Ukradeno?

Teret hobotnice prebacuje se na pravosuđe, ako kazne ne budu primjerene, i takve da odvrate mogući kriminal javnih djelatnika i njihovih pomagača u budućnosti pravosuđe će se deklarirati na strani problema ove države.

22:40 - Odvjetnik Slobodana Ljubičića, Veljko Miljević, otkrio je za što se tereti njegov klijent.

"Znamo za što se tereti, dvije su teme, jedna je zapošljavanje u Holdingu, druga je postupanje protivno propisima o javnoj nabavi", rekao je Miljević.

22:35 - U Gradskom poglavarstvu je odmah održan krizni sastanak. U Bandićevom izglednom odsustvu Grad bi trebala voditi njegova zamjenica Sandra Švaljek.

"Ne znamo oko čega je istraga, tko je uhićen, mi smo se tu skupili kako bi vidjeli što dalje. Sve službe će funkcionirati, Grad će i dalje normalno funkcionirati", rekla je Švaljek.

"Ne mogu reći da ovo nisam očekivao, već su tu istražitelji 2 tjedna redovito unazad dve godine. Jesam li ja predmet istrage? Ne znam", dodao je Slavko Kojić.

22:30 - Još uvijek je u tijeku pretraga Bandićevog stana, ali i Ljubičićeve kuće.

22:00 - Nakon privođenja u policijski ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK) zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odveden je na pretres svog stana u Bužanovu ulicu, a pretresi domova i poslovnih prostora očekuju i njegove suosumnjičenike - predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića i vlasnika CIOS-a Petra Pripuza, doznaje se od njihovih odvjetnika.

"Pred nama je duga noć, još ne znamo o čemu se točno radi", izjavio je Pripuzov odvjetnik Mate Matić. Dodao je kako sumnja da su iza cijelog slučaja "drugi motivi", vjerojatno i politički, no o tome će, kako je rekao, opširnije biti riječi naknadno. Bandićev odvjetnik Krešimir Krsnik potvrdio je tek da je u tijeku pretres gradonačelnikova stana.

21:37 - Predsjednik HSS-a i saborski zastupnik Branko Hrg večeras je u vezi uhićenja zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, predsjednika Uprave Zagrebačkog holdina Slobodana Ljubićića i ostalih rekao da dok se sve ne istraži nema što komentirati, ali i poručio kako bi volio da institucije naprave posao brzo te da uhićeni ako su krivi snose posljedice, a ako nisu budu oslobođeni.

"Kao što kaže gradonačelnik Bandić 'neka institucije rade svoj posao', ali ono što bih ja volio je da naprave taj posao brzo, a ne da bude to trakavica od par godina. Ako su krivi neka snose posljedice, a ako nisu bit će oslobođeni", poručio je u izjavi za Hinu saborski zastupnik HSS-a i predsjednik te stranke Branko Hrg.

21:20 - U velikoj policijskoj akciji, pored Bandića, Ljubičića i Pripuza navodno je uhićeno još 16 osoba, a među njima i dirketor ZET-a Ivan Tolić.

21:15 Reuters također piše o Bandićevom uhićenju te ističe kako nikad nije priveden zbog sumnji na korupciju.

Dodaje kako je Hrvatska krenula u veliku akciju protiv korupcije još 2010. kako bi ispunili zahtjeve za EU članstvo. Spomenuli su uhićenje i suđenje Ivi Sanaderu.

21:13 Osim Bandića, Pripuza i Ljubičića, u akciji je uhićeno još 16 osoba.

21:12 Predsjednica OraH-a ​Mirela Holy rekla je da ne može komentirati slučaj.

U svakom slučaju recentna događanja u Hrvatskoj su velika poruka svim političkim strankama i političarima da svoj posao moraju raditi u javnom interesu - rekla je Holy.

21:05 Ovo je policijski kombi u kojem je Bandic dovezen na pretres, uskoro bi ga trebali izvesti iz stana.



20: 57 U tijeku je i pretres kuće Slobodana Ljubičića.

20:56 Pretresi domova i poslovnih prostora očekuju i Bandićeve suosumnjičenike - predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića i vlasnika CIOS-a Petra Pripuza, doznaje se od njihovih odvjetnika.

"Pred nama je duga noć, još ne znamo o čemu se točno radi", izjavio je Hini Pripuzov odvjetnik Mate Matić. Dodao je kako sumnja da su iza cijelog slučaja "drugi motivi", vjerojatno i politički, no o tome će, kako je rekao, opširnije biti riječi naknadno. Bandićev odvjetnik Krešimir Krsnik potvrdio je tek da je u tijeku pretres gradonačelnikova stana.

Neslužbeno se doznaje da je glavna meta policijske istrage povezana s poslovima zbrinjavanja otpada, odnosno ugovora grada s tvrtkama u Pripuzovom vlasništvu, teškim oko 7,5 milijuna kuna.

Uz Bandića, Pripuza i Ljubičića, navodno je privedeno još petnaestak osoba, a jedan od osumnjičenika uhićen je na granici sa Slovenijom.

Gradonačelnikova glasnogovornica Martina Šušnjara nije željela ništa komentirati rekavši da nema službenih informacija o uhićenju. Na pitanje kako će grad funkcionirati, odnosno tko će obnašati gradonačelničku dužnost u slučaju Bandićeva dužeg zadržavanja Šušnjara je kazala kako "nema nikakvih problema, jer gradonačelnik Bandić ima dvije zamjenice - Sandru Švaljek i Vesnu Kusin".

Prema neslužbenim informacijama, istražitelji osim suradnje grada s Pripuzovim tvrtkama, gradonačelnika terete s nizom drugih kaznenih djela, među kojima su navodno i nepravilnosti u predizbornoj kampanji.

20:51 U gradsko poglavarstvo je stigao PNUSKOK (Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) s 10-ak istražitelja.

20:46 Zastupnik HNS-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Tomislav Stojak večeras je u vezi s uhićenjem gradonačelnika Milana Bandića, predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića, vlasnika CIOS-a Petra Pripuza i drugih za Hinu izjavio da se u HNS-u neće upuštati ni u kakve komentare postupaka koji su u tijeku.

"Nadamo se da će se sve sumnje koje su istaknute istražiti apsolutno do kraja", poručio je Stojak.

20:15 Saborski zastupnik Dragutin Lesar također se oglasio na svom Facebook profilu te prokomentirao Bandićevo uhićenje: "Ljudi moji, jeli to moguće??? Ufatilo Kikaša, Mileta i Pripuzića! Tobože bavili se korupcijom".

20:07 Željko Jovanović objavio je na svom Facebook profilu jedan svoj intervju iz 2010. kada je rekao da ga ne bi iznenadilo da na Sanaderova i Bandićeva vrata zakuca USKOK. "Nije bilo brzo, ali točan odgovor na oba pitanja! Oba su pala!", komentirao je danas.

20:06 "Moja pretpostavka je da je ovo jedna predizborna priča. Detalje ne mogu govoriti. Radi se o postupku koji je završen prije godinu dana. Sve je ovo čudno i nejasno da se pretrage rade u nedjelju navečer i trajat će cijelu noć. Radi se o jednom poslu vezanom uz firmu Cezar", rekao je Pripuzov odvjetnik Mate Matić.

20:05 RTL-ov reporter Hrvoje Krešić je ispred stana Milana Bandića.

Njegov stan se nalazi na najvišem katu zgrade u Bužanovoj, a s njim trenutno nije njegov odvjetnik Krešimir Krsnik.

Bandić je uvijek ponavljao da mu se podmetalo, a on je uvijek karikaturalno odgovarao sa: "Neka institucije rade svoj posao".

Govorio je kako mu smještaju ministri, SDP i Vlada, koja nikad nije utjecala na institucije.

20:02 Saborski zastupnik Josip Kregar rekao je za uhićenje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića i vlasnika CIOS-a Petra Pripuza kako se radi o društvu koje se ne viđa često na istom mjestu, poduzetniku s problematičnom reputacijom i dvojicom koji vode najznačajnije institucije u gradu.

Kregar smatra da se još premalo zna o tom uhićenju, a zasad samo može citirati omiljenu Bandićevu izjavu 'neka institucije obave svoj posao.

"Pa, počele su", zaključio je Kregar, koji je bio Bandićev protukandidat na izborima za zagrebačkog gradonačelnika.

Predsjednica ORaH-a i saborska zastupnica Mirela Holy kazala je kako, s obzirom na to je da je predstavnica zakonodavne vlasti, ne može komentirati postupak koji je u tijeku sve do pravomoćnosti presude, ako je i bude.

"U svakom slučaju recentna događanja u Hrvatskoj su velika poruka svim političkim strankama i političarima da svoj posao moraju raditi u javnom interesu.

19:56 Oko 19.30 sati USKOK-ov kombi vratio je Bandića u njegov stan u Bužanovoj ulici. U tijeku je pretraga njegovog stana.

19:44 Prema nekim informacijama, policija je morala požuriti sa uhićenjima jer su sumnjivci navodno načuli da su pod istragom, pa su se neki spremali na bijeg.

Neslužbeno se doznaje da su Bandića uhitili na granici sa Slovenijom, na izlasku iz Hrvatske.

19:30 Zagrebački odvjetnik Krešimir Krsnik potvrdio je večeras da on zastupa privedenog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je popodne navodno uhićen zajedno s predsjednikom Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodanom Ljubičićem i vlasnikom CIOS-a Petrom Pripuzom zbog sumnje u više koruptivnih kaznenih djela na štetu grada.

"Da, ja sam njegov odvjetnik, idem upravo k njemu na 'Oranice'", kazao je za Hinu Krsnik večeras nešto iz 19 sati. Oranice su kolokvijalni naziv za sjedište Policijskog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ali i mjesto gdje se usmnjičenici predaju pritvorskom nadzorniku.

No, Krsnik nije mogao potvrditi je li Bandić i formalno uhićen ili je kod policije na razgovoru.

Glasnogovornica gradonačelnika Bandića, Martina Šušnjara, izjavila je Hini kako nema informacije o eventualnom uhićenju Bandića, rekavši da je gradonačelnik danas popodne brao mahune u svom vrtu na Savici.

Jutarnji list doznaje da je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uhićen u nedjelju poslijepodne, potvrdio je bliski izvor iz policije.

Uz njega su privedeni i suvlasnik CIOS-a, Petar Pripuz, te predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga, Slobodan Ljubičić Kikaš.

O uhićenju je, ne navodeći imena na svojim stranicama, izvijestio USKOK.

"Nakon višemjesečnog složenog kriminalističkog istraživanja vezanog za nezakonita postupanja u Gradu Zagrebu i Zagrebačkom holdingu d.o.o. koje su proveli Ravnateljstvo policije i Policijski nacionalni USKOK, a koje su koordinirali Državno odvjetništvo RH i USKOK, uhićeno je više osoba. (19. 10. 2014.)
U odnosu na uhićene osobe provest će se određene dokazne radnje te će u zakonskom roku biti dovedene pritvorskom nadzorniku. Kaznena prijava zbog osnovane sumnje na počinjenje većeg broja koruptivnih kaznenih djela, zlouporabe položaja i ovlasti i trgovanja utjecajem, bit će podnesena USKOK-u", piše u priopćenju USKOK-a.

Uhićeni su oko 17.20 sati, a trenutno se nalaze u prostorijama policijskog USKOK-a u Zagrebu. Tamo će prespavati, a u ponedjeljak slijede pretresi stanova, ureda i svih prostorija koje su koristili.

Trebali biti dovedeni na ispitivanje u USKOK.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Istraga je pokrenuta četiri godine nakon što je Porezna uprava podnijela kaznenu prijavu protiv Nevenke Bečić kao u to vrijeme odgovorne osobe tvrtke Kerum d.o.o., u vlasništu njenog brata Željka Keruma, i to zbog korištenja jahte "Joke"

Splitski Županijski sud otvorio je istragu nad saborskom zastupnicom HGS-a, Nevenkom Bečić zbog sumnje na utaju 2,9 milijuna kuna poreza, potvrđeno je danas na tom sudu.

Istraga je pokrenuta četiri godine nakon što je Porezna uprava podnijela kaznenu prijavu protiv Nevenke Bečić kao u to vrijeme odgovorne osobe tvrtke Kerum d.o.o., u vlasništu njenog brata Željka Keruma, i to zbog korištenja jahte "Joke", koja je bila registrirana na tvrtku.

Poreznici su sumnjali da Željko Kerum, kao privatna osoba, tvrtki ne plaća korištenje jahte u svoje osobne svrhe. Na taj način razrezali su im spomenuti iznos poreza, a protiv Nevenke Bečić podnijeli kaznenu prijavu.

No, splitski Županijski sud je ranije, međutim, zaključio kako nema dovoljno osnova za pokretanje istrage. Spis je upućen na Vrhovni sud koji je predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Sada je u ponovljenom postupku sudsko vijeće Županijskog suda zaključilo kako postoji osnovana sumnje za otvaranje istrage.kraj teksta

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Split
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Linićev prijatelj koji je ni od čega u 20 godina izgradio carstvo

Jozo Kalem, inženjer strojarstva i bivši zastavnik JNA, u Rijeku je došao bježeći od rata 1990., a onda u dvadeset godina izgradio naftno carstvo. Danas je jedan od najbogatijih Riječana, jednom rukom sklapa unosne poslove s gradskim poduzećima, a drugom dijeli sponzorstva lokalnim sportskim klubovima i kulturnim institucijama.

Je li taj status posljedica poduzetničke sposobnosti ili bliskih prijateljstava s moćnim lokalnim političarima, pitanje je oko kojeg se već godinama Kalemovi prijatelji i protivnici ne mogu dogovoriti. Istina je vjerojatno u sredini, jer bez političkih veza teško bi itko u poslijeratnoj Hrvatskoj uspio iz nule izgraditi Euro-petrol, naftno poduzeće vrijedno više od stotinu milijuna eura, no do tih veza i prijateljstava teško bi došao nesposoban čovjek.

Iako je rođen u selu Draganovcima nedaleko od Doboja, veći dio života proveo je u Travniku, gdje je navodno radio u tamošnjoj vojnoj industriji. U Rijeku je došao početkom devedesetih. Već sredinom 1993. s minimalnim kapitalom osnovao je tvrtku Ukrina, specijaliziranu za trgovinu i prijevoz nafte i naftnih derivata. Posao se brzo razgranao. U suradnji s riječkim Autoprijevozom nafta je iz Kopra vožena u BiH. Bilo je to ratno doba, a prekogranični prijevoz nafte silno riskantan posao, ali zato i adekvatno profitabilan. Mnogi su poslijeratni hrvatski naftni tajkuni stasali upravo na takvim poslovima, pod trajnom sumnjom šverca nafte srpskim snagama. Dokaza nikad nije bilo, no tvrtkini prihodi toliko su porasli da su se među tadašnjim konkurentima zbog imena tvrtke pojavile glasine da se radi o zajedničkom poslu Ine i ukrajinskih partnera. Istina je bila puno jednostavnija. Kalem je tvrtku nazvao po rijeci Ukrini, čiji je tok nedaleko od njegova rodnog mjesta.

Ipak, 1996. godine tvrtku je prodao slovenskom Petrolu, a nastavio raditi kao njezin direktor. Bilo je to vrijeme golemog razvoja na domaćem naftnom tržištu. Uz državnog monopolista Inu postojali su deseci manjih kompanija, a njihova uspješnost izravno je ovisila o uvjetima nabave koje dogovore s Inom. Kalem je u tome bio iznimno vješt, no u odnosima s Inom imao je boljih i lošijih razdoblja. Neko vrijeme mu je čak bio zabranjen ulazak u upravnu zgradu tvrtke. Ipak, najveći dio poslovanja Kalem je ostvarivao u Rijeci, a glasine o bliskim odnosima s tadašnjim gradonačelnikom Rijeke Slavkom Linićem prate ga do danas. Doduše, Kalem i Linić neosporno su prijatelji, no jesu li i poslovni partneri?

Kalem je 2000. pokrenuo vlastitu naftnu kompaniju Euro-petrol. Od grada Rijeke dobivao je izvrsne lokacije za gradnju benzinskih postaja, uglavnom kroz aranžmane zamjene zemljišta, iste onakve kakve će kasnijih godina u Zagrebu implementirati Milan Bandić. Ipak, bilo bi pogrešno rast Euro-petrola vezati uz SDP. Tvrtka je jednako dobro poslovala i za vladavine HDZ-a. Rasla je brzo, a 2008. godine imala je 50 benzinskih postaja. Kalem je tada udjel od 51 posto prodao slovenskom Petrolu. Kolika je bila otkupna cijena nikad nije javno objavljeno, no Kalem je danas sasvim sigurno jedan od najbogatijih stanovnika Rijeke.

Podsjetnici na to bogatstvo mogu se naći diljem grada, od brojnih benzinskih postaja Europetrola, preko zgrade u kojoj je sjedište kompanije do Kalemove rezidencije u četvrti Martinkovac – velike kuće s bazenom i brižno uređenom okućnicom, ograđenom sa svih strana kovanom ogradom i zelenilom. Osim što je vlasnik nekretnina na Martinkovcu Kalem posjeduje i nekoliko parcela zavedenih kao šume i pašnjaci u Kastvu, nekoliko manjih na Zametu u Rijeci te jednu u Čavlima na Grobinštini. Nakon prodaje Europetrola Kalem je tako počeo diversificirati svoje poslove, pa je od generala Pavla Miljavca preuzeo posrnulu drvnu industriju PM Ligneus. Drugi posao, preuzimanje građevinskog poduzeća IGM Tounj epilog će dobiti na sudu.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Rijeka
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Bio je uspješan poduzetnik. Surađivao je s vodećim hrvatskim korporacijama, državnim tvrtkama i ustanovama. Njegova IT rješenja aplicirana su u sve najvažnije sustave ove zemlje. Slaven Kulić, menadžer, suvlasnik tvrtke SENSO IS i vlasnik tvrtke ITS Partner bio je nezaobilazna postaja za sva IT rješenja u privatnom i državnom sektoru.

A onda se, poput kule od karata, prije desetak dana sve srušilo kada ga je policija uhitila i kazneno prijavila zbog pokušaja iznude. Iza šture, neslužbene policijske informacije kako je Kulić “u više navrata kontaktirao direktora sektora Financijske agencije (FINA) sugerirajući mu da promijeni rezultate natječaja”, krije se zapravo prava drama koja se 24. travnja navodno odvijala u Boćarskom domu, točnije u prostorijama tvrtke SENSO IS na Prisavlju 2.

Kulićeve tvrtke, naime, višegodišnji su poslovni partner FINA-e i njihova poslovna rješenja često su pobjeđivala na unosnim FINA-inim natječajima. No, ovaj put nije bilo tako. FINA je izabrala konkurentsku tvrtku KING ICT. Riječ je o poslu teškom dvanaest milijuna kuna. Kulić nije bio zadovoljan takvim ishodom. U njegovim očima, taj novac već mu je bio u džepu. Odakle sad druga tvrtka?

Stoga se obratio Vedranu Grbčiću, ključnom čovjeku Financijske agencije za informatičke poslove. Prema onome što je Grbčić ispričao policiji, a oni ugradili u kaznenu prijavu protiv Kulića, razgovor nije bio nimalo ugodan. Dapače, Grbčićev iskaz kao da je iz nekog američkog mafijaškog filma.

- Moraš izmijeniti natječajnu dokumentaciju za onaj posao nabave računalne opreme i programa - naredio mu je navodno direktor ITS partnera. Grbčić, iznenađen takvim pristupom, uzvratio mu je da to ne može učiniti. Kulića takav odgovor nije zadovoljio. Rekao je FINA-inom direktoru da ga očekuje na sastanku u prostorijama jedne od svojih tvrtki, na Prisavlju, zapravo, u Boćarskom domu. Grbčić se, tko zna zašto, odazvao. Možda je htio smiriti poslovnog partnera, objasniti mu da ovaj posao nije dobio, ali možda već na idućem natječaju bude najpovoljniji... Došao je, a Kulić ga je uveo u prostoriju za sastanke. Tamo su već bila dvojica muškaraca.

- Ostani ovdje - rekao je Kulić direktoru FINA-e, pa napustio prostoriju. Muškarci su ubrzo objasnili zašto su ovdje.

- Nisi ispunio obaveze prema Kuliću i sada ćeš vidjeti - krenuo je obračun.

Batinaši su, prema Grbčićevom iskazu, počeli FINA-inom direktoru prijetiti, govoriti mu da će mu razbiti stolicu, bocu na glavi. Jedan od njih u ruci je držao pištolj. Rekli su da im nije problem “riješiti ga”, jer su već pretukli stotine ljudi. Otišli su i ostavili Grbčića koji je premro od straha za život.

FINA-in direktor nije vjerovao što mu se događa. Došao je na jedan od stotine dosadnih poslovnih sastanaka, a sada mu dva batinaša prijete i to usred Zagreba, na metar od drugih poslovnih prostora, autoškola, sportaša...

Direktor nije stigao ni posložiti svoje misli, a u prostoriju se vratio Kulić.

- Tako ti se radi posao! Nadam se da ti je sada jasno što moraš napraviti! - naredio mu je. A onda potanko objasnio što, zapravo, od njega očekuje.

Ukratko, Kulić je FINA-inog direktora zatražio da iskoristi svoj utjecaj i nadležnima kaže da tvrtka ITS partner mora dobiti posao. No, otišao je i korak dalje pa je Grbčiću, prema onome što je ustrašeni direktor kasnije ispričao policiji, rekao da ubuduće nijedan posao “težak” od devet milijuna kuna na više ne smije biti raspisan bez njegovog znanja!

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Izmjene Zakona o privatizaciji Ine mogli bi prerasti u novu točku nesuglasica u Kukuriku koaliciji. Taj zaključak nameće se nakon televizijskog nastupa ministra financija Slavka Linića u utorak navečer kada je izrazio svoje jasno neslaganje s predloženim izmjenama Zakona kojima se država faktički odriče niza specijalnih vlasničkih prava u toj kompaniji.

– Mi u Ministarstvu financija smatramo da je taj zakon usklađen s europskim regulativama te kako nema potrebe da ga se mijenja. Napravit ćemo i elaborat u kojem ćemo to analizirati, no mislim da za promjene nema razloga – rekao je Linić i tako se izravno usprotivio zaključku posebnog premijerova suradnika Siniše Petrovića koji je i autor spornog dokumenta, a objasnio ga je nužnošću usklađivanja s europskom regulativom.

Petrović, inače školski kolega premijera Milanovića, prema svemu sudeći pretvara se u Vladina povjerenika za Inu – osobu koja utjelovljuje odnos države prema toj strateški važnoj kompaniji. Pa je tako postavljen za šefa Nadzornog odbora kompanije, autor je promjena osnovnog zakona koji određuje Vladinu poziciju u Ini, a, prema pisanju nekih medija, i vodi tajne pregovore s mađarskim MOL-om. Linićevu izjavu stoga se može smatrati tek javnim iskazom nezadovoljstva niza visokopozicioniranih članova SDP-a i Vlade koji su nezadovoljni načinom na koji se Vlada ponaša u slučaju Ina/MOL.

Pa je tako, primjerice, Branko Grčić, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, za pregovore koje Petrović i šef državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović navodno vode s MOL-om doznao od novinara(!?). Doduše, moguće je da Grčić glumi neupućenost, kao i da tih pregovora uopće nema, no u Vladi te napise nisu demantirali, a na izravni Večernjakov upit o tome vode li pregovore i tko u njima sudjeluje, oglušili su se. Takva tajnovitost teško je shvatljiva, naročito s obzirom na ružnu povijest Vladina pregovaranja s MOL-om za Ive Sanadera. I tada je sve pregovaračke ovlasti uime Vlade držao jedan čovjek – premijerova osoba od povjerenja, a pregovori su se vodili daleko od očiju i ušiju javnosti kojoj su prezentirani tek konačni rezultati.

Nakon višemjesečne sapunice oko ulaska i neulaska Slavka Linića i Radimira Čačića u Nadzorni odbor Ine, premijer je tu dvojbu presjekao instalirajući tamo Petrovića i neovisnog konzultanta Željka Perića – inače članove Nadzornog odbora Atlantic Grupe još jednog premijerova prijatelja Emila Tedeschija. Takva praksa rješavanja jednog od ključnih ekonomskih problema države u krugu bliskih prijatelja i pouzdanika sasvim sigurno kod mnogih će izazvati reminiscencije na Sanadera.

Uostalom, pretpostavimo li da su namjere premijera i njegovih suradnika časne, nužno je pitanje mogu li dvojica ili trojica ljudi uspješno voditi tako kompleksne pregovore vezane za tako specifičnu industriju kakva je naftna. Siniša Petrović, sveučilišni profesor Trgovačkog prava, neosporno je kvalificiran za dio pregovora koji se odnosi na raspodjelu upravljačkih prava i ovlasti unutar kompanije, no o upravljanju naftnom tvrtkom te specifičnostima biznisa zna vrlo malo ili ništa.

Ni Mladen Pejnović nije ništa bogatiji iskustvom u tom sektoru pa je u najmanju ruku upitno koliko se njih dvojica ravnopravno mogu suprotstaviti vojsci pravnika, računovođa i naftnih menadžera koje će s druge strane stola posjesti MOL. Također, za to nisu ni formalno ovlašteni. Linićev istup pokazuje kako postoje oni koji su s ovakvim odnosom prema MOL-u nezadovoljni pa je moguće da će sukobi u vladajućoj koaliciji oko toga u idućem razdoblju eskalirati.

Potvrđena je optužnica protiv bivšeg šefa Hrvatske poštanske banke Josipa Protege i desetorice suoptuženih u slučaju Bankomat.

Optužno vijeće suca Ivana Turudića potvrdilo je optužnicu koju je dosad dva put vraćao USKOK-u na doradu, a kojom se terete da su visokorizičnim kreditima oštetili HPB za najmanje 255 milijuna kuna i podijelili još 20-ak milijuna menadžerskih bonusa. Datum početka suđenja Protegi i bivšim šefovima banke Ivanu Sladonji i Marijanu Kiriniću, te osmorici klijenata odredit će se na pripremnom ročištu. Odvjetnik jednog od optuženih Mate Matić je optimist.

"U postupku koji nam sad slijedi pred raspravnim vijećem gdje smo apsolutno ravnopravna stranka u postupku, imamo prostora da već u samom početku srušimo temelje ovakve optužnice jer definitivno vještačenje na način na koji je ovdje provedeno neće moći ući u sferu nekakvih dokaza kojima bi se gradila bilo kakva valjana sudska odluka", rekao je Matić.

==

Koliko je vremena prošlo od kada se je prvi puta počelo spominjati ime ove njuške iz afere Bankomat a tek sada ponovno o početku kraja, kao da netko namjerno odugovlači okončanje.

==

Preveliki su razmjeri pljačke kojima je zadnjih godina bila izložena ova jadna zemlja, da se Milanović ne bi morao izjasniti o poslovnoj povezanosti vlastitog brata sa suprugom do grla kompromitiranog HDZ-ovog direktora – kategorički tvrdi mr. sc. Sonja Vlahek, bivša šefica Službe za odnose s javnošću Hrvatske pošte, koja je za mandata Roberta Jukića na svom radnom mjestu proživljavala pravi pakao te se uslijed svega razboljela, da bi potom zbog mobbinga i diskriminacije tužila Roberta Jukića i Hrvatsku poštu.

==

S tim parama je kupljen i uništen Trast, firma koja je poslovala od 1947 godine dok ju Miljan Begović i Tomislav Bota (Protegin kum) nisu uništili! Njih dvojica trebaju kazneno odgovarati jer nije samo Protega kriv! Za 20mil eura za koliko je prodan Trast što je smiješna cijena s obzirom na nekretnine u Splitu i po Hrvatskoj trebali su uzeti pare ali su bili dovoljno glupi da glume neke gazde i biznismene i sad ni to nece dobiti! Dok se gospoda skijaju po Aspenu firma je propala za što dio krivice snose i glave iz Splita koje su taj biznis i dogovorili. Inače Globcargo je firma iz Beča s kojom su švercali kavu i ostalo u Hrvatsku uz blagoslov Mladena Barišića i carinske uprave! Volio bih da se index malo i sa tim pozabavi jer to je većina tog novca! Dioničko društvo koje nema dionice i slične prevare!
borg/dynamo-extraction/releng/releases.borg

==

Podsjetimo ovdje da je Milanovićeva kadrovska križaljka u Hrvatskoj pošti na Facebooku prije tri mjeseca izazvala pravu poplavu gnjeva i buru negodovanja, pri čemu je premijer Milanović bio najčešće prozivana osoba. Denis Latin, jedan od rijetkih novinara koji je u svojim emisijama progovarao o kriminalu u Hrvatskoj pošti i koji je dobro upoznat sa stanjem u toj javnoj tvrtci, na svojem je 'zidu' tada napisao kako je Slavko Linić, prema njegovim informacijama, tražio korjenite promjene u Upravi Pošte, ali se Milanović odlučio za kombinaciju rotacije starih HDZ-ovih kadrova, te uhljebljavanje SDP-ovca Željka Žarka, što su i Latin i stotine s kojima se dopisuje tada žestoko osudili.Lako je moguće da danas naslućujemo zašto je tada tako postupio.

==

Pitam se zbog čega istraga protiv Jukića stoji? Hoće li sve biti zataškano, jer je ova vlast ista kao i prethodna? Premijer bi na ova vrlo ozbiljna pitanja morao hitno odgovoriti – zaključuje mr. Sonja Vlahek.
Slično ogorčenje čuli smo i od magistrice Claudije Čović, ovlaštene revizorice i bivše voditeljice Službe za platni promet Hrvatske pošte, kojoj je bivši direktor Hrvatske pošte Robert Jukić prije nekoliko godina dao nezakoniti otkaz, samo zato što je Nadzorni odbor Hrvatske pošte upozoravala na falsificiranje poslovnih rezultata.


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Ponukan napisima Adriatic instituta za javnu politiku o nezakonitim financijskim odljevima u iznosu od 15.2 milijarde dolara, koji su napustili Hrvatsku kroz korupciju, kriminal i poreznu evaziju, član europskog parlamenta iz Velike Britanije, Roger Helmer, uputio je pismo Europskoj Komisiji (EK) tražeći da EK pomogne poreznim obveznicima Hrvatske da im se ukradeni novac vrati u riznicu.

Hrvatska vlada, Sabor, hrvatsko pravosuđe i hrvatski javni tužitelj ne izvršavaju svoje dužnosti utvrđene zakonima. Hrvatska se vlada ne može pohvaliti poštenim i stručnim kadrovima koji se trude osigurati potpunu transparentnost vlade i koji za svoje djelovanje polažu račune poreznim obveznicima.

Potpuno ignoriranje pitanja nezakonitih financijskih odljeva od 15.2 milijarde dolara, koji su napustili Hrvatsku kroz korupciju, kriminal i poreznu evaziju hrvatskih diplomata, političara i njihovih kriminalaca u periodu 2001-2010 je samo odgovor na pitanje zbog čega Hrvatska nema vladavinu prava, nezavisno pravosuđe i zaštitu vlasničkih prava pojedinaca. Lopovi žele sačuvati 15.2 milijarde dolara i još veće iznose nezakonitog bogaćenja od 1991. godine.

Možda bi Europska komisija trebala reći hrvatskoj vlasti da bi ovih 15 milijardi dolara nezakonitih transfera moglo poništiti ukupni hrvatski vanjski državni dug ili polovicu ukupnog državnog duga (vanjski + unutarnji - izdane garancije). Nema potrebe za uvođenje novih poreza, naprotiv - naši se porezi trebaju smanjiti.

Bit će zanimljivo pročitati odgovor Europske komisije na pitanje koje je Roger Helmer uputio. Njegovo pitanje prenosimo u cijelosti:

"Je li Komisija upoznata s izvješćem da je Hrvatska izgubila 15.2 milijarde dolara kroz korupciju, kriminal i poreznu evaziju u periodu 2001-2010?

Na osnovu objavljenih izvješća, značajni iznosi su završili u austrijskoj Hypo Alpe Adria banci i njezinoj poslovnici u Liechtensteinu, koju je preuzeo Prince Michael von Liechtenstein 2007. godine.

Zna li Komisija jesu li hrvatske vlasti zatražile od vlasti u Liechtensteinu imena pojedinaca i iznose nezakonitih financijskih odljeva? Ukoliko nisu, da li bi Komisija intervenirala i zatražila ih u ime hrvatskih poreznih obveznika?

Bi li se Komisija složila sa mnom da bismo trebali sačuvati sredstva poreznih obveznika EU država članica i prestati slati bilo kakvu financijsku pomoć Hrvatskoj dok se nezakonito bogatstvo koje su hrvatski političari navodno nagomilali ne oduzme i 15.2 milijarde dolara nezakonitih financijskih odljeva vrate hrvatskoj riznici?”   

Zemlje sa snažnom tradicijom vladavine prava spremne su poslati suce i tužitelje posjetitelje koji će pomoći hrvatskim građanima u oduzimanju nezakonito stečene imovine i njezinog povrata u hrvatsku riznicu.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Građani Dubrovnika su u svome gradu potpuno marginalizirani. Našepostojanje tek je smetnja grabežljivcima privučenima ljepotom grada. Potrebno je ubiti duh grada, napraviti grad mrtvim da bi lešinari nesmetano mogli podijeliti svoj plijen.

Dubrovnik je, istaknuli ste, postao destinacija. Svjedočimo rijekama turista u ljetnim mjesecima u gradu, a svojedobno je dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica molila Dubrovčane da ne izlaze iz svojih kuća u vrijeme velikih gužvi. Kako je živjeti u takvom Dubrovniku?

Turisti i gužva nisu problem, nego osjećaj da su lokalni stanovnici potpuno marginalizirani, da smo samo tijela koja zauzimaju skup prostor. Naše postojanje tek je smetnja grabežljivcima privučenima ljepotom Dubrovnika. Potrebno je ubiti duh grada, napraviti grad mrtvim da bi lešinari nesmetano mogli podijeliti svojplijen. Dubrovnik je grad koji je izgubio mjeru, grad na čijoj se baštini parazitira i kojemu svakodnevno kradu dušu u ime profita.

Dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić razmišlja o tome i da naplaćuje ulaznicu na Stradun, korištenje javnog WC-a naplaćivat će se10 kuna. Što mislite o tome?

Nedavnom izjavom da će penalizirati sve one koji samo šetaju Stradunom, a ništa ne koriste i ne plaćaju, ponovno je pokazao svoju bešćutnost i ludost. Monstruoznost takve izjave najbolje ocrtava njegov i njihov mentalni sklop. Gradonačelnik je opasan i pritom hiperaktivan čovjek, koji opsesivno provodi svoje zamisli pokazujući pritom strašan prezir prema životu.

Od još jednog atraktivnog dubrovačkog prostora – tvrđave Revelin –napravljen je takozvani kulturni klub, koji, zapravo, većinom funkcionira kao diskoklub. Je li se Revelin mogao iskoristiti bolje?

Do prije nekoliko godina Revelin je bio javni gradski prostor, da bi se namještenim natječajem pretvorio u ovo što je sada i dobio naziv culture club, kojim se gradonačelnik cinički sprda s idejom kulture. Revelin tako funkcionira kao mjesto promocije ideja isvjetonazora te nove kaste "uglednih" ljudi koji će jedan dan cupkati na Rozgu ili Stavrosa, u istom prostoru biti ugledni gosti na svečanom primanju ili večeri u organizaciji gradske uprave, ili pljeskati kastrovskim govorima gradonačelnika. Ulaz u diskoklub ujedno je arheološki muzej, ali to nije sve, tu je i virtualni muzej Dubrovnika skriven iza tila i platnenog tunela koji nas vodi do diskokluba. U virtualnom muzeju skladište se istovremeno glomazne čaše u kojima plešu striptizete. Ukratko, Revelin izgleda onako kako bi čitav Dubrovnik prema tom scenariju trebao izgledati. Današnji Revelin materijalizira ukus nove "elite".

Borite se protiv projekta gradnje golfa na Srđu držeći da je taj projekt, zapravo, samo paravan za apartmanizaciju. Uostalom, to je prije par dana priznao i ministar Veljko Ostojić. No, retoriku je zatim ublažio i kaže da ne vidi problem u tome. Kako to komentirate?

SDP se u predizbornoj kampanji zalagao za referendum po ovom pitanjuako to građani Dubrovnika budu tražili, da bi, kao i gradonačelnik, sada zaboravio na to. Građani Dubrovnika zahtijevaju referendum, a taj zahtjev svi ignoriraju. S kojim pravom? Nećemo dozvoliti da se o sudbini Dubrovnika odlučuje mimo volje građana. U ovaj koruptivni projekt uključeni su svi politički akteri, od Sanadera do Mesića. Otvaranje pozadine ovog slučaja ne odgovara mnogima i stoga projekt ide dalje unatoč očitim nezakonitostima i kriminalnoj pozadini.
Na Srđu će se graditi ekskluzivne vile. S druge strane, Maja Brinar-Frenkel, supruga izraelskog investitora Arona Frenkela, tvrdida Srđ neće biti zatvoren za Dubrovčane. Upravo suprotno, tvrdi. No,je li to dvoje uopće spojivo?

Zašto bismo vjerovali gospođi Brinar-Frenkel? Kakav kredibilitet imaju njene izjave nakon propagande kojom smo izloženi proteklih godina i koja vrijeđa zdravu pamet? Dajte nam referendum i nemojte nas više uvjeravati pričama o blagostanju koje donosi golf.

U što bi se Dubrovnik mogao pretvoriti realizacijom ovog projekta?

Ovim projektom Dubrovnik gubi budućnost i jednom zauvijek se definiraisključivo kao turistička destinacija u kojoj će građani biti samo jeftina radna snaga za interese nečijeg privatnog profita.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Dubrovnik
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Josip Jagušt, direktor državne tvrtke Petrokemija koja je trenutno u minusu, vlasnik je stana vrijednog osam milijuna funti u najluksuznijem dijelu Londona!

Kako potvrđuje izvadak iz londonske gruntovnice Land Registry, kuća na adresi 11 Saint Mary’s Place u vlasništvu je Josipa Jagušta i njegove supruge Štefice od 1997. U to vrijeme Jagušt je bio direktor Inter Ine, Inine podružnice u Londonu, a tada je ujedno bio i član Nadzornog odbora Petrokemije. Iako je Jagušt tijekom karijere bio direktor i u nekoliko privatnih tvrtki, u njegovom profesionalnom backgroundu teško je naći odgovor na pitanje: kako je uspio uštedjeti za tako skupu i luksuznu nekretninu u Londonu, a uz to istodobno kupiti još četiri stana u Zagrebu ukupne vrijednosti 5.8 milijuna kuna.

Josip Jagušt i njegov odvjetnik Veljko Miljević jučer su pokušali zataškati vlasništvo nad vilom u Londonu.

Odvjetnik Miljević u dva je navrata u telefonskom razgovoru tvrdio da Jagušt nije vlasnik stana u Londonu.

- Od kuda vam to? Pošaljite mi na mail dokaze ako ih imate! - govorio nam je Jagušt.

Nakon toga je na pitanje posjeduje li njegov klijent stan od osam milijuna funti u najluksuznijem naselju Londona poslao i pismeni odgovor: “U pogledu bivše adrese u Londonu, 11 St. Mary’s Place, Josip Jagušt nema potrebe bilo što dalje komentirati”.

Informacije o vlasništvu nad nekretninama javni su podaci, pa nam je službenik londonskog Land Registryja potvrdio da se Josip Jagušt zaista vodi kao vlasnik nekretnine na adresi 11 St. Mary’s Place, a onda smo dobili i izvadak iz Registra.

Kuća se nalazi unutar mreže ulica ukrašenih viktorijanskim vilama i parkovima u zapadnom dijelu središnjeg Londona, Kensingtonu, omiljenom kod britanske aristokracije, europskih bankara i oligarha s istoka.


U neposrednoj blizini prostire se jedan od najljepših gradskih parkova Kensington Garden’s, iznad kojeg je u priči letio Petar Pan, u njegovoj palači živjela Lady Diana, a danas ondje boravi njezin sin princ William sa suprugom Catherine.

Nedaleko je i službeno najskuplja ulica u Ujedinjenom Kraljevstvu s vilama najvećih svjetskih bogataša poput Lakshmija Mittala, koji je kuću kupio od Bernieja Ecclestonea za 57 milijuna funti, te vila sultana od Bruneja.

Stan gospodina Jagušta nalazi se u privatnom rezidencijalnom pojasu nekoliko desetaka sličnih nekretnina omeđenih elegantnim zelenilom. Prekjučer u poslijepodnevnim satima smo obišli nekretninu. Concierge nam je dopustio kratak posjet, ali je odbio govoriti o svojim stanarima. Dom Jaguštevih se toga ranog poslijepodneva činio praznim.

Na zvono se nitko nije odazivao, a na parkirnom mjestu nije bilo automobila. Na vratima nije stajalo ničije prezime.

‘Nemaju ništa’
U Londonu smo kontaktirali nekoliko britanskih agencija za nekretnine i otkrili da je nekretnina u vlasništvu Josipa Jagušta tipa “freehold”, odnosno da je u njegovom potpunom vlasništvu.

Naime, u Londonu je velik dio nekretnina dolazi u obliku najma vlasništva na pedeset ili stotinu godina. Stoga ne čudi da potpuno vlasništvo nekretnini gospodina Jagušta daje značajnu dodatnu vrijednost. Podatke o navedenoj nekretnini pronašli smo i na internet stranici agencije Zoopla.

Na njoj se navodi da se na trgu Saint Mary’s Place, koji čine ukupno 32 kuće, prosječna vrijednost nekretnine kreće oko Ł4,450.535, što je gotovo dvostruko više od prosječne vrijednosti nekretnine u Kensingtonu.

Direktor Inter Ine
U posljednjih pet godina, navodi se na internet stranici agencije Zoopla, na istom su trgu prodane dvije nekretnine. Prosječna postignuta cijena iznosila je 4,260.000 funti. Najam takvih nekretnina u prosjeku iznosi 1065 funti tjedno. Kad bi se nekretnina danas našla u prodaji, njezina bi vrijednost dosegla 8,213.608 funti. Na internet stranici agencije Zoopla navodi se da je kuća kojoj je vlasnik predsjednik Uprave Petrokemije kupljena 4. ožujka 1997. godine po cijeni od 1,800.000 funti.

U opisu nekretnine navodi se da je riječ o “svijetlom i prostranom trosobnom stanu u vrlo traženom zatvorenom području Kensington Green, samo nekoliko trenutaka od glavne ulice Kensington High Street”.

Nije posve jasno žive li u nekretnini članovi obitelji Jagušt ili je u najmu, s obzirom na to da u službenim dokumentima stoji da je u ljeto prošle godine navedena kao nekretnina za najam za 4767 funti mjesečno.

Jagušt je u Londonu radio u dva navrata kao direktor Inter Ine, Inine podružnice u Londonu. Prvi put od 1995. do 1997., a onda od ožujka 1999. do ožujka 2000.

Za predsjednika Nadzornog odbora Petrokemije Jagušt je, prema podacima iz Poslovne Hrvatske, prvi put imenovan 1995., potom je iz NO-a prešao u Upravu te je prvi put direktorom Petrokemije imenovan 1999.

U studenom 2001. postao je zamjenik predsjednika Uprave Agrokor-Trgovine, a u listopadu 2004. od zamjenika je dogurao do direktora u Todorićevoj tvrtki. S te funkcije otišao je 2006. te je 2009. imenovan članom Uprave tvrtke Gorup iz Klanjca.

Vratio se u Petrokemiju u svibnju 2010., kad je odlukom Nadzornog odbora ponovno postao direktor Petrokemije.

U imovinskoj kartici koju je predsjednik Uprave Jagušt predao 6. srpnja 2011. ne navode se nikakve nekretnine u Velikoj Britaniji.

Jagušt u imovinskoj kartici priznaje vlasništvo nad četiri stana u Zagrebu, koja je ukupno procijenio na 5,8 milijuna kuna. Jedan, od 90 četvornih metara, kupio je, tvrdi, od plaće, a navodi da vrijedi 560 tisuća kuna.

Vrijedna imovina
Drugi, veličine 115 četvornih metara, koji je u vlasništvu njega i supruge Štefice Jagušt, vrijedi, tvrdi, 1,1 milijun kuna. Kupili su ga, navodi, od plaće, zaduženjem kod banke - kreditom - te novčanom pozajmicom.

Treći, veličine 109 četvornih metara, njegova je osobna imovina, a procijenio ga je na 1,4 milijuna kuna. Kupio ga je, navodi, od plaće.

Četvrti, također u Zagrebu, veličine 115 četvornih metara, procijenio je na 2,7 milijuna kuna, a tvrdi da ga je kupio sredstvima od plaće.

Jagušt u imovinskoj kartici također navodi da godišnje primi plaće neto iznosa 242,1 tisuću kuna, a njegova supruga, pak, dobiva 46,1 tisuću kuna neto.

Također navodi da je kao član Uprave tvrtke Gorup od 2008. do 2010. primio neto primitke na godišnjoj razini od 240 tisuća kuna.

Od ušteđevine posjeduju, tvrdi, osobno ušteđevinu od 207 tisuća kuna te 6,7 tisuća eura te supruga 30 tisuća kuna.

Nejasno je kako je Josip Jagušt mogao steći toliko vrijednu imovinu od svoje i suprugine plaće.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Prvi ratni profiter,

Sanaderu deset godina, stigao u remetinečki zatvor!

Osramotili ste Hrvatsku – poručio je sudac Turudić Sanaderu dodajući: –

Vi ste svoju funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro.

"Osramotili ste Hrvatsku!" Poruka je to koju je predsjednik sudskog vijeća sudac Ivan Turudić poslao Ivi Sanaderu, bivšem premijeru, osuđujući ga nepravomoćno na jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora. Sanader je osuđen po obje točke optužnice. Za zlouporabu položaja i ovlasti kao zamjenik ministra vanjskih poslova, odnosno za primanje provizije od 3,6 mil. kuna u slučaju Hypo Sanader je dobio 3 godine i šest mjeseci zatvora. Prvi je nepravomoćno osuđeni ratni profiter.

Za  predaju Ine Mađarima i mito od  pet mil. eura (sud je ukinuo dio optužnice koji je Sanadera teretio za primanje 10 mil. eura jer primanje preostalih pet milijuna tužiteljstvo nije dokazalo) dobio je sedam i pol godina zatvora. Mora vratiti proviziju i platiti sudske troškove i to u roku od 15 dana kada bi na račun suda trebalo sjesti i pet mil. eura s računa Diokija koje je obećao vratiti R. Ježić.
Iz sudnice je Sanader prebačen izravno u Remetinec gdje će čekati pravomoćnost presude.

– Svojim ponašanjem nanijeli ste štetu ne samo vitalnim strateškim interesima nego ste nanijeli štetu hrvatskom ugledu u svijetu. Vidi ste da ste imali plan, to su djela počinjena uz predviđanje događaja, uz plan. Niste ad hoc odlučili da ćete počiniti to djelo. Radi se o brižljivo planiranim i organiziranim djelima – kazao je Turudić Sanaderu. 

– Doista ste doprinijeli apatiji i razočaranju ljudi u sustav, stvorili ste uvjerenje kod mladih da se ne isplati raditi, da se do ciljeva može doći prečacem, kršenjem zakona pa i morala cijelog društva. Temeljna je svrha kažnjavanja potaknuti počinitelja da ne vrši djela. Ovom kaznom vi ste spriječeni da i dalje činite kaznena djela. No važnija je druga svrha kažnjavanja, a to je utjecaj na sve ostale da ne čine kaznena djela.
A poruka je, kaže sudac, da će svaki počinitelj biti kažnjen.

– Poruka je upućena osobama koje obavljaju političke poslove na svim razinama vlasti – kaže sudac Turudić.

– Vi ste svoju funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro. Ovom presudom šalje se poruka obnašateljima vlasti, i sadašnjim i budućim, da je obavljaju za opće dobro i u interesu društva!
Opalio je Turudić šamar i politici koju je Sanader vodio i njegovim poltronima.

– Vi ste bili arhitekt sustava u kojem su se odluke donosile onako kako ste vi željeli, a to je bio sam privid demokracije.  Nepodnošljiva je lakoća s kojom ste postigli da se odluke donose tako. Imali ste sreću i idealan medij koji je bez ikakva pogovora i diskusije prihvaćao vaše stavove. Niste im ih čak morali ni izreći – zaključio je Turudić napominjući da je sudsko vijeće utvrdilo da je tijekom postupka nedvojbeno dokazana njegova krivnja.


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Kad s Orebića dolazite na Korčulu, ugledat ćete obrise gotičko-renesansne katedrale, stare gradske kamene kućice, zelenilo... I - po najnovijem - gigantsku betonsku građevinu koja je zauzela gotovo trećinu nečega što je nekada bila vizura Korčule.

Građevina se nalazi tik uz zaštićenu staru gradsku jezgru. I kad se činilo da će Korčula ostati jedno od rijetkih obalnih mjesta koje je elegantno prošlo tranziciju, stigao je demant u vidu budućeg trgovačkog centra, koji je drastično izmijenio pogled na ovaj grad.

Tko je izdao dozvolu za ovu devastaciju? Pojavile su se spekulacije da je to učinio Konzervatorski odjel Dubrovnik.

Žana Baća, voditeljica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, nije se htjela izjašnjavati o tome jesu li oni izdali dozvolu da se izgradi objekt ove veličine. Dapače, izjavila je da se ne sjeća jesu li ili nisu izdali tu dozvolu.

Povjesničar umjetnosti i urbanist Zlatko Uzelac, pomoćnik ministrice kulture, bio je u šoku kad smo mu pokazali što se i kako gradi.

- Pa ovo je strašno. Ne mogu vjerovati. Ponekad bi i konzervatori trebali biti konzervativniji - prva je reakcija Uzelca koji je obećao da će istražiti sve okolnosti.

I Frano Dulibić iz Društva povjesničara umjetnosti navodi kako je riječ o šaci u oko.

- To je pogreška. Ne možeš vidjeti grad od tako velike građevine, ona konkurira samom gradu. No, naše društvo nije do sada nitko kontaktirao, mi bismo već i ranije reagirali, a s fotografija mi izgleda kao da je građevina pri samome kraju.

Osnovana je i Facebook grupa “ Korčula, grad podno Tomijeve butige”.

A na stranicama grada Korčule pronašli smo podatke o tome kako je sve započelo 2010. kao “parkiralište s poslovnim centrom”, na zahtjev investitora, tvrtke Kerum, na površini 7648 kvadratnih metara. Glavni projektant Zoran Jeramaz za Keruma je projektirao i disko, restorane, kafiće.

Međutim, kako se na istim stranicama može dalje pročitati, u listopadu prošle godine u Domu kulture gradonačelnik Mirko Duhović predstavio je prenamjenu projekta u trgovački centar Tommy. Kako se vidi iz dokumenata, dobili su sve dozvole na temelju “izmjena i dopuna provedbenog urbanističkog plana Korčule 2000., Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Korčule” i tako dalje.

No, netko će za ovako veliku devastaciju morati preuzeti odgovornost.

====== Ovaj kriminalac Kerum je upravo snizio vrijednost nekretnina svih Korčulana za 5%, odlično, samo naprijed Korčulani.

Treba srušiti. Nema rasprave!

"No, netko će za ovako veliku devastaciju morati preuzeti odgovornost." hahaha - i što će se tom "nekom" dogoditi? NIŠTA jer živi u maloj, jadnoj zemljici na brdovitom balkanu... gdje je baš sve moguće...

To treba sve pod hitno porusiti.

ma trebalo je raskrcit svu tu starudiju i lipo od cile Korcule napravit shopping centar!

Inače ovo je tipična pelda vlaške arhitekture kakva se raširila po celi Horvatski, i to nam se nikak ne vidi i zato i ovdi reagiramo.

Nevjerovatno. Ovo se samo moze desiti u maloj zemlji na brdovitom balkanu. Cijeli proces dobivanja gradevinske dozvole bi trebalo mijenjati i dovesti gradanstvo u centar. Nesmiju se ovako bitne odluke ostaviti pojedincima, koji su podlozni korupciji. Zahtijev za gradevinsku dozvolu bi trebalo javno objaviti tako da javnost moze dati svoje misljenje i potom organizirati javni sastanak u prisutnosti komisije, investitora i gradanstva. Komisija bi trebala imati dovoljan broj clanova da se onemoguci moguca korupcija. Odluke o izdavanju gradevinske dozvole ne smije biti ingerencija malo odabranih. Konzervatorski zavod u Dubrovniku je direktno odgovoran i trebao bi snositi posljedice. Cudno je da se cekalo da objekat doce u zavrsnu fazu i tek se sada reagira.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Korčula
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora

Oporezivanjem Todorića, Mudrinića, Lukovića..., vlast želi legalizirati pljačku svih pljački.

Predsjednik udruge Kulin ban i pravni ekspert za pretvorbu i privatizaciju ovih dana završava svoju drugu knjigu pod naslovom 'Ratni zločin pljačke civilnog stanovništva u doba rata i nakon rata'. O 'eksplozivnom' sadržaju te knjige, pravoj svrsi oporezivanja Ivice Todorića, ponovnom otvaranju, pa brzom zatvaranju pitanja Ljubljanske banke, pošasti otkupa hrvatskog zlata, te pokušajima atentata na njega, Sulejman Taboković vrlo otvoreno govori u intervjuu za Dnevno.hr.

Kako komentirate nagle promjene stavova Hrvatske vlade u vezi sa slučajem Ljubljanske banke? Prvo su kazali da će ustrajati na povratu štednje, a dva dana kasnije Vesna Pusić promucala je nešto u stilu: samo smo se šalili. O čemu se tu radi?

Kada su u Vladi shvatili da otvaranje pitanja povrata devizne štednje iz Ljubljanske banke otvara i problem nezakonite pretvorbe i privatizacije hrvatskih banaka i hrvatskih tvrtki, te pitanje uloge Hrvatske narodne banke koja je tu pljačku i omogućila, brzo su odustali od te teme. Činjenica je da je ta banka u doba rata i pred rat pokupila naš novac i odnijela ga van uz znanje ljudi koji su kreirali rat. No, prvo je Milošević ušao iz Srbije s milijardu i petsto milijuna u platni sustav Jugoslavije, pa tako opljačkao Hrvatsku, Hrvatska je potom ušla u Bosnu i Srbiju mijenjajući jugo dinare, a na sličan način je i Ljubljanska banka pokupila hrvatski novac, koji će na kraju morati vratiti. To pitanje se sada otvara jer Europa traži čiste račune. U Sloveniji i Ljubljanskoj banci znaju da će to morati vratiti, isto kao i u Zagrebačkoj banci. Bile su to vrlo slične pljačke, pa je nemoguće otvarati pitanje Ljubljanske, a da se ne otvori pitanje Zagrebačke banke. Zato su i odustali od te teme.

Što kažete na najavu da će poreznici 'pročešljati' Todorićeve, Tadeshijeve, Mudrinićeve... poslovne knjige?

To je najobičnija prijevara, odnosno pokušaj legaliziranje pljačke svih pljački. Naplaćivanjem poreza žele zacementirati kriminal, jer bi plaćanje poreza na opljačkanu imovinu značilo da je sve legalno. To se ne smije dogoditi budući da Agrokor nije platio ništa od ovoga što danas posjeduje. Postojao je Unikonzum koji je bio vlasnik trgovina. To je bilo privatno vlasništvo zaposlenih. Todorić u to vrijeme nije imao baš ništa. Bio je trgovac rezanim cvijećem i podstanar. Odjednom postaje vlasnik vlasnika. To je protupravni blud, kao kad bih ja rekao da sam biološki otac svome ocu. Rezultat je to politike 'dvjesto obitelji', koje su nas sve opljačkale 'po zakonu'. No, i Hitler je ubijao po zakonu, pa je zakon poništen. Ima dovoljno dokaza da Todorić ne može biti vlasnik Konzuma. Očito je, međutim, da Vlada štiti ratne profitere koji su opljačkali banke, a kroz banke i tvrtke i građane. Oni štite Todorića i ostale, pa zato odustaju od pitanja stare devizne štednje. Dokaz je i snishodljivo ponašanje Radimira Čačića prema Todoriću, ali i Linićev pokušaj naplate poreza na nelegalno stečenu imovinu.

Vlast ne dovodi u pitanje Todorićevu imovinu, niti zakonitost vlasništva nad bankama. Zbog čega vi tvrdite drugačije?

Zato jer je Hrvatska opljačkana po koruptivnim zakonima, što znači da ti zakoni i ta pljačka moraju pasti. Sve je to de facto već palo, samo treba vratiti opljačkano. U institucijama vlasti, međutim, rade ljudi koje je dovodio i 'školovao' HDZ. To su Tipurićevi kadrovi kojima su kupljene diplome i koji su dovedeni u razna ministarstva da opstruiraju zakon. To se mora pomesti, odnosno 'deratizirati' kompletan taj HDZ-ov kadar.

U knjizi koju upravo dovršavate tvrdite da je bankarska pljačka u Hrvatskoj ustvari ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Možete li tu tvrdnju malo pojasniti?

Ta tvrdnja temelji se na odredbama IV Ženevske konvencije i njenim I. II, I II Protokolom, Nurnbeškim principima, konvencijama Vijeća UN-a koji kažu da se u doba rata dogodila pljačka civilnoga stanovništva što je notorna činjenica I da se tim činima ostvarilo biće kaznenog djela ratnog zločina. Guverner Rohatinski saborskim je zastupnicima 2005. dao dokument u kojem piše da banke nikada nisu pretvorene ni privatizirane, već su preoblikovane, iz čega je jasno da su opljačkane. Nigdje u svijetu ne postoji zakon prema kojem se preoblikovanjem može steći vlasništvo. Na taj se način može dobiti figura, ili frizura. Poznato je da se vlasništvo stječe na četiri načina: nasljeđivanjem, kupoprodajom, zakonom ili drugim aktom poput stečaja. U Hrvatskoj, dakle, banke nikada nisu pretvorene, već su pokradene u vrijeme rata, što znači da se radi o ratnom zločinu. Franjo Luković kaže da su pretvorene 1989. godine, a Rohatinski to negira. Argument za poništenje pretvorbe i privatizacije je upravo ta činjenica. To je Članak 1 stav 3 Zakona o pretvorbi i privatizaciji koji još '91. kaže da će se banke pretvarati po posebnom zakonu. Hrvatski je sabor, dakle, demantirao Lukovića i rekao da banke nisu pretvorene ni 1991. Ni INA nije pretvorena, ni privatizirana, već je ukradena od radnika koji su je stvarali. Zato bi privatizacija morala biti poništena.

Možete li malo pojasniti način na koji su banke opljačkane?

Izuzete su iz pretvorbe kapitala društva, da bi potom bio donijet zakon koji je smišljen uoči 15. siječnja 1992. godine kada je Hrvatska međunarodno priznata. U veljači te godine Hrvatska je postala članica svih svjetskih političkih, pravnih i financijskih asocijacija. Te iste godine Vijeće sigurnosti je donijelo rezoluciju 757 po kojoj je blokiralo kompletnu imovinu da bi zaustavilo rat u Jugoslaviji. Tada je blokirana i imovina Narodne banke koja je držala sav novac. Godinu dana kasnije, odnosno 18. studenog 1993. godine, Vlade Nikice Valentića predlaže Saboru da donese Zakon o namirivanju potreba Narodne banke, odnosno međunarodnih institucija, prema pravnim subjektima RH, odnosno poduzećima koja su pretvarana. Tim zakonom, pod patronatom Narodne banke, poslovne banke oduzimaju sav novac svih poduzeća. Čak revaloriziraju kredite koje su već bili otplaćeni. Imamo tako slučaj da je hotel Primošten 1988. godine digao kredit za renoviranje hotela, isplatio ga je 1991. godine, da bi 1993. Zagrebačka banka revalorizirala njihov kredit, te ponovno zaračunala glavnicu i kamatu i ponovno im naplaćivala taj kredit za nekoga tko je to već bio namijenio sebi. Valja još jednom istaknuti da banke nisu vlasnici poduzeća, već su poduzeća vlasnici banaka, no to se uopće nije poštivalo.

Tko su, dakle, pravi vlasnici Zagrebačke i Privredne banke i kako su se oni dokopali tih banaka?

Pravi vlasnici njihovi su osnivači, a ovi što danas vode te banke su kriminalci. Imate skrbničke račune koji se vode u Zagrebačkoj banci, pa ne znate točno tko je vlasnik. Imate sličnu priču i u Tvornici duhana Rovinj. Samo prvih osam dioničara ima ime i prezime, a iza toga su skrbnički računi. Tako je i sa plinskim biznisom i naftnim kompanijama. Zagrebačka banka je opljačkana Zakonom o namirivanju potraživanja financijskih institucija putem Narodne banke Jugoslavije. Gospodin Luković kaže da je osmi dioničar i on dobiva dividende i sve ostalo, a jedna Nama koja je bila izuzetno veliki vlasnik Zagrebačke banke, nije dobila ni dividende. Oni su potopljeni i opljačkani. Zato su sve te tvrtke i uništene kako bi menadžment i ova ekipa koja je pripremila, vodila i završila rat, postala vlasnik svega. Oni i danas gospodare svime. Talijani nisu vlasnici, niti su banke ikome prodane. One samo nose njihove franšize, njihove nazive koje plaćaju. Koriste njihove korespodentne račune u drugim bankama. Trag novca možete naći. Da Hrvatske narodne banka, koja po Ustavu mora kontrolirati platni promet, nije pokrovitelj te pljačke, to bi se lako riješilo.

Kakva je uloga Rohatinskog u svemu tome?

Rohatinski je računovođa krupnog kapitala, koji ne štiti nacionalnu valutu iako mu je to osnovna zadaća. Vidite da Todorić izdaje bonove. Kazneni zakon kaže da je to strašno kazneno djelo protiv platnog prometa države. I umjesto da pozove USKOK i Bajića, Rohatinski o tome šuti. Da smo vi i ja to napravili, bili bi procesuirani isti tren.

Tko je u stvari osnovao Hypo banku i u koju svrhu?

Hypo banku u Klagenfurtu osnovali su ljudi iz Centralnog komiteta, uz pomoć osoba iz Ljubljanske banke, kako bi preko te banke obavljali sve transakcije za prekogranični prostor. Preko Klagenfurta je izvožen ukradeni bakar iz luke Bar. Bila im je potrebna banka koja će prati novac i vraćati ga nazad u Hrvatsku, što se kasnije i dogodilo. Sve naše banke imaju korespodentne banke preko kojih iznose visokim kamatama i opomenama izreketaren novac. Iznose to, pa nas zadužuju s tim istim novcem. To čine kod banke u aveniji Albany u New Yorku. To je ustvari korespodentna banka Zagrebačke banke. Mi smo, dakle, zaduženi vlastitim kapitalom kojim nas pokušavaju posve preuzeti . Postoje i dokazi za tvrdnju da mi u stvari ništa ne dugujemo. U mojoj novoj knjizi će biti optužnica za sve one koji su opljačkali građane ove države, a koji još traže da budu uvaženi, da budu plava krv s dvorima u podsljemenskoj zoni.

Zašto hrvatska država nije preuzela dio vlasništva banaka koje je milijunima eura sanirala?

Dobro pitanje. Kada neka država, poput Amerike, sanira neku tvrtku poput Enrona onda za taj iznos ulazi u vlasništvo. Hrvatska je, međutim, sanirala banke, a nije ušla u njihovo vlasništvo i nitko ne pita gdje su otišli ti novci! Otišli su jer su nekretnine srpskih i bosanskih tvrtki unošeni kao pasiva u banke i na osnovu toga su dizani novci. Sada zato Srbima moramo vratiti njihova odmarališta. Stara devizna štednja je bila pretvorena u javni dug. S njim se nije moglo kupovati, ali su tajkuni pokupovali svašta. I Nama je tako upropaštena. Kažu da su banke koje su sanirane s više od 75 milijardi kuna, prodane za šest milijardi. Tko to tvrdi, toga bi trebalo strijeljati. Vlada nije mogla prodati banke koje su držale svo gospodarstvo, kada ona nije vlasnik. Sve te banke su nestale. Pojavile su se nove, kako bi se prikrio taj kriminal.

Zašto aktualna vlast ne procesuira kriminalnu pretvorbu banaka?

Kako će procesuirati kada su banke osnovni oslonac pljačke u pretvorbi i privatizaciji. Kroz njih su opljačkali sve tvrke i sada ovi na vlasti kažu da je sve rađeno po zakonu. Ništa nije po zakonu. Imate institut stanarskog prava koji je trideset puta mijenjan, jedan je samo 50 sati bio na snazi kako bi Tuđman i ekipa kupili svoje kuće. Zakoni su mijenjani kako bi se dozvolilo tajkunima koji su opljačkali Hrvatsku da se upišu na određene stvari. Zagrebačka banka se na svoju Paromlinsku upisala tek 2008.godine i to presudom Županijskog suda koju je donio Đuro Sesa. Gruntovnice odbijaju upisati nekretnine banaka jer nema zakonskog osnova da to učine.

Ovdje se ljudi mire s tim da budu prosjaci. Zašto? Zato što ih tako odgajaju u kući, školi i u Crkvi. Budite mirni, spokojni, smirite se... nešto će se dogoditi. Neće ništa. Samo mi možemo promijeniti svoju sudbinu. Ne možemo se boriti kroz institucije i zakone, jer su smišljeno usvajani koruptivni zakoni, a njihovi ljudi postavljeni su u pravosuđe. Najbolji primjer je Mladen Bajić koji ništa ne čini da raščisti kriminal. Europa o tome sve zna. Meni i ljudima iz udruga kažu: zašto nešto ne napravite? No kako ćemo napraviti, kada ljudi u Ministarstvu pravosuđa ne znaju svoj posao. Kreatori pljačke postavili su nestručne ljude da bi paralizirali sustav. Nemoguće je, primjerice, da samo 24 osobe rade u USKOK-u. To su mahom mlade dame koje ne razumiju zašto uopće tamo sjede.

Zbog čega se HNB ne obračuna s bankama koje uz pomoć valutne klauzule i promjenjivih kamata pljačkaju građane?

- Zato što to nije narodna banka, Da je, štitila bi kunu. Hrvatska zbog nje ni nema svoju valutu. HNB ne štiti kunu, već obračunava kredite u švicarskim francima. Štiti, dakle, tuđu valutu i klauzulu. Pitao sam banku po kojoj su cijeni kupili 'švicarce' za moj kredit, no odgovora nisam dobio. Mjesečnu ratu plaćao sam 1530 kuna, a sada plaćam 2600. To je čisti reket i čista pljačka. Ugovor koji smo potpisali s bankama trebao bi biti ništetan, jer nismo dobili informaciju koliko je najveća suma koju možemo u budućnosti platiti. Narodna banka morala bi zaštititi novčanu masu, no oni to ne rade. Da rade, tražila bi procesuiranje Todorića zbog kriminala s bonovima. Ljudi su prisiljeni u njegovim trgovinama kupovati za bezvrijedne papire, što je teško kazneno djelo.

Što mislite hoće li Udruga Franak dobiti sud protiv banaka?

Siguran sam da hoće. Ta tužba će proći čak i uz korumpirano pravosuđe i korumpirane zakone.

Koja je bila uloga Mladena Vedriša u preuzimanju Zagrebačke banke?

Spominju se razna imena iz bivše Vlade, pa i Vedriševo. Zakonom iz 1993. godine omogućena je pljačka banaka,. Kreator te pljačke bio je akademik Jakša Barbić, koji je Zakonom o namirivanju omogućio pljačku banaka kroz koju je kasnije sve opljačkano. Hrvatska je u to vrijeme bila okupirana, a oni su išli u pretvorbu i šamarali su kako god su stigli. Između ostalih i Mladen Vedriš, Jakša Barbić te Marijan Hanžeković sudjelovali su u tome jer su bili dio vladajućih u svakom pogledu.

Dokad će građani svu tu nepravdu trpjeti? Neki stručnjaci, poput dr. Željka Lovrinčevića, kažu samo do jeseni. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Slažem se. Mislim da će socijalni mir trajati do studenog, do kada bude trajalo ono što se zaradi u turizmu. Kada dođu krediti na naplatu i kada se ljudi ne budu imali gdje zaposliti, stvar će puknuti. Vidite kako su sve češće pljačke banaka u Hrvatskoj. Pošte i banke više ne robe iskusni lopovi, već ljudi koji su prisiljeni na to da bi preživjeli. Bojim se scenarija ulice. Ako situacija izmakne kontroli, možemo stradati svi mi. Moguć je vrlo dramatičan scenarij i zato bi ovaj problem trebalo riješiti što prije.

Prijete li i vama zbog javnih istupa i traženja da se procesuira pretvorbena pljačka?

Naravno. Digli su mi auto u zrak prije nekoliko godina. To je bilo upozorenje od onih koji se boje da bi mogli izgubiti ono što su pokrali. Danas se vjerojatno za par šmrkova može nekoga unajmiti da prebije ili ubije bilo koga.

Imate li i vi, kao zlatar Pašk Kačinari, ovjeren spisak ljudi koji trebaju 'otići' ako vas netko pokuša likvidirati?

Nemam. Kačinari je ipak s Kosova pa ima iza sebe određene ljude. Ja mogu jedino pozvati 'moju Al Qaidu' da me brani. Znate da su me, oni kojima smetam, u medijima proglasili glavnim agentom Al Qaide na Balkanu. Ugroženi smo svi mi koji govorimo istinu. I umjesto da nam građani pruže zaštitu, mnogi nas gledaju kao neprijatelje države.

Što se dogodilo s Promdei bankom i s njezinim kapitalom?

To je najskuplje ubojstvo u Hrvatskoj koje se dogodilo. Stajalo je 68 milijuna maraka. Dedić je molio vlast da ga spasi, preživio je dva pokušaja ubojstva, no iz trećeg su uspjeli. Smetao je ljudima koji su kasnije dokapitalizirali svoju banku tim novcem. Promdei banka je nestala kao i Glumina banka, no i o tome se šuti.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo ponovno je uhićen, nakon samo devet dana slobode. Ovaj put s njime su u istoj poziciji Miho Zrnić Marinović - vlasnik zadarske tvrtke Odlagalište sirovina, Dragan Mioč - vlasnik metkovićke tvrtke Retabl, Barbara Bešenić - šefica varaždinske tvrtke za preradu plastičnog otpada BBS, te njezin sin Krunoslav Bešenić.

Svi su ispitani u USKOK-u i terete se da su preko Fonda za zaštitu okoliša izvukli 103 milijuna kuna i podijelili ih među sobom. Međutim, pitanje je hoće li se ikad doznati gdje je doista završio taj novac.

Mladineov odvjetnik Milenko Umičević kazao je da bi njegov branjenik u USKOK trebao biti doveden pod sumnjom da se s ostalim uhićenicima udružio zbog počinjenja kaznenog djela te zlouporabe položaja i ovlasti.

Osumnjičene USKOK tereti da su s Mladineom, odnosno prema njegovim uputama fiktivno prikazivali otkup PET ambalaže, uvećavajući pritom i ostale troškove (primjerice, skladištenje ili prijevoz) i na taj način izvlačili novac iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Ovaj slučaj sigurno implicira i s bivšu ministricu graditeljstva, okoliša i prostornog uređenja Marinu Matulović-Dropulić. Tek ćemo vidjeti hoče li Vlada dopustiti USKOK-u ignoriranje vrha piramide kriminala.

USKOK protiv Mladinea vodi istragu od početka studenoga prošle godine kada je uhićen u aferi Fimi media u kojoj je s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, Mladenom Barišićem i ostalima osumnjičen za izvlačenje više od 80 milijuna državnih kuna preko marketinške agencije u vlasništvu Nevenke Jurak.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Bivša tenisačica Iva Majoli planira, pišu mediji, na mjestu gdje se sada nalazi Tenis centar Majoli graditi stanove. Naime, ekskluzivno zemljište površine od oko 10.000 četvornih metara na kojem su teniski tereni Majoli planira 'urbanizirat'. Međutim, kako će to uspjet, pitanje je. Odnosno, pitanje je hoće li se gradonačelnik Milan Bandić opet usudit napravit takvu vrstu ustupka za bivšu tenisačicu.

Glavni problem je što, da je netko u Gradu Zagrebu iole vodio brigu o tome, to zemljište Ivi Majoli i njenom teniskom centru trebao oduzeti jer ona nije ispunila glavni zahtjev zašto je taj teren i dobila odnosno kupila. A to je održavanje WTA turnira!

Konkretnije, 2003. godine Bandić je Ivi Majoli dao u zakup tih 10.000 četvornih metara za njezin tenis centar u kojem bi obučavala mlade nade. Tri godine nakon toga Majolica je poželjela kupiti to zemljište, ali se to nije moglo napraviti bez objave javnog natječaja. Kako bi joj pogodovao, Grad je kao uvjet za kupnju te parcele stavio organiziranje WTA turnira (teniski turnir za žene), s time da je u javljanju na ponudu trebalo biti priloženo i uvjerenje Hrvatskog teniskog saveza te njegovog zagrebačkog ogranka da ta osoba ima pravo organizirati WTA turnir. Dakle, na raspisani natječaj u kojem je Grad tražio skoro 34 milijuna kuna za zemljište, mogla se javiti samo Iva Majoli.

Ipak, cifra koju je Majoli platila umanjena je za 20-ak milijuna kuna pa je bivša tenisačica Gradu trebala platiti oko 14 milijuna kuna u roku od šest mjeseci. Razlog umanjenja cifre, pravdali su u Gradu, je to što je Iva Majoli u terene i centar uložila već tih 20 milijuna kuna. Takvu su procjenu, tvrdili su nadležni, donijeli ovlašteni vještaci. Štoviše, nakon objave kako će Grad prodati atraktivno zemljište od 10.000 kvadrata Ivi Majoli, Ninoslava Zeković, tadašnja pročelnica zadužena za gradsku imovinu, na pitanje novinara što ako Majoli ne organizira WTA turnir, je odgovorila kako je u tom slučaju moguće raskinuti ugovor. Ugovor, kako je poznato, nije nikad raskinut, a turnir nikad nije održan.

Nakon kupnje zemljišta na Cmroku Iva je u više intervjua naglašavala kako će njezin centar biti jedan od najljepših u Europi, a osim teniske akademije i luksuznog wellnessa postat će i mjesto održavanja prestižnog WTA turnira. No, ni u slijedeće tri godine nakon kupnje ugovora, to se nije dogodilo, već upravo suprotno.

Iva je u 2009. godini bila prisiljena otkazati turnir s nagradnim fondom od 75 tisuća dolara koji se obvezala redovito organizirati, pristajući tako na jedan od uvjeta Grada za prodaju terena u Jurjevskoj.

Naime, navodno Majoli tada nije uspjela naći sponzore koji bi pokrili troškove od oko 600.000 kuna zbog čega je donesena odluka o otkazivanju turnira i to nakon dopuštenog roka, zbog čega je bivšoj tenisačici prijetila kazna od Međunarodnog teniskog saveza. Prema napisima medija, Majoli je za turnir tražila i pomoć Grada, koji ju je isprva odbio. Isti mediji kasnije su izvještavali kako se u cijelu se priču uključio Bandić pa je, navodno, prema njegovoj direktivi, Zagreb Ivi uplatio potrebna sredstva i turnir je ipak održan. Iako, ne u travnju 2009. godine, već u srpnju i to ne na Cmroku, nego u Maksimiru.

No, nije Bandić darežljiv prema Ivi Majoli bio samo u ovom slučaju. Dodijelio joj je, naime, točnije njenom teniskom centru, stan od 110 četvornih metara u Teslinoj ulici u kojem je navodno živio njezin brat Dado Majoli, ali ne i uredi teniskog centra. Grad je tada to demantirao.

Inače, da gradonačelnik Bandić izrazito cijeni Ivu Majoli vidljivo je i iz činjenice da ju je, zajedno s njenim tada dečkom, a danas s bivšim mužem Stipom Marićem, vodio u Washington. Riječ je bila o molitvenom doručku koji tradicionalno organizira predsjednik SAD-a, u to vrijeme George Bush, a Iva je bila jedina osoba izvan hrvatske političke scene koja mu je prisustvovala. Uz to, Iva Majoli je javno dala podršku Bandiću kad se odlučio kandidirati na predsjedničkim izborima, te je pomagala u njegovoj kampanji. Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Zagreb
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Iskaz Stjepana Fiolića USKOK-u: Svaki sam tjedan Šukeru nosio 20 kilograma mesa!

Stjepan Fiolić u iscrpnom osmosatnom svjedočenju u sjedištu USKOK-a priznao je da je zajedno s bivšim premijerom Ivom Sanaderom osmislio prodaju zgrade u Planinskoj, čime je ostvario korist od 26,4 milijuna kuna. Kako je tih 26,4 milijuna kuna raspoređeno i tko je koliko dobio, Fiolić bi istražiteljima USKOK-a tek trebao otkriti.

Naime, njegovo se ispitivanje nastavlja u ponedjeljak. Tada bi se i detaljnije trebalo rasvijetliti kome je Fiolić dao 15 milijuna kuna koje je podigao dva dana nakon što je zgradu prodao Hypo Leasingu. Dosad je tvrdio da je taj novac uložio u gradnju svoje i sinove kuće. Iz krugova bliskih njegovoj obrani doznajemo kako razmišlja da tih 26,4 milijuna kuna vrati u državni proračun. Fiolićev iskaz dodatno će uzdrmati HDZ u kojem je slovio kao čovjek koji je financijski rado pomagao i stranci i stranačkim kolegama, a od milja mu je nadjenut nadimak Fićo.

Često je članovima predsjedništva posuđivao više tisuća eura. Čovjek koji je slovio kao glavni stranački mesar istražiteljima USKOK-a u petak je objašnjavao i kako je, primjerice, stranačkim kolegama redovito dijelio meso.

- Gotovo svaki tjedan Šukeru sam davao i po 20 kilograma mesa, ispričao je Fiolić u čijoj su se kući često organizirale zabave na kojima su bili glavni stranački čelnici.

Fiolić je u višesatnom iskazu priznao sve detalje o provođenju operacije Planinska. Priznao je vlastitu krivnju, ali teško tereti i Ivu Sanadera. Istražiteljima je, kako doznajemo, detaljno opisao da su Sanader i Petar Čobanković, bivši ministar poljoprivrede, te sudski vještak Mate Bitanga, koji je izradio uvećanu procjenu vrijednosti zgrade, sudjelovali u cijeloj operaciji. Da je Fiolić do detalja opisao makinacije oko zgrade u Planinskoj pokazuje i potez USKOK-a koji je istražnom sucu predložio njegovo puštanje na slobodu puno prije isteka jednomjesečnog pritvora koji mu je određen.

To se događa jedino u slučaju kad osumnjičenici priznaju krivnju i detaljno ispričaju okolnosti inkriminacije koja im se stavlja na teret. To se dosad dogodilo samo u slučaju Branke Pavošević, bivše blagajnice HDZ-a, koja je iz istražnog zatvora puštena osam dana nakon uhićenja, od čega je tri dana davala iskaz. Time je nagrađena njena kooperativnost u istrazi i njezin detaljni opis funkcioniranja crnog fonda u HDZ-u. Stjepan Fiolić u pritvoru je boravio sedam dana.

A potez USKOK-a predstavlja presedan i jer su istražitelji zatražili Fiolićevo puštanje na slobodu iako ispitivanje još nije završeno. To pokazuje koliko su zadovoljni njegovim iskazom. U dosadašnjim istragama to se nikad nije dogodilo.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Narkodiler u Rijeci nije kriv, a u Italiji dobio 10 godina zatvora!

Milan Štifanić nepravomoćno je osuđen na 5 i pol godina zatvora zbog nabave i preprodaje dva kilograma kokaina, dok je njegov partner Dalibor Šilić dobio 4 godine zatvora.

Stjepan Prnjat, kojeg se sumnjičilo da je bio glava narkohobotnice, oslobođen je optužbi za pranje novca, a optužbe za drogu otpale su u ranijoj fazi suđenja. I Štifaniću su odbačene optužbe za pranje novca. Ono što je u početku bilo predstavljeno kao povijesni slučaj, razbijanje velikog međunarodnog narkolanca s hrvatskim glavama, s količinama od 300 kilograma kokaina i heroina, moglo bi, prema nepravomoćnoj sudskoj presudi, završiti kao veliki USKOK-ov fijasko. Naime, za Štifanića i Šulića se tvrdilo da su bili u vrhu narkohijerarhije, što je u nesrazmjeru s visinom kazne i s onime što im je dokazano. A presuda Štifaniću i Šiliću odnosi se tek na dva kilograma koje im je optužba uspjela dokazati. Iako je Prnjat zbog trgovanja drogom pravomoćno osuđen u Italiji, optužba nije uspjela dokazati povezanost njegove imovine s novcem stečenim preprodajom droge. U konačnici, prema nepravomoćnoj presudi, trebalo bi im biti vraćena većina od 100 milijuna kuna zamrznute imovine. Jedino što ostaje zaplijenjeno jest Štifanićevih pola milijuna kuna i Šilićevih oko 10 tisuća eura. Na izricanju presude na Županijskom sudu u Rijeci nitko od optuženih nije se pojavio.

Obrazloženje Ike Šarić
Prnjat u Italiji izdržava kaznu od 10,8 godina zatvora, a Štifanić i Šilić nisu bili dužni doći na izricanje presude. Štifaniću i Šiliću uračunati će se u kaznu i 3,5 godine koje su proveli u pritvoru. Sutkinja Ika Šarić obrazložila je da optužba nije dokazala da se radi o novcu stečenom trgovanjem drogom, pozivajući se na presudu iz Italije. No, slijedi USKOK-ova žalba, pa će imovina osuđenika ostati zamrznuta do pravomoćnosti. - Štifanić, Prnjat i članovi njegove obtelji su ljudi koji nikada nisu radili, nemaju dana radnog staža, nikakvog dohotka, niti su ikada plaćali porez. Nema dokaza da je imovina stečena nasljeđem ili slično. Potpuno su pogrešna tumačenja suda - navodi Čulina.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora i pljenidbe

Končaru nije stalo do navoza, zanimaju ga samo nekretnine.

Gotovo da nije bilo izdašnijeg posla u kojem se Končarevo ime nije spomenulo kao bogmodane osobe. Ljudi koji su imali brodogradnju u malom prstu morali su posramljeno slušati o veličanstvenim idejama kako će u Kini Hrvati »štancati« brodove

Pao je kao s Marsa u tranzicijsku Hrvatsku i vrlo brzo postao medijskom zvijezdom u bespućima koja još uvijek za sve svoje nevolje traže spasitelja. Ako je Kosoričina pašteta, koje se užasavao Stjepan Mesić bila čajna, onda je Končareva postala jetrenom, koliko smo je se naotvarali od novina preko portala do televizija. Konzerva je naposljetku pukla, a etiketa vrhunskog biznismena kojom se kitio Danko Končar polako, ali sve izvjesnije postaje na domaćem tržištu robom kojoj je istekao rok trajanja.

Teško je ne zapaziti Končarevo vrzmanje i oko medija. Partnerski odnos s Mirkom Cetinskim i njegovom tvrtkom Arting radio, dok nije krenuo »rat ruža«, trebao se širiti ulaskom u suvlasništvo Glasa Istre. Mirko Cetinski je s 1,8 milijuna eura isplatio je trećinu manjinskih suvlasnika tog istarskog regionalnog dnevnog lista, ali je zapelo na upisu.

Nekadašnji neokrunjeni globalni »Kralj kroma«, a samim time i naciji sklonoj i zavisnoj brzom bogaćenju, potencijalno novcem najpotkoženiji Hrvat, kojemu čak ni Ivica Todorić nije ni do koljena, osvajao je naslovnice, novinske stupce, snishodljive novinare, ali i »talk showove« poput onog prestižnog »Nedjeljom u 2« Ace Stankovića.

Gotovo da nije bilo izdašnijeg posla od stotina i milijardi kuna u kojem se Končarevo ime nije spomenulo kao bogmodane osobe koja ima rješenje za sve. Nakon posljednjih najava o projektu gradnje pučinskih vjetroelektrana na Jadranu, vrijednih čak 2,5 milijarde eura, oko kojih navodno pregovara s neimenovanim energetskim kompanijama iz Europe, nije isključeno da se Danko Končar pojavi i kao investitor ili partner državi i u gradnji ravničarske pruge. Već ima iskustvo kako se dolazi do statusa »spasitelja hrvatske brodogradnje« za koju će, ako treba, kao što je i sam sugerirao, kupiti barem jedno kinesko brodogradilište. Ljudi iz struke koji unatoč tome što su imali brodogradnju u malom prstu, morali su posramljeno slušati i čitati o veličanstvenim idejama tog svjetskog čuda od biznismena kako će u Kini Hrvati »štancati« brodove, a oni ovdje, pikzibneri, smišljati njihove inovativne prototipove. Slušajući slatkorječivog Končara, pitanjem dana, sata i minute činio se datum kada će biti uvedena izravna autobusna linija Rijeka – Peking.

Kada je Danko Končar pregovarao s posrnulim Robertom Ježićem oko toga da kupi zemljište na kojem se trebao graditi LNG terminal na Krku, u javnosti se stjecao dojam kako je to još jedan njegov logičan poslovni iskorak. Pa da, kako smo glupi, »3. maj« će graditi LNG tankere. Ostalo je, doduše, malo nejasno na kojem to navozu i s kojom tehnologijom. Ali, tko mari za te »sitnice«. Bitno je imati viziju. Upućeniji u cijelu priču i oni koji su makar malo poznavali oba aktera, samo su odmahivali glavom i čekali da se objavi vijest kako su pregovori – propali. Ništa od ulaska trećemajaca na tržište i tehnologiju LNG-a.

Končar je, uz nekretnine, stekao i vlasničke udjele u tvrtkama koje se bave drugim djelatnostima, između ostalog u Uljanik plovidbi, gdje je kontrolirao oko pet posto dionica, što ga je svrstavalo u top deset dioničara te brodarske kompanije. Prije dvije godine, ali pretvaranjem potraživanja od 4,4 milijuna kuna u dionice na gotovo trideset posto povećao je i vlasnički udio u karlovačkom Adriadieselu, tvrtki nastaloj raspadom Jugoturbine, iste one u kojoj je Končar radio i zbog koje je bio osuđen na zatvorsku kaznu. Zanimljivo je kako se prepliću veze Končara i »uljanikovca« s obzirom da pulsko brodogradilište sudjeluje i u vlasničkoj strukturi Adriadiesela.

Kada je iz Južnoafričke Republike ili svog ureda u Londonu, kakogod, »banuo« u Hrvatsku prije četiri godine, Danko Končar, nakon što je prvo objasnio kako nije unuk narodnog heroja, pričao je o tome da želi graditi brodove za rasuti teret. I opet je priča dobila smisao. Proglašeni kralj kroma, eto, ima dobrani interes za takve brodove, ali razgovori sa »3. majem« i Brodotrogirom nisu završili zaključenim poslom jer ga, navodno, nisu doživljavali ozbiljno ili su ponuđene cijene bile previsoke. No, Brodotrogir ga je počeo ozbiljno zanimati nakon što je postalo jasno da će se spas ovog škvera potražiti kroz plan da se gotovo polovica njegove sadašnje površine na vrlo atraktivnoj lokaciji prenamjeni za profitabilne turističke sadržaje, među kojima je i marina. Prvi natječaj za privatizaciju brodogradilišta imao je takve uvjete da je Končar, ali već debelo uživajući u reklami najozbiljnijeg kupca hrvatskih brodogradilišta, u startu odustao. Sam je priznao da bi u toj varijanti morao u škverove uložiti više od milijardu eura. Drugi natječaj, drugi uvjeti. Država je kroz obeštećenje za isknjiženo pomorsko dobro sada značajnije mogla »popeglati« dubioze, ali bilo je jasno da se nijedan ozbiljniji kupac iz te branše neće javiti za kupnju hrvatskih navoza.
Proboj do državnog vrha

Kada je »pao« bivši Sanaderov glavni operativac za brodogradnju Damir Polančec, između redaka »proturilo« se da je Danko Končar njegov čovjek, premda se puno vjerojatnijom čini verzija da je Končar Polančecu nametnut izravno s vrha, od samog Ive Sanadera i njegovog glasnogovornika Ratka Mačeka koji je, navodno, bio njegov lobist. Pojedini mediji prošle su godine objavili navode iz prijave Puljanina Ninoslava Mogorovića, a u kojoj se Končar optužuje da je kao »ulaznicu« za svoje investicije u Hrvatskoj HDZ-u platio dva milijuna eura. Končar i njegov odvjetnik Ante Nobilo te su optužbe odbacili kao potpuno neutemeljene, ocjenivši kako iza njih stoji zapravo Vinka Cetinski. Službena istraga nije otvorena.

Premda se nikako ne bi smio požaliti na tretman u domaćim medijima – očito je vrlo brzo shvatio koje su poluge da do toga dođe – s vremena na vrijeme pojavili su se i nasumični »ubodi«. Premda mu se to danas nikako ne bi smjelo naturati na nos jer je čovjek odslužio svoje, reputaciju uspješnog svjetskog biznismena nagrizla je informacija kako je Danko Končar u bivšoj državi bio osuđen za »privredni kriminal« i »pljačku društvene imovine«. Bilo je to 1977. godine kada mu je kao bivšem direktoru Jugoturbine dokazano da je u dva slučaja neovlašteno prisvojio proviziju kod izvoznih i uvoznih poslova. Osuđen je na 12 godina dok je u zatvoru na kraju proveo osam godina, nakon čega je pušten na uvjetni otpust. Danko Končar ovaj je neslavni detalj iz svoje biografije objasnio da se radilo o politički mu namještenom procesu. I dok se javnost dijelila na one koji su smatrali kako se to čovjeku ne bi trebalo uzimati za zlo jer je, eto, odslužio svoje, drugi su se pitali zašto sam nije izašao s tom činjenicom o sebi. Treći su primjetili kako je »zgodna« koincidencija da se u Hrvatsku vratio nakon što mu se ta pravosudna epizoda brisala iz evidencije.

U gustoj »šumi« Končarevih poslova i medijskog eksponiranja u Hrvatskoj, ipak, nije teško razaznati da je fokus njegovih interesa od početka bio usmjeren na nekretnine. Prva njegova akvizicija bila je na Cresu kada je kupio više 700 tisuća kvadratnih metara poljoprivrednog zemljišta između Osora i Punta Križe na najjužnijoj točki otoka. Otočanima je Končar tada već bio relativno poznato ime, budući da je dvije godine ranije kupio i oko 740 tisuća kvadrata pokraj kampa u Osoru preko tvrtke DKC More.

Zemljište u Osoru otkupio je od Direkcije za imovinu Srbije, što je izazvalo nemalo čuđenje otočana, budući da zbog nepostojanja ugovora o rješavanju imovinsko-pravnih pitanja između Hrvatske i Srbije nije uspio uknjižiti to zemljište pa su se mnogi s pravom pitali tko je čovjek koji je spreman isplatiti velik novčani iznos, navodno preko pet milijuna eura, za zemlju s neriješenim imovinsko-pravnim statusom. Na isti način Končar je kupio kompleks bivšeg Dječjeg odmarališta Beograd, površine 64 tisuće četvornih metara u uvali Zenčišće na Hvaru, za iznos od preko šest milijuna eura.

Končar je, nakon kupovine zemljišta između Osora i Punta Križe najavljivao kako je svih milijun i pol kvadrata otkupio upravo radi poljoprivrede, odnosno da na golemim parcelama kani uzgajati masline, lavandu, farmaceutsko bilje i vinovu lozu. U javnosti se nagađalo da je motiv kupovine posve drugačiji, točnije da će masline, lavanda i vinova loza možda i biti zasađeni, ali prvenstveno kao »ukras« oko luksuznih vila koje su trebale biti izgrađene na plantažama te iznajmljivane imućnijim gostima ili ponuđene na tržištu. Sve je, međutim, do današnjih dana ostalo u sferi nagađanja jer na golemim površinama niknulo nije – ništa. Ni lavanda, ni masline, ni vile, a koliko je poznato do sad se na službenim tijelima lokalne samouprave nije ni raspravljalo o eventualnim izmjenama prostornih planova kojima bi se omogućila bilo kakva gradnja na tom području namijenom poljoprivredi. Kupovina zemljišta na Cresu, iako je riječ o prvim nekretninama koje su Končarove tvrtke stekle u Hrvatskoj, ostala je u sjeni njegovih kasnijih aktivnosti koje su do sad rezultirale uglavnom kupovinom novih nekretnina.

Ipak, Terra Istriana Končaru se pokazala kao najomiljenija za ulaganja. On je sam kazao kako je u istarske projekte uložio oko 115 milijuna eura. Svakako većina te svote koju spominje odnosi se na kupovinu atraktivnog zemljišta u Istri – projekt poznat pod nazivom Barbariga i Dragonera. Posao je u ljeto 2010. godine zaključio s predstavnicima Hypo Alpe Adria Grupe koji su bili suvlasnici tog projekta. Pričalo se da je Končar za 25 posto suvlasništva nad tim projektom trebao dati 80 milijuna eura dok je ostalih 75 posto dobio za samo jedan euro, ali nije poznato pod kakvim točno okolnostima.

Preko svoje tvrtke Kermas Vod Četiri, Danko Končar dao je ponudu na natječaj za izgradnju dviju marina, hotela i pratećih sadržaja na lokaciji Sv. Katarina – Monumenti u sklopu megaprojekta Brijuni Rivijera, za kojeg ga je njemačka tvrtka Stangl Consult optužila da joj je ukrao projekt. Nijemci su projekt »Sv. Katarina – Monumenti« razvijali putem poduzeća Istra-Consult kojeg su osnovali s »Uljanik plovidbom«. S Končarom su 2008. godine sklopili partnerski sporazum prema kojemu je trebao platiti 850 tisuća eura za 37-postotni udjel u tom poduzeću. No, Končar ne plaća svoj dio zbog čega Nijemci dižu tužbu na Trgovačkom sudu u Pazinu koji je potkraj listopada prošle godine presudio u njihovu korist. Premda Danko Končar pobija sve optužbe, navodno je o cijelom slučaju obaviješteno i njemačko Veleposlanstvo.

Projekt Barbariga i Dragonera jedna je od epizoda u skandalu koji se podigao oko Hypo Alpe Adria banke jer se spominje među nekoliko sličnih projekata pomoću kojih je manji broj privilegiranih pojedinaca prao i izvlačio ogromne količine novca nenamjenski trošeći kredite koje je dijelila bivša uprava Hypo banke. Upravo se Barbariga i Dragonera, pisali su mediji, na nekoliko mjesta spominje i u tajnom špijunskom izvješću o stanju u Hypo Alpe Adria banci koje je napravljeno za potrebe Bayerische Landesbanke. Iz tog se izvješća može zaključiti kako su svoje prste u cijeloj toj priči imali i lokalni istarski političari i moćnici. Nagađalo se da se preprodajom ovog zemljišta nastojalo zamesti trag pljačke koja seže još u 2000. godinu. Tada je, kako je poznato, oko milijun četvornih metara zemljišta nasuprot Brijuna kupljen za oko 5 milijuna eura da bi se potom ono urbaniziralo. U međuvremenu je na ime projekta iz Hypo banke hipotekarnim kreditima »izvučeno« oko 80 milijuna eura, što je bio predmet istrage austrijskih i njemačkih službi, pa se naveliko špekuliralo kako je s Končarom dogovoren posao kojim bi se dug prema Hypo banci pokrio i time ta za neke vrlo opasna priča stavila ad acta.

Kako bi, očito, podignuo cijenu i popravio lošu percepciju koja prati taj projekt u javnosti Končar je nedavno povukao mudar marketinški potez, u kojem mu je suflirao glumac Rade Šerbedžija. Tako je u javnost plasirana priča da je Končar u ozbiljnim pregovorima sa slavnim američkim glumačkim parom Angelinom Jolie i Bradom Pittom, kojima bi trebao omogućiti gradnju vile na Dragoneri, nasuprot Brijunima. Vila bi trebala biti u susjedstvu Šerbedžijine, a Končar i Šerbedžija prije nekoliko su dana boravili na Brijunima, zajedno s partnerima zaduženima za projektiranje vile para Jolie-Pitt.

Pravim latinoameričkim sapunicama u kojima ne nedostaje intriga i čudesnih zapleta nalikuje Končareva suradnja s bračnim parom Mirkom i Vinkom Cetinski, preko kojih je došao do dodatnih hektara zemljišta u Istri, stancija, maslinika, vinograda i vinarija. Prisni prijateljski odnosi naglo su prekinuti kada je Končar početkom prošle godine odjednom optužio Vinku Cetinski, koja mu je bila direktorica u tvrtki Kermas ulaganja, da ga je oštetila za više desetaka milijuna kuna. U slučaj se vrlo brzo uplelo Državno odvjetništvo i policija koji bračni par Cetinski, njihova sina Matea i više suradnika terete za pranje novca. Iznos je narastao na sedamdesetak milijuna kuna. Ukratko prepričano, sumnja se da je baka Cetinski za Končareve tvrtke kupovala nekretnine po napuhanim cijenama te da je razlika između stvarne i prikazane cijene vraćana njoj i suradnicima »ispod stola«.

Končar je pokrenuo i pljenidbu imovine Cetinskih i ostalih aktera, pa je Vinka, između ostalog, ostala bez svog Mercedesa E 350 CDI. Da bi ugođaj sapunica bio potpun, treba podsjetiti da je Ivana Nobilo, bivša Končareva glasnogovornica i kći njegovog poslovnog partnera Ante Nobila, sve donedavno bila snaha Vinke Cetinski. Dok ratuje s Cetinskima, Končar je s Nobilom krenuo u projekt gradnje jednog čitavog gradskog naselja u Zagrebu. U posao koji bi trebao startati početkom iduće godine uključeni su i Milan Carić i njegov sin Marko. Namjeravaju graditi rezidencijalno naselje na Müllerovu bregu na zagrebačkom Črnomercu. Na toj lokaciji u prvoj fazi planiraju izgraditi čak 81 elitnu vilu, a kasnije i niz višestambenih zgrada s poslovnim prostorima, za ukupno tri tisuće stanovnika. Projekt Müllerova brega, prema pisanju jednog dnevnog lista, počeo je kad je Nobilo odlučio sa suradnicima Carićem i Petrom Pripuzom kupiti zemljište od nasljednika Adolfa Müllera, bogatog tvorničara i mecene. S obzirom na to da su trebali jakog investitora, pozvali su i Končara da se pridruži projektu. Ulaskom u taj posao, Končar je samo potvrdio da ga od svih poslova najviše interesiraju vrijedne nekretnine na kojima, doduše, gotovo ništa od najavljivanog još nije realizirano.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora