itemscope itemtype="http://schema.org/Article" Ukradeno?

Ukradeno?

Prvi i najstariji hrvatski portal s misijom upozoravanja na korupciju, iskorjenjivanju politički povezanog kriminala i rasipnosti, te podrškom neovisnom i djelotvornom pravosuđu. Kontakt: korupcija.hr@gmail.com


Vesna Pusić doživjela je novi poraz u svojim ambicijama da se dokopa Ujedinjenih naroda. Nakon što je Pusić neuspješno pokušala postati glavna tajnica te organizacije, proteklih tjedana hrvatskim se medijima prenijela informacija o tome kako bivša šefica HNS-a cilja na lukrativno i dobro plačeno mjesto čelnice Ekonomske komisije za Europu (UNECE) sa sjedištem u Ženevi.

Ambicije HNS-ovke dokrajčio je aktualni glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, koji je u petak na mjesto čelnika UNECE-a imenovao slovačku diplomatkinju Olgu Algayerovu.

Kako se navodi na stranicama UN-a, Algayerova je od 2012. godine stalna predstavnica Slovačke pred međunarodnim organizacijama u Beču.

Izabrana Slovakinja Algayerova. "Algayerova će na ovom mjestu moći pokazati svoje diplomatske i liderske vještine, kao i duboko poznavanje regije te njezinih izazova i prilika", navodi se.

Podsjetimo, Pusić se iz utrke za šeficu UN-a sama povukla početkom kolovoza prošle godine.

Status: Rasprodaja Hrvatske
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Pseudo-intelektualna elita
Podobnost: HNS
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Link|


Dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović javno proziva i optužuje diplomate da rade protiv državne politike, druga dva sukreatora vanjske politike, ponajprije predsjednik Vlade Andrej Plenković, ali i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier - šute

Predsjednica nije skrivala nezadovoljstvo suradnjom s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, ali i njegovim nasljednikom, tvrdoglavim Tihomirom Oreškovićem pa se očekivalo da se lako pronaći zajednički jezik s Andrejom Plenkovićem jer ipak dolaze iz istoga političkoga miljea.

No unatoč očekivanju javnosti, dogovori o popunjavanju kritičnih i iznimno važnih diplomatskih pozicija idu prilično sporo. Dosad je dogovoren tek odlazak novog veleposlanika u Rusiju, o čemu smo već pisali, gdje je mjesto prazno već više od godinu dana. Javnost čudi sporost pri popunjavanju upražnjenih veleposlaničkih mjesta te se sve više pita postoje li veće nesuglasice među ključnim partnerima premijerom Plenkovićem i predsjednicom Grabar Kitarović.

Kao primjer veleposlanika koji ne radi svoj posao predsjednica je više puta isticala Joška Paru, koji bi trebao zastupati hrvatske interese na najvažnijem mjestu u američkom glavnom gradu Washingtonu.  Paro je bio savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića pa predsjednica u njega nema povjerenja, ali na tom su popisu još neki drugi diplomati koje je po političkoj liniji imenovala Kukuriku koalicija poput Ive Goldsteina, koji je veleposlanik u Francuskoj. Međutim, većini njih istekao je mandat odavno i trebali su već biti povučeni kući bez velike pompe.

Predsjednica je ovaj put istaknula da je zbog Pare sama morala otputovati u SAD. Iako smo zatražili od Vlade i MVEP-a da nam otkriju vodi li se protiv Pare ikakav postupak za povredu službene dužnosti, jer je više puta kritiziran s Pantovčaka, i zašto već nije zamijenjen s te vrlo važne pozicije ako nanosi toliko štete državi, odgovor nismo dobili. Zanimalo nas je i smatraju li se prozvanima od predsjednice što nije brže došlo do promjena u diplomaciji kadrova koje je postavila vlada Zorana Milanovića.

IZ MVEP-a i Vlade nisu odgovorili ni na naše upite je li ih predsjednica upozorila da neki veleposlanici rade protiv državne politike te koji su to veleposlanici koji rade protiv državne politike, i zašto takvi veleposlanici nisu smijenjeni po hitnom postupku.

Bilo bi logično da se protiv takvih veleposlanika koji rade protiv državne politike pokrene stegovni postupak ako je zaista riječ o takvo velikim propustima kao što predsjednica upozorava javno. Predsjednica je više puta u javnosti kritizirala rad nekih veleposlanika, a posljednji put to je bilo u intervjuu za Novu TV u ponedjeljak, kad je, pravdajući se da put u SAD na samom početku ove godine nije bio polutajan, kazala da je -  zaključivši da naše veleposlanstvo u Washingtonu ne radi svoj posao - sama odlučila stvar uzeti u svoje ruke te je nazvala nekoliko prijatelja i kontakata iz svojih ranijih karijera i otišla odraditi iznimno dobar posao za Hrvatsku.

U istom razgovoru upozorila je na to da imamo puno veleposlanika koji su politički postavljeni, koji ne provode državnu politiku, nego politiku koja je nestala te puno njih koji podilaze. Ne samo u Washingtonu, nego i na drugim mjestima. Smatra da je učinkovitost nekih od tih veleposlanika vrlo niska, a za neke se i ne čuje. 'Oni rade protiv državne politike, neki su zaostali u nekim drugim vremenima, gdje misle da je Hrvatska još kandidatkinja u EU-u i NATO-u', kazala je predsjednica. Ustvrdila je i da nije točno da Vlada ne sluša i da razgovaraju o tome. No vrijeme prolazi, a problemi se ne rješavaju.

Status: Nesposobnost uprave
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: Na račun građana

Link|
Link


Svaki put kada se u Dnevniku pojavi Jasna Paro dobijem dojam da ju je netko nabrzaka ubacio kao zamjenu dopisniku koji zna obavljati svoj posao, ali je pet sekundi prije javljanja načisto poludio i pobjegao dođavola.

Dopisnica Jasna Paro nije nova pojava na Hrvatskoj televiziji. Dugo je godina bila dopisnica iz Londona, pa iz Nizozemske, bilo je govora i o tome da će postati dopisnica iz SAD-a, što su Amerikanci stopirali jer joj je suprug ondje veleposlanik pa po međunarodnim ugovorima nema pravo raditi u toj zemlji.

Kada je prošle godine izbila frka oko dopisnika iz Bruxellesa za HRT, odakle je povučen Damir Matković, pa su još i izvedene neke turbopetljancije sa Željkom Korparom, čitava je zavrzlama završena tako da je na mjesto dopisnice sletjela Jasna Paro. Iako nikada nije bila na razini najvećih dopisničkih legendi i iako se već i prije štokoji gledatelj pri njezinim javljanjima iz svjetskih metropola znao zapitati koje su joj točno vještine donijele takvu poziciju, tek odnedavno, otkad su zbog izbjegličke krize učestala javljanja iz Bruxellesa, postalo je svakodnevno iritantno koliko ta žena loše obavlja svoj posao.

Evo, recimo, sinoć. Javila se sa summita 28 europskih zemalja na kojem su se pokušavala riješiti neka pitanja vezana uz izbjegličku krizu i, žao mi je što moram biti tako zla, ali od njezina bi javljanja u Dnevnik mnogo učinkovitiji bio blesimetarski ispis teksta na ekranu. Bilo ju je naporno slušati. Osim što nakon svake dvije riječi kompulzivno ubacuje um, hm, errr i slične štake za osobe s lošim sposobnostima verbalnog izražavanja i osim što su joj potrebne tri gladne godine da se izvuče iz rečenice, rečenice koje izgovara često su polusuvisle, ponavlja riječi u različitim oblicima i padežima kao da se pokušava prisjetiti koji je točan. I iako je već to samo po sebi neodpustivo za osobu koja se bavi izvješćivanjem za medij čija je jedna od glavnih sastavnica govor - najgore tek slijedi. Ne valja to kako govori, ali ni ono što govori nije bogznašto. Natumbane informacije skupljene kao u žurbi, ni trenutka opširnije od onoga što se vjerojatno može nabaviti u službenim briefinzima, zaboravljanje i škicanje u šalabahter... Čovjek se zaista mora zapitati je li ta osoba profesionalna novinarka ili je uletjela kao zamjena zato što je pravi dopisnik pet sekundi prije javljanja namrtvo umro.

Damir Matković i Željko Korpar nisu bili savršeni, daleko od toga, ali su se prije svega znali izražavati te su u svojim javljanjima djelovali kao da su se za svojih dopisničkih par minuta pripremali dulje od jedne kratke kave sa šlagom. Neki drugi dopisnici, poput Silvija Tomaševića, već toliko dugo izvješćuju s mjesta na kojima se nalaze da imaju i svoje izvore, uvijek ubacuju nekakve zgodne ficleke izvan šturih (i nesuvislih) citiranja službenih priopćenja za javnost. Jedna od najboljih dopisnica koju sam ikada čula i vidjela da izvješćuje iz Bruxellesa - Vera Tomašek - uvijek je pravi doživljaj jer je izvrsno informirana, odlično poznaje sve začkoljice europske politike, ozbiljno shvaća svoj posao, suvislo se izražava i u pravilu uspije gledateljima/slušateljima objasniti sve ono što ih je o trenutnom europskom problemu du jour zanimalo, a nisu imali koga pitati.



Zašto onda pokraj takvih ljudi HRT kao dopisnicu odabire Jasnu Paro? Zašto se zadovoljava razinom kvalitete koju bi bez imalo problema nadmašio svaki apsolvent  novinarstva koji je prošao na zadnjoj HRT-ovoj audiciji?

Status: Nesposobnost uprave
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijunski
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Uhljebljena obitelj
Link|


Broj branitelja palih u Domovinskom ratu je 8.147, ovaj broj ne uključuje branitelje koje se smatra nestalima i za kojima se još traga. Broj branitelja koji je počinio samoubistvo u 23 godine od početka rata je 2734. To je 33% ukupnog broja žrtava, cijela jedna brigada, u ratu koji se protiv branitelja a time i protiv države koju su stvarali vodi svo ovo vrijeme.

Tko vodi skriveni rat protiv Republike Hrvatske?

-------

Iako je od završetka Domovinskog rata u Hrvatskoj proteklo 20 godina, brojne vidljive i nevidljive ratne rane još nisu zacijelile. Branitelji obolijevaju znatno češće od niza malignih bolesti, umiru znatno ranije i skloniji su izlaz iz životnih problema tražiti dižući ruku na sebe.

Brojke govore da se u Hrvatskoj od 1991. do konca 2014. ubilo 2734 branitelja, cijela jedna brigada Hrvatske vojske. Najviše suicida branitelja zabilježeno je u Zagrebu: njih 320, no pritom treba imati na umu da je najviše branitelja otišlo u rat upravo iz glavnog grada. Najviše branitelja s obzirom na broj stanovnika ubija se u kontinentalnoj Hrvatskoj, ponajviše u Bjelovarsko-bilogorskoj i Varaždinskoj županiji, a najmanje u priobalnom području.

Posljednje tri godine ruku na sebe podiglo je 427 branitelja, što je u usporedbi sa stopama civilne populacije dvostruko više. Mnogima će biti zapanjujuće čuti da se najviše suicida događa upravo u grupama najtežih vojnih invalida, onih s oštećenjima organizma od 60 do 100 posto, onih kojima je država “dala” najviše.

U razdoblju od 1999. do konca 2014. suicid je počinilo 296 HRVI-a. Također, iznenađuje što je podjednako suicida zabilježeno i kod onih HRVI-a koji su invaliditet zadobili isključivo na temelju ranjavanja pa studija opovrgava hipotezu o veteranima s dijagnozom PTSP-a kao najrizičnijoj skupini. To upućuje na to da nije obuhvaćen tzv. prikriveni PTSP o čijim razmjerima se može samo nagađati.

Zbog dugotrajne negativne kampanje koja se u društvu vodila prema braniteljima oboljelima od PTSP-a, može se očekivati da su mnogi od njih koji su razvili simptome te bolesti izbjegavali potražiti stručnu pomoć ili pokrenuti postupak za ostvarivanje invalidskog statusa. Koliko si je njih u takvom stanju oduzelo život, nikada nećemo saznati.

Hrvatski vojnici tijekom rata u prosjeku su doživjeli čak 15 traumatskih događaja, što upućuje na njihovu višestruku traumatiziranost. Zato je trebalo očekivati da će u poraću biti izrazito ranjiva društvena skupina, s oslabljenim mehanizmima suočavanja s izazovima života, u socijalnom kontekstu dalekom od idealnoga.

Razloge za alarmantne rezultate studije valja potražiti u sustavnoj stigmatizaciji branitelja. Postupno i planski sve se više guraju na margine, što u njih izaziva sumnje u opravdanost i smisao vlastitog sudjelovanja u ratu. Suočavajući se s izazovima civilnog života koji su u ratu idealizirali, dio njih potražio je izlaz iz tog nepodnošljivog stanja oduzimanjem vlastitog života. Želja za samoubojstvom pojavljuje se pod utjecajem više čimbenika; osjećaj osujećene pripadnosti proizlazi iz – nemogućnosti zadovoljenja potrebe za pripadanjem. Drugi je uzročnik opažanje pojedinca da je na teret drugima, stoga vjeruje kako bi smrt bila vrednija od takvog života i mržnje prema samome sebi. Treći je čimbenik stečena sposobnost za počinjenje suicida, u čijoj su podlozi smanjeni strah od smrti i povišena tolerancija na fizičku bol – iskustvo koje nose iz rata.

“Osjećaje ushićenosti pobjedom u ratu ubrzo zamjenjuju osjećaji nerazumijevanja, napuštenosti i usamljenosti, a ubrzo slijedi povratak u stvarnost u kojoj je ratni zapovjednik ‘obični’ vodoinstalater ili činovnik s klimavim ili propalim brakom, okružen nerazumijevanjem jer ‘što on još hoće, rat je davno završio’. Premda ih se deklarativno tretira kao ‘najzaslužnije’, branitelji su getoizirani prijevremenim umirovljenjima i nerijetko instrumentalizirani u političkim spletkama i obračunima”. U konačnici, nameće se zaključak o neuspjehu, preciznije, krahu društvene skrbi za sudionike Domovinskog rata.

Narušeno samopoštovanje

Tretman branitelja kao iznimno ranjive skupine zahtijeva visoku razinu političke korektnosti što nije slučaj, štoviše, oni su predmet politiziranja ili manipulacije. Odgovornima za to smatram sve vlasti, ne samo aktualnu, zbog čestih zamjena teza i prebacivanja krivnje na žrtvu, koje datiraju još od 90-ih. Braniteljima treba odati priznanje i zahvalnost. Oni ne traže mnogo. Mogli bismo se ugledati na primjer SAD-a gdje na Dan veterana svaki američki gimnazijalac odlazi na grobove vojnika. Možda i najbolnija je empirijski utemeljena pretpostavka da će u budućnosti stope samoubojstava branitelja i dalje rasti, s obzirom na starenje te populacije i činjenicu da se konstantno najviše stope suicida bilježe u najstarijim dobnim skupinama (od 50 do 65 i više godina).

Najveći broj branitelja danas se tek nalazi pred ulaskom u najrizičniju životnu dob. 

Nesebičnost, hrabrost i poštenje svih onih koji su branili i obranili Hrvatsku obvezuju nas da ih se sjećamo i poštujemo njihovu žrtvu”.


Status: Veleizdaja
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Rasprodaja Hrvatske
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno