Talijani će i nakon našeg ulaska u EU loviti ribe za 300 milijuna eura godišnje
Niti jedan europski ribarski propis do današnjeg dana nije preveden na hrvatski jezik. Nema sumnje da je tome glavni krivac državna administracija, ali ni Obrtnička niti Gospodarska komora, koje se vole predstavljati kao zastupnici ribara, nisu ništa učinile na informiranju svojih članova
<
Za 15 mjeseci Hrvatska će postati punopravna članica Europske unije, a s ulaskom se mijenja i dosadašnji način gospodarskog korištenja hrvatskog dijela Jadranskog mora. Znamo li u ovom trenutku što nas uistinu čeka ili još ima tajnovitih dijelova ispregovaranih u Poglavlju 13 o ribarstvu, upitali smo prof. dr. Alena Soldu, vodećeg hrvatskog stručnjaka za ribarstvo iz Centra za studije mora Sveučilišta u Splitu.
»Teško je odgovoriti na to pitanje, jer iako je uglavnom sve poznato, dosta toga ovisi o našoj državnoj administraciji, pa je teško prognozirati što će sve točno dogoditi. Naime, ne znam kako će se ponašati naša državna administracija, a nisam baš siguran ni da oni zapravo imaju nekakav precizan plan djelovanja, pa se dosta toga u budućnosti može i promijeniti. Poseban problem vidim u tome što većina naših ribara ni dan danas ne zna što ih čeka nakon ulaska u EU. Razlog tome je što su dosad uglavnom putem medija bili upoznavani o stvarima koje su se ticale pregovora, ali o većini fiksnih propisa, o kojima se nije moglo pregovarati, ribari ne znaju ništa. Razlog je što doslovno niti jedan europski ribarski propis do današnjeg dana nije preveden na hrvatski jezik. Nema sumnje da je tome glavni krivac državna administracija, ali ni Obrtnička ni Gospodarska komora, koje se vole predstavljati kao zastupnici ribara, nisu ništa učinile na informiranju svojih članova. Primjerice, ribare još nitko nije službeno obavijestio o striktnim europskim propisima prema kojima visina mreža plivarica ne smije biti viša od 120 metara, niti da dubina na kojoj se s njom radi ne smije biti manja od 70 posto visine mreže. Koliko je samo taj propis važan govori činjenica da danas u Hrvatskoj, vjerojatno niti jedna plivarica za malu plavu ribu, čija se vrijednost mjeri desecima tisuća eura, ne zadovoljava taj propis«.
Što je ZERP donio hrvatskim ribarima i državi, a koje su negativne posljedice?
- Status ZERP-a se ulaskom Hrvatske u EU u praksi neće nimalo promijeniti, jer kako se sad ne primjenjuje na zemlje članice EU-a, tada se ni formalno više neće moći primijeniti s obzirom na to da postaje dio zajedničkog mora EU-a. Njime je, na žalost, napravljena golema šteta hrvatskim ribarima, a trenutačni kolaps koćarskog ribolova, koji je ovisan o mriještenju populacija riba i drugih morskih organizama, u području ZERP-a gdje je ribolov potpuno nekontroliran, izravna je posljedica neprimjenjivanja ZERP-a na višestruko brojniju i jaču talijansku flotu.
Status ZERP-a se ulaskom Hrvatske u EU u praksi neće nimalo promijeniti, jer kako se sad ne primjenjuje na zemlje članice EU-a, tada se ni formalno više neće moći primjeniti s obzirom na to da postaje dio zajedničkog mora EU-a. Njime je, na žalost, napravljena golema šteta hrvatskim ribarima
Je li točno da su talijanski ribari u proteklih pet godina iz ZERP-a izvukli 1,5 milijardi eura vrijedan ulov?
- Kako se procjenjuje, Talijani u tom području na godinu ostvaruju ulov u vrijednosti od 300 milijuna eura, pa će se ukupna vrijednost ulova do našeg ulaska u EU popeti na 1,5 milijardi eura, a nakon toga Talijani će nastaviti s nesmetanim ribarenjem.
Kakav će biti tretman ZERP-a po ulasku Hrvatske u EU?
- Ulaskom u EU, ZERP i formalno prestaje postojati za zemlje članice EU-a.
Trebaju li se hrvatski ribari bojati konkurencije s druge strane Jadrana od 1. srpnja 2013.?
- Poučen iskustvom ponašanja hrvatske administracije prema moru, ne mogu biti optimist. Prema nekim najavama o nacrtu nove Zajedničke ribarske politike EU-a, mogla bi se produljiti mogućnost zabranjivanja ulaska stranoj floti u teritorijalne vode. Ali kako smo mi, unatoč takvoj mogućnosti, bilateralnim sporazumom Slovencima dopustili ribarenje u hrvatskim teritorijalnim vodama, na teritoriju koji je inače šest puta veći od cjelokupnog mora Slovenije, tko nam može jamčiti da naša administracija to isto neće dopustiti i talijanskoj floti?
Raspolažete li podacima o ulovu i izvozu morskih organizama i kakva su vaša predviđanja o daljnjoj eksploataciji mora?
- Posljednjih godina izlovljavamo oko 50 tisuća tona na godinu od čega najveći dio, bilo da je riječ o svježoj ribi ili prerađevinama, na kraju završi u izvozu, pri čemu je samo vrijednost izvoza tune veća od vrijednosti izvezene i uvijek spominjane pšenice. Nažalost, resursi su u sve gorem stanju, dopuštena kvota izlova tune je sve manja pa se bojim kako će, ako ne počnemo raditi na stručan i planski način, u budućnosti stanje ribarske industrije biti još lošije.
Štiti li Hrvatska dovoljno dobro i kvalitetno svoj morski teritorij?
- Na žalost, smatram da država u stvarnosti nema nikakav plan zaštite morskog teritorija, koji je, ako uključimo i površinu ZERP-a, koji je pod našom jurisdikcijom, zapravo iste površine kao i kopneni dio. Takvo ponašanje naših političara zovem »sindromom turista«, jer se vladajuće garniture Jadranom uglavnom bave samo u vrijeme godišnjih odmora kad razmišljaju gdje provesti ljetovanje i koju ribu jesti.
Kako je završio vaš prijedlog za uvođenje posebnih zaštićenih ribarskih zona na najbogatijim poštama, poput Jabučke kotline?
- Jednostavno je nevjerojatna indiferentnost državne administracije prema bilo kakvim inicijativama pa tako i inicijativi proglašenja dijela Jabučke kotline u ZERP-u SPAMI područjem, tj. područjem posebne važnosti za Sredozemlje. Kolegama iz Euromediteranskog foruma i nekolicini ministarstava predložio sam takvu inicijativu, s obzirom na to da imamo već kompletiranu metodologiju proglašenja, te podršku međunarodnih organizacija. Dobili smo samo jedno birokratsko pismo u kojem nam se pokušava objasniti značenje SPAMI-ja, što je za smijati se ili za plakati. Hrvatska državna administracija jednostavno ne želi raditi ništa osim onoga što mora, tako da bilo kakva inicijativa koja bi pomogla hrvatskoj industriji, zaštiti Jadrana, a u krajnjem slučaju i pozicioniranju Hrvatske kao svjesne i odgovorne države, pada u vodu radi indolentnosti državnih službenika koji na to gledaju samo kao na višak posla. Ne bih se uopće iznenadio kad bi se u budućnosti hrvatska administracija pokrenula tek na inicijativu Italije koja bi predložila nekakvu zaštitu Jadrana, razumljivo štiteći svoje, a ne hrvatske interese. To bi se vjerojatno predstavilo kao ispunjavanje europskih obveza.
Iako je ribarstvo i ribarska industrija snažna grana, smatrate li da ima zasluženi status? Koliko je, prema vašim spoznajama, danas ribara u Hrvatskoj, s kolikom i kakvom flotom i alatima raspolažu?
- Od državne statistike baš i nema koristi jer ne daje točne podatke, ali prema nekim našim izračunima izravno u ribarstvu radi gotovo 10.000 ribara. Kad tome pribrojite sve osobe vezane uz ribarstvo, od onih koji rade u preradi, prometu, akvakulturi, te uslužnim djelatnostima, prema konzervativnim metodama izračuna dolazi se do 100.000 ljudi koji izravno ili neizravno žive od ribarstva. Posebna važnost te industrije, uz to što nam je turizam neraskidivo vezan uz ribarstvo, je i u tome što se njome bave ljudi iz priobalnog i otočkog područja koji inače i nemaju neki velik izbor drugih zanimanja. Flota nam broji oko 4000 plovila, što je otprilike četiri puta manje od susjeda Talijana, ali i sasvim dovoljno za resurse kojima raspolažemo, ako ih želimo sačuvati.
Koliko je, prema vašem mišljenju, Jadran danas izlovljen, odnosno kolike su raspoložive rezerve u našem dijelu mora?
- Najveći problem u Jadranu je onaj koji se odnosi na populacije koje spadaju u zajedničke resurse, tj. koje iskorištavamo i mi i Talijani. Stanje takvih populacija je katastrofalno upravo iz razloga što ne postoji nikakvo racionalno gospodarenje, naročito u Jabučkoj kotlini koja je najveće jadransko mrijestilište i rastilište pridnenih riba i drugih morskih organizama. Dok se tamo ne uvedu mjere racionalnog gospodarenja, nikakve druge mjere neće poboljšati stanje tih populacija. Relativno dobro stanje je s priobalnim populacijama istočnog Jadrana, iako u tom području ima najveći broj sudionika koji rade s najraznovrsnijim alatima. Nažalost, ribarska administracija je odavno izgubila konce u reguliranju ribolova u tom području tako da se bojim kako će i tamo ubrzo doći do velikih problema. Što se tiče ribolova male plave ribe, još prije više od godinu dana upozoravao sam da tadašnji podaci upućuju na to kako bi ove godine, ako se ništa ne učini, stanje tih populacija moglo biti upitno. Podaci iz ove godine potvrđuju moje tadašnje pretpostavke, ali, na žalost, i dalje se ništa na tom polju ne radi.
Posljednjih godina izlovljavamo oko 50 tisuća tona na godinu od čega najveći dio, bilo da je riječ o svježoj ribi ili prerađevinama, na kraju završi u izvozu, pri čemu je samo vrijednost izvoza tune veća od vrijednosti izvezene i uvijek spominjane pšenice
Koje su životinjske vrste danas posebno ugrožene i zašto? Bi li uvođenje moratorija za ribolov nekih vrsta (za neke već postoji) popravilo stanje?
- Populacije, koje se popularno nazivaju koćarskim, danas su pred kolapsom. Upravo zato smo i predlagali da se područje mrijesta i rasta proglašavanjem SPAMI područja u cijelosti zabrani za ribolov. To hrvatskim ribarima i ne bi teško palo jer je većina tog područja u ZERP-u, gdje uglavnom ribare Talijani. Na žalost, ništa se i dalje ne čini, a neslužbeno doznajem kako postoje neke ideje da se našim koćarima skrati broj ribolovnih dana. To je besmislena ideja bez ikakvog praktičnog učinka jer, ako ne postoji zaštita mrijestilišta i rastilišta, takva situacija može pogodovati samo Talijanima.
Koliko se aktualni propisi u ribarstvu, kao i oni raniji, primjenjuju, a u kolikom su dijelu zaživjeli u praksi?
- Velik dio propisa baštinimo još od prošle države i može se reći da su oni uglavnom dobri, ali se mora konstatirati kako su kod nas dugo vremena propise donosili oni koji uglavnom nemaju stručnog znanja, tako da danas imamo svojevrsnu kakofoniju propisa. O tome svjedoči i činjenica da se neki propisi različito tumače od županije do županije, od jedne nadzorne službe do druge, što je apsolutno neprihvatljivo. Odavno predlažem izmjene nekih propisa na način da se resursi, kao i svugdje u razvijenim ribarskim zemljama, štite prije svega minimalnim ulovnim dužinama i lovostajima, ali nažalost, s obzirom na relativnu kompleksnost različitih mjera koje bi trebale pratiti ove osnovne, teško je u državnoj administraciji naći nekoga s dovoljnim stručnim znanjem za razumijevanje ispravnosti takvog reguliranja.
Smatrate li da će uvođenje tehnoznanstvenih novosti na ribaricama uvesti više reda u ribarski sektor u kojem se još uvijek dobar dio poslovanja odvija »na crno«? Hoće li se stvari promijeniti po ulasku u EU?
- Nema ništa lošeg u, primjerice, uvođenju blagajni na ribarnice, ali s obzirom na minimalan udio ulovljene ribe koja stiže na ribarnice, iluzorno je očekivati da takva mjera napravi nešto značajnije u rješavanju prometa ribom. Svima u ribarstvu je jasno da postoji snažan trgovački lobi kojemu odgovara ovakvo stanje tržišta ribom, iako je najveći broj ribara za uvođenja reda. Dok se država čvrsto ne odluči rješiti to pitanje, ništa se neće promijeniti, pa ni našim ulaskom u EU.
Ponašanje naših političara zovem »sindromom turista«, jer se vladajuće garniture Jadranom uglavnom bave samo u vrijeme godišnjih odmora kad razmišljaju gdje provesti ljetovanje i koju ribu jesti
Kakva će sutra biti sudbina malih ribara, sportskih ribolovaca, tzv. dopunaca...?
- Sportskim i rekreacijskim ribolovcima status se neće mijenjati, a što se tiče kategorije malih ribara, oni će s 31. prosincem 2014. nestati, a oni koji budu ispunjavali određene uvjete moći će se prebaciti u sličnu kategoriju malih obalnih ribara. Njima će biti dopušteno prodavati pet kilograma ribe na dan na lokalnom tržištu.
Ribari su se prije bunili zbog skupog goriva. Danas se njihov glas gotovo i ne čuje, a cijene plavog dizela »lete u nebo«. U čemu je »kvaka« i koliko su naši ribari opterećeni cijenama u odnosu prema konkurenciji iz Italije, a sutra i ribarima iz drugih zemalja?
- Danas u hrvatskom ribarstvu postoje dvije grupe ribara. Prvu grupu čine oni ribari koje možemo nazvati ekonomskim invalidima jer su posve ovisni o državnim poticajima. Naime, ti ribari bez pomoći države ekonomski ne bi mogli opstati sa sadašnjim načinom ribarenja, ostvarenim ulovom i troškovima. Takvi ribari su posve mirni jer ih država bez problema kontrolira, s obzirom na to da im može u bilo kojem trenutku zaprijetiti neisplatom sredstava. Mora se znati kako su se mnogi od njih neplanski zaletjeli s golemim ulaganjima, zasnovanim na raznim obećanjima državne administracije koja se uglavnom nisu ispunila, tako da su sada opterećeni brojnim kreditima. Ipak, među njima ima i jedan manji broj koji sasvim dobro posluje na načelu stare poslovice »tko bliže oltaru...«. Drugu grupu ribara, među kojima je najveći broj onih s manjim, višenamjenskim, a time i rentabilnim plovilima, čine oni koji i bez poticaja mogu sasvim dobro poslovati. Na žalost, tim ribarima su najveći problem nestručni propisi, koji uglavnom nemaju nikakvo pravno uporište u EU-ovim propisima, pa umjesto da im država kao najvitalnijem djelu industrije pomogne, ona im zapravo na sve načine odmaže. Država bi upravo tom dijelu ribara sada trebala posvetiti najviše pozornosti u smislu da ih se ojača i učini što konkuretnijima na dolazećem europskom tržištu. Time bi se država ujedno s više sredstava i vremena mogla posvetiti i onoj prvoj grupi ribara koja je u nezavidnom položaju i čiji se problemi sigurno ne mogu brzo i jednostavno riješiti.
Smatrate li da će po ulasku Hrvatske u EU prestati »upadi« slovenskih ribara u hrvatsko teritorijalno more?
- Nažalost, to će se prestati zvati upadima, jer će ulaskom u EU to postati i formalno dopušteno. Naime, SOPS - Sporazum o malograničnom prometu - kojim slovenska ribolovna flota može ribariti u teritorijalnim vodama Hrvatske sve do Vrsara, što je teritorij šest puta veći od cijelog slovenskog mora, postaje dio propisa zajedničke ribarske politike EU-a. Zašto je taj dio SOPS-a ostao na snazi, iako je to protivno svim stručnim načelima, a ujedno i sam ugovor o SOPS-u dopušta jednostrano ukidanje bilo koje njegove stavke, meni je potpuno nejasno.
ŠTO MANJE NEPOTREBNE ADMINISTRACIJE
Što predlažete za spas hrvatskog ribarstva, kakvu politiku, kakve pravilnike i odnose, i ima li uopće spasa za naše ribarstvo?
- Svakako bi što brže trebalo napraviti reviziju ribarskih propisa na način da se usklade s regulativom EU-a, a da ribarima olakšaju bavljenje svojom djelatnošću, sa što manje nepotrebne administracije. Kako su nam zbog dosadašnje ribarske politike resursi, generalno gledajući, u lošem stanju, treba uvesti mjere gospodarenja kojima će se početi racionalno i na stručan način gospodariti resursima, uključujući što hitniju zaštitu područja mrijestilišta u ZERP-u. Nadalje, treba uspostaviti tržište ribom i izgraditi primjerenu ribarsku infrastrukturu te osposobiti ribarsku administraciju za povlačenje dostupnih sredstava iz fondova EU-a za ribarstvo. Određeni dio tih sredstava treba iskoristiti i za projekte obeštećenja ribarima koji se potpuno povlače iz ribarstva ili izlaze iz dijela ribolova u kojem postoji preveliki ribolovni napor. Također, Upravu za ribarstvo treba restruktuirati na način da se decentralizira te da područne jedinice dobiju odgovorniju i važniju ulogu u kreiranju politike gospodarenja živim bogatstvima Jadrana.
Neke od tih ciljeva možemo odgovornim i stručnim radom vrlo brzo ostvariti što će sigurno pridonijeti i bržem izvršenju ostalih ciljeva koji zahtijevaju nešto više vremena. Ipak, ako budemo samo čekali i nastavili s dosadašnjom praksom, bojim se da će vrlo malo ostati od naše ribarske industrije u budućnosti.
Status: Ukradeno
Lokacija: EUforija
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: Zaključeno
