No, je li Mladen Bajić čuo za Ivicu Todorića? Onog vlasnika Agrokora i, još važnije, vlasnika Kulmerovih dvora? Ako slučajno nije čuo, onda treba objasniti kako se radi o najmoćnijem hrvatskom poduzetniku koji je dobio spomenik kulture na obroncima Medvednice, njegov Agrokor je tu građevinu obnovio i registrirao kao dvorac, obitelj Todorić koristila je dvorac/hotel u privatne svrhe, a onda je, zahvaljujući Milanu Bandiću i GUP-u, konačno to registrirao kao privatnu rezidenciju. U službenom vlasništvu. Ili obrnuto. Nismo još sigurni.

Uglavnom, obitelj Todorić nije za taj dvorac dobila pravovaljane dozvole, registrirala ga je kao hotel iako nikad nije zatražila kategorizaciju, da bi odustala od hotela čim je dobila dozvolu za privatnu gradnju u Parku prirode. No, najvažnije je ipak da je cijela obitelj Todorić živjela u objektu koji je bio registriran na njihovu tvrtku. Jesu li plaćali najam? Jesu li plaćali porez na ime dohotka u naravi, odnosno za korištenje službene rezidenciju u privatne svrhe?

U vrijeme kad su Kulmerovi dvori obnavljani, iz Agrokora su se hvalili kako će to zdanje "služiti u reprezentativne svrhe za službene goste, a manji dio pretvorit će se u stambenu zonu". Na kraju se pretvorilo u hotel u kojem nitko nije mogao noćiti, osim obitelji Todorić. Koliko su oni plaćali noćenje s doručkom? Onim rijetkim novinarima koji su smjeli postaviti takav upit, Agrokor nikad nije dao podatke.

No, da je bilo nekih utaja, poreznici i državni odvjetnici munjevito bi reagirali, jelda? Jelda?? Nema šanse da se tako velik poduzetnik u ovako maloj Hrvatskoj provuče nekažnjeno, zar ne? Zar ne?? Ako su se uhvatili Keruma zbog jahte, sigurno bi se dohvatili i Todorića zbog dvorca-hotela-rezidencije. Je li tako? Kažu da Mladen Bajić odlično radi svoj posao.

No, upitajmo dalje: je li Jadranka Kosor ikad čula za Ivicu Todorića? Sigurno jest. Naime, premijerka je nedavno priznala da bi ga "zbog svega što je napravio najradije pozvala u Vladu", ali je priznala da je "svjesna kako bi je odbio". A je li premijerka Kosor možda čula za nelikvidnost? Mora da je čula, jer to je jedan od najvećih hrvatskih problema. Onda je sigurno čula da su Ivica Todorić i njegov Agrokor jedni od generatora pošasti hrvatskog gospodarstva.

Konzum je kao najveći trgovački lanac dugovao preko milijardu kuna dobavljačima i plaćao je svoje obveze nakon 189 dana. Agrokorovo Belje plaća svoje obveze nakon nevjerojatnih 488 dana. Brojni dobavljači propali su zbog Todorićeva neispunjavanja obveza. O tome je ovoga vikenda u Jutarnjem listu progovorio i Željko Perić, savjetnik premijerke Kosor. "Znamo da neka velika poduzeća mrcvare manja poduzeća i ne plaćaju im", rekao je Perić, ne spominjući Agrokor, ali naglašavajući da bi se "oni koji prekorače rokove plaćanja trebali naći na crnoj listi".

Hoće li Todorić na crnu listu HUP-a koji vodi njegov direktor Kuštrak?

I dakle, ako je premijerka Kosor čula za Ivicu Todorića, čula je i za njegovo generiranje unutarnje nelikvidnosti, koje je gotovo jednako opasno kao i dugovi državnih poduzeća. Kako onda misli provesti svoje gospodarske mjere, kao što je rješavanje unutarnjeg duga, a da pritom dovede i Todorića u red? Istog onog kojeg je htjela angažirati u svojoj Vladi. Pa neće valjda Todorić završiti na crnoj listi HUP-a kad se na njegovu čelu nalazi Agrokorov direktor Mladen Kuštrak? Ne bi bilo u redu.

I tako, državi ne preostaje ništa drugo već da pokazuje mišiće na Željku Kerumu. Kad već ne može na Ivici Todoriću. Daleko od toga da Kerumu treba oprostiti isto ono što se tolerira Todoriću, a i mnogim drugim vlasnicima skupocjenih jahti, od Dubravka Grgića do Ive Sanadera. Ako je utajio porez, neka odgovara. Na tome država ne može izgubiti: Kerum je dovoljno bezobrazan, ridikulozan, sumnjiv i još uvijek dostatno malen da će svi s veseljem dočekati njegov kazneni progon.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Ivan Botica, Ivica Čuljak, Vedran Spevec, Davor Grah, Alan Horvat, Nenad Martić, Ivana Šurbek i Kristijan Pereković nikada nisu sjeli za glazbeni pult Simfonijskog orkestra HRT-a niti u njemu odsvirali makar nekoliko nota. Usprkos tome, na njihove žiroračune se samo tijekom 2008. i 2009. slilo ukupno oko 900.000 kuna kojima im je bivši ravnatelj Glazbene proizvodnje HRT-a Josip Guberina honorirao izvođačke usluge u Simfonijskom orkestru.

Prema faksimilima autorskih honorara spomenutim “glazbenicima honorarnim suradnicima” Simfonijskog orkestra HRT-a, novac je isplaćen zbog sviranja na javnim priredbama, u radijskom i TV programu te za snimanje glazbe u HRT-ovu studiju. Tako je stanoviti Ivan Botica, kojeg u Simfonijskom orkestru HRT-a nikada nisu vidjeli, od 1. veljače 2008. do 30. rujna 2009. zaradio 300.382 kune bruto.

Da apsurd bude veći, toliko je zaradio “svirajući” sintesajzer, koji se u repertoaru ovog orkestra i ne koristi često. Usporedbe radi, akademski glazbenik koji je u Simfonijskom orkestru stalno zaposlen kao tutist, dakle glazbenik koji nije šef dionice, nego svira instrument za koji je završio Glazbenu akademiju, mjesečno prima oko 5000 kuna neto. Ivici Čuljku, kojeg u tom orkestru također nikada nisu vidjeli, od svibnja 2008. do 1. rujna 2009. isplaćeno je 161.195 kuna bruto.

Vedranu Spevecu, kojeg u orkestru također nikada nisu vidjeli, isplaćene su 161.992 kune bruto, i to kao honorar za sviranje udaraljki u razdoblju od 22. srpnja 2008. do 31. siječnja 2010. Na ime Ivane Šurbek od 1. ožujka 2008. do kraja studenog 2009. isplaćeno je 93.259 kuna, i to za solistički angažman u orkestru. U njezinu ugovoru stoji da je u tom orkestru svirala glasovir. No, članovi orkestra s kojima smo razgovarali tvrde da Ivana Šurbek kod njih nikada nije svirala, ali je dio orkestra poznaje jer je riječ o djevojci Vedrana Bilića, glavnog urednika Simfonijskog orkestra.

Šurbek jest glazbenica, ali je zaposlena kao profesorica u jednoj glazbenoj školi izvan Zagreba. Zanimljivo je da je upravo Vedran Bilić angažirao vanjske suradnike, sastavljao ugovore o honorarnoj suradnji i dostavljao ih na potpis ravnatelju Guberini ili njegovoj zamjenici Sandri Vojković. Bilić je zaposlen na mjestu glavnog urednika Simfonijskog orkestra 2004., kad je otprilike i Guberina imenovan ravnateljem.

Davor Grah je u razoblju od 1. rujna 2008. do 29. siječnja 2009. primio 97.537 kuna za poslove glazbenika na udaraljkama. Grah doista radi u orkestru, ali na poslovima tehničko-fizičke pomoći - nosi i razmješta pultove za glazbenike, instrumente i note, a na Facebook stranici Vedrana Bilića, Grah je na popisu njegovih prijatelja. Nepostojeći poslovi honorirani su, prema našim podacima, i u Zboru HRT-a preko tri osobe: Ljiljane Ivanišević, Vinka Vladovića i Martine Vidaković. U dvije godine isplaćene su im 172.403 kune.

Ni navedena imena ni zbroj honorara malo veći od milijun kuna iz posljednje dvije godine nisu konačni. Riječ je samo o uzorku, a pravi razmjeri isisavanja novca te osobe preko kojih se to činilo tek se moraju istražiti.

Bivši ravnatelj Glazbene proizvodnje Josip Guberina, čiji potpis stoji na većini fiktivnih ugovora, po zanimanju nije glazbenik. Završio je Fakultet fizičke kulture i 36 godina radio u sportu. Na HRT je na mala vrata šao 2002., za mandata Mirka Galića. Ubrzo je postao v. d. ravnatelja Glazbene proizvodnje, a 2004., na Galićev prijedlog, i stalni ravnatelj. Na toj ga je poziciji, kao svog “jedriličarskog prijatelja”, zadržao i Vanja Sutlić. Iako je nezamislivo da akademski glazbenik vodi sportski klub, na HTV-u je sve moguće, pa je “difovac” vodio glazbenu proizvodnju.

U siječnju ove godine Guberini je isplaćena najveća TV otpremnina, 560.000 kuna bruto, iako je napunio čak 67 godina (dvije godine više nego što je potrebno za starosnu mirovinu), i to na temelju menadžerskog ugovora koji je dobio kao dio Sutlićeva tima. Zanimljivo je da je iz HTV-ova kompjutorskog sustava u siječnju ove godine sa svih navedenih fiktivnih ugovora netko izbrisao njegov potpis. Ipak, u administrativnim službama HRT-a sačuvani su papirnati ugovori s potpisom Josipa Guberine.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijunski
Podobnost: HRT
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

General Ljubo Ćesić Rojs ponovno gradi svoju kuću u Markuševcu u Zagrebu koju je prije pet godina sam za upravljačem bagera rušio! Zdanje koje je Rojs morao srušiti zbog toga što nije imao dozvole ni u svojem drugom izdanju nema potrebne papire. Potvrđuje to i sam general koji kaže da mu dozvole ne trebaju jer je kuću 2004. godine rušio zbog Ive Sanadera.

– Počeo sam ponovno graditi kuću kada je bivši premijer Ivo Sanader otišao s vlasti. On je vršio pritisak na mene i učinio mi veliku štetu. Zbog čega sam i izveo onu predstavu kada sam sjeo u bager i krenuo "kašikom" na kuću samo da bih mu pokazao – objasnio je Rojs koji kuću ponovno gradi zbog pritiska obitelji koja mu "nikad nije oprostila što je dopustio rušenje".

Na upit ne treba li Rojs doista kao investitor, kako tvrdi, imati dozvole, s obzirom na to da je objekt na parceli postojao prije 1968. godine, iz Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odgovaraju:

– Za gradnju bilo kojega stambenog objekta potrebno je imati zakonom propisanu dozvolu i dokumentaciju. Građevinska će inspekcija slijedom informacija koje ste nam dostavili obaviti nadzor na terenu.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: Genetički poremećaj
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe

Bivši predsjednik uprave Hypo Group Alpe Adria Wolfgang Kulterer svjedočio je pred Državnim odvjetništvom Koruške da su nekretnine u vlasništvu Hypo Consultantsa u vrijeme prodaje hrvatskom Auctoru 2007. vrijedile tri puta više od iznosa za koji je tvrtka prodana. Svjedočenje upravo vrvi "vrućim" detaljima, a prašinu u Austriji podiglo je i to što je okružni sud u Leopoldstadtu zabranio prošlotjedno izdanje tjednika News nakon što su u austrijske medije procurili zapisnici svjedočenja Kulterera, koji je Hypo vodio do 2006., te sadašnjeg šefa Hypa Franza Pinkla. Dokumentima koruškog tužiteljstva raspolaže i Večernji list, a po njima Kulterer je u veljači i ožujku ove godine svjedočio da se posao Hypo banke u Hrvatskoj intenzivirao nakon što mu je 1996. došao tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić kako bi dogovorio kredit od 20 milijuna DEM za hrvatska veleposlanstva. I doista, kredit je odobren, 1998. osnovana je Hypo Bank Kroatien, a početkom milenija i Hypo Consultants, tvrtka čije je postojanje Kulterer objasnio potrebom da se, uz kamate na kredite, zarađuje i na udjelu u zaradi na financiranim projektima.

Hypo Consultants očito jako zanima državno odvjetništvo Koruške jer se svjedočenje Kulterera u velikom dijelu odnosi baš na nj. Tvrtka je kupovala vrijedne nekretnine u središtu Zagreba i na hrvatskoj obali te joj je išlo jako dobro, sve dok se 2005. početni zalet nije ispuhao. Kulterer ga je stoga htio prodati, no njegov zamjenik Günter Striedinger koji je, kaže Kulterer, bio odgovoran za Consultants, htio je to spriječiti.

– Nekretnine Consultantsa vrijedile su 150 milijuna eura u trenutku prodaje tvrtke – izjavio je Kulterer za tvrtku koja je Auctoru prodana za 55 milijuna eura.

Iznos o kojem Kulterer svjedoči odnosi se na uknjiženu vrijednost, no hrvatski su mediji 2007. stvarnu vrijednost procjenjivali na čak između 0,6 i 1,4 milijardi eura. Kulterer tvrdi da je tek naknadno primijetio da Consultants "nije baš čisto poslovao" te da su svi imali problema s izvlačenjem informacija o poslovanju od čelnika tvrtke. O ljudima koji su kupili Consultants kazao je kako "vjeruje da su, među ostalima, iza Auctora stajali gospoda Babić i Farkaš". U prodaju Consultantsa, kazao je, bila je uključena zagrebačka revizorska kuća Confida, što mu je "teško palo" jer je potvrđivala sve poslove u Consultantsu te mnoge leasinge i kredite u Hypo Kroatien, a usto su, rekao je, čelni ljudi Confide i Consultantsa bili "usko povezani".

Za bivšeg prvog čovjeka Hypa u Hrvatskoj Heinza Truskallera Kulterer je izjavio da ga je upozoravao da se u barovima ne bi trebao ponašati kao "razbarušeni student" te da bi trebao izbjegavati društvo ljudi poput Brune Orešara i cjelotjednih odmora na njegovoj jahti jer je ipak riječ o "velikom klijentu", kao i "izvjesnog Ercega, za kojega se govorilo da je pripadnik narkomafije". Truskalleru je predbacio i štetu od 2 milijuna eura iz 2004., za koju tvrdi da je nastala tako što je Truskallerov pomoćnik (Goran) Šarić pronevjerio neke poslove s mjenicama i štednim knjižicama. Za Šarića je Kulterer izjavio da je "njegovao životni stil koji si nije mogao priuštiti od plaće". Problem sa Slavonskom bankom izbio je, kaže, u svibnju 2005. te je tada tražio otkaz za Truskallera.

– Stalno je bilo glasina o umiješanosti Truskallera, (Zorana) Sikirice, (Igora) Kodžomana (obojica bivši članovi uprave Hypo Kroatien) i šefa leasinga (Drage) Vidakovića u nekakve transakcije – izjavio je Kulterer tužiteljstvu, istaknuvši da je on tada bio tek član Nadzornog odbora.

Za Truskallera je rekao da je "bio Striedingerovo dijete", za Vladimira Zagorca da je "bio Striedingerov čovjek" te da su "za probleme s njim, Orešarom i Mirom Oblakom" znali i Austrijska nacionalna banka i austrijski Nadzor financijskog tržišta.

– Valja primijetiti da je Truskallerov brat bio rukovodilac u tvrtki Jadrankamen iz Orešarove grupe. Idući za tim tragom, doznali smo da je Orešar imao više tvrtki s kojima je redom poslovao s Hypom – svjedočio je Kulterer.

Dodao je da je tada shvatio da se oko Orešara nagomilalo oko 100, a oko Zagorca 136 milijuna eura rizičnih kredita.

Riječ je o rizicima kad klijent podigne tako visok ukupan iznos kredita da bi financijske poteškoće u koje bi korisnik kredita upao i njegova nemogućnost otplate mogli uzdrmati banku pa banke nastoje ne koncentrirati previše kredita oko jednog klijenta. Upitan zašto mu je mreža oko Zagorca bila "tako zastrašujuća", Kulterer je odgovorio da, s obzirom na opseg projekata koje je Zagorec financirao kreditima, nije primijetio nikakvu strukturu ili menadžere u njegovim tvrtkama koji bi ih bili u stanju provesti. Zaključio je da Zagorec ima dobar njuh za nekretnine, ali nema pojma kako te projekte dalje razvijati. Potvrdio je da je dio Zagorčeve mreže obuhvaćao i tvrtke u Lihtenštajnu, gdje je vladalo isto stanje, te da je oko Consultants Liechtensteina bilo "zakonskih rizika koji su mogli ometati prodaju cijelog Consultantsa".

Dio svjedočenja o akterima prodaje Hypo grupe Kulterer je počeo objašnjavanjem svog poznanstva s bivšim šefom BayernLB-a Wernerom Schmidtom. Schmidt mu se navodno nije javljao još od 2002. kada je BayernLB pobjegao s ruševina Riječke banke i ostavio Hrvatskoj da podmiruje štetu. No, 2006. BayernLB je u Njemačkoj upao u gubitke, a u ožujku 2007. Schmidt mu se javio zainteresiran za prijašnju ponudu da kupi Hypo grupu. Bavarci su širenjem na novo tržište očito htjeli nadoknaditi gubitke.

Kulterer se pred tužiteljstvom prisjetio da se Tilo Berlin s Haiderom upoznao u lipnju 2006. te je za grupu investitora koji mjesec poslije kupio 4,76% dionica Hypa, čime je postao vlasnik 9,09% Hypo grupe. Kulterer je naveo da su na sastanku na kojem je u svibnju 2007. dogovorena cijena od 1,7 milijardi eura, bili Berlin, Martinz, Birnbacher (sva trojica povezana s Haiderom) i Schmidt, čiju ulogu intenzivno istražuje bavarsko pravosuđe.

Berlin je u tom poslu prodao sve dionice osim 1%, zaradivši u samo nekoliko mjeseci između 130 i 170 milijuna eura, a uskoro je imenovan i za novog čelnika Hypo grupe. O tome da je posao zapeo na HNB-u, koji zbog Riječke banke nije htio BayernLB u Hrvatskoj, Kulterer nije govorio. Posao je ipak proguran nakon Stoiberovih prijetnji problemima pri ulasku Hrvatske u EU te susretom između njega i Sanadera, kojega je pak Rolf Holub iz austrijskih Zelenih u nedavnom intervjuu za Obzor označio kao vjerojatnog Haiderova suradnika.

Status: Ukradeno
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zabrane poslovanja

"Možete provjeriti jer postoji pouzdana dokumentacija", rekla je prije šest godina Kosor koja je u emisiji HTV-a Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića odgovarala na pitanja o useljenju u svoj stan. No, šest godina kasnije, kako smo se uvjerili, nemoguće je doći do dokumentacije i provjeriti njene navode.

Mehun: Pitajte odvjetnike

Riječ je o zahtjevu za otkup stana, odluci stambene komisije MORH-a, potvrdi Općinskog suda u Zagrebu, uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, potvrdi Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva, uvjerenju o imovnom stanju Ministarstva financija - Porezne uprave i ugovoru o kupoprodaji stana.

Kada smo od glasnogovornika Vlade Zlatka Mehuna zatražili te dokumente pozivajući se na izjavu Kosor da je spremna dati dokumentaciju na uvid, dobili smo negativan odgovor.

"Molimo Vas da se za sva pitanja u vezi stana obratite odvjetničkom uredu Šeparović i partneri koji zastupa predsjednicu hrvatske Vlade Jadranku Kosor", rekao je Mehun za Index.

Odvjetnici: Mi ne dajemo

Od odvjetničkog ureda premijerke Kosor dobili smo također negativan odgovor o dokumentaciji.

"U pogledu Vašeg novinarskog upita od 29. ožujka 2010. g., slobodna sam Vas obavijestiti da u opisu našeg posla, temeljem Zakona o odvjetništvu, Statuta Hrvatske odvjetničke komore i Kodeksa iste, nije prikupljanje i dostavljanje dokumentacije za medije", stoji u pisanom obrazloženju odvjetnice Ivane Špehar.

Tragom priopćenja Državnog odvjetništva 29. siječnja ove godine u kojem stoji da je Kosor u povodu zahtjeva dostavila svu dokumentaciju u vezi sa stjecanjem stanarskog prava na stan u Šeferovoj 4 i kupnje tog stana, zatražili smo i od te institucije dokumentaciju.

DORH: Niste stranka u postupku

No, kako nam je objasnila glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin, nismo stranka u postupku te ne možemo doći do dokumentacije.

"Kako bi Državno odvjetništvo donijelo odluku, potrebnu mu je dokumentaciju dostavila Služba za stambene poslove Uprave za ljudske resurse Ministarstva obrane Republike Hrvatske (zahtjev za otkup stana, Odluka stambene komisije MORH-a, potvrda Općinskog suda u Zagrebu, uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, potvrda Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva, uvjerenje o imovnom stanju ministarstva financija-Porezne uprave, ugovor o kupoprodaji stana)",pojasnila nam je glasnogovornica Mihordin.

MORH: Pitajte odvjetnike

Sljedeća adresa bilo je, naravno, Ministarstvo obrane koje posjeduje tu dokumentaciju, no opet smo dobili negativan odgovor.

"Vezano uz navedeni upit izvješćujemo vas da se Ministarstvo obrane višekratno očitovalo na spomenutu temu", odgovoreno nam je iz Službe za odnose s javnošću i informiranje MORH-a, a pozivaju se na reagiranje na prilog objavljen u emisiji Hrvatska uživo HRT-a koja je emitirana 19. ožujka. No, spomenuto priopćenje nema i dokumentaciju, a u MORH-u su nam preporučili da se obratimo punomoćniku predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor.

Budući da smo već prije pokucali na vrata njezina odvjetničkog ureda i dobili negativan odgovor, vratili smo se na početak priče i zaključak: dokumentacija o tome kako je Jadranka Kosor došla do stana postala je tajna.

Vlada RH: Suvišno je opet tražiti dokumentaciju o Kosoričinu stanu

Nakon objave ovog teksta na Indexu, stiglo je reagiranje iz Vladina Ureda za odnose s javnošću. Premijerka je preko svojih glasnogovornika poručila kako je "suvišno" opet tražiti dokumentaciju o slučaju o kojem je već sve rečeno.

"Sve fizičke i pravne osobe u Republici Hrvatskoj dužne su se pridržavati i poštovati odluke nadležnih hrvatskih državnih institucija. S obzirom da se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dosad o stanu predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor očitovalo već tri puta, držimo uistinu suvišnim ponovno tražiti dokumentaciju o kojoj je sve rečeno u spomenutim očitovanjima", navodi se u reagiranju Kosoričina ureda.
Tagovi: Dorh | Jadranka Kosor

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju pljenidbe