Ukradeno?

Izmjene Zakona o privatizaciji Ine mogli bi prerasti u novu točku nesuglasica u Kukuriku koaliciji. Taj zaključak nameće se nakon televizijskog nastupa ministra financija Slavka Linića u utorak navečer kada je izrazio svoje jasno neslaganje s predloženim izmjenama Zakona kojima se država faktički odriče niza specijalnih vlasničkih prava u toj kompaniji.

– Mi u Ministarstvu financija smatramo da je taj zakon usklađen s europskim regulativama te kako nema potrebe da ga se mijenja. Napravit ćemo i elaborat u kojem ćemo to analizirati, no mislim da za promjene nema razloga – rekao je Linić i tako se izravno usprotivio zaključku posebnog premijerova suradnika Siniše Petrovića koji je i autor spornog dokumenta, a objasnio ga je nužnošću usklađivanja s europskom regulativom.

Petrović, inače školski kolega premijera Milanovića, prema svemu sudeći pretvara se u Vladina povjerenika za Inu – osobu koja utjelovljuje odnos države prema toj strateški važnoj kompaniji. Pa je tako postavljen za šefa Nadzornog odbora kompanije, autor je promjena osnovnog zakona koji određuje Vladinu poziciju u Ini, a, prema pisanju nekih medija, i vodi tajne pregovore s mađarskim MOL-om. Linićevu izjavu stoga se može smatrati tek javnim iskazom nezadovoljstva niza visokopozicioniranih članova SDP-a i Vlade koji su nezadovoljni načinom na koji se Vlada ponaša u slučaju Ina/MOL.

Pa je tako, primjerice, Branko Grčić, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, za pregovore koje Petrović i šef državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović navodno vode s MOL-om doznao od novinara(!?). Doduše, moguće je da Grčić glumi neupućenost, kao i da tih pregovora uopće nema, no u Vladi te napise nisu demantirali, a na izravni Večernjakov upit o tome vode li pregovore i tko u njima sudjeluje, oglušili su se. Takva tajnovitost teško je shvatljiva, naročito s obzirom na ružnu povijest Vladina pregovaranja s MOL-om za Ive Sanadera. I tada je sve pregovaračke ovlasti uime Vlade držao jedan čovjek – premijerova osoba od povjerenja, a pregovori su se vodili daleko od očiju i ušiju javnosti kojoj su prezentirani tek konačni rezultati.

Nakon višemjesečne sapunice oko ulaska i neulaska Slavka Linića i Radimira Čačića u Nadzorni odbor Ine, premijer je tu dvojbu presjekao instalirajući tamo Petrovića i neovisnog konzultanta Željka Perića – inače članove Nadzornog odbora Atlantic Grupe još jednog premijerova prijatelja Emila Tedeschija. Takva praksa rješavanja jednog od ključnih ekonomskih problema države u krugu bliskih prijatelja i pouzdanika sasvim sigurno kod mnogih će izazvati reminiscencije na Sanadera.

Uostalom, pretpostavimo li da su namjere premijera i njegovih suradnika časne, nužno je pitanje mogu li dvojica ili trojica ljudi uspješno voditi tako kompleksne pregovore vezane za tako specifičnu industriju kakva je naftna. Siniša Petrović, sveučilišni profesor Trgovačkog prava, neosporno je kvalificiran za dio pregovora koji se odnosi na raspodjelu upravljačkih prava i ovlasti unutar kompanije, no o upravljanju naftnom tvrtkom te specifičnostima biznisa zna vrlo malo ili ništa.

Ni Mladen Pejnović nije ništa bogatiji iskustvom u tom sektoru pa je u najmanju ruku upitno koliko se njih dvojica ravnopravno mogu suprotstaviti vojsci pravnika, računovođa i naftnih menadžera koje će s druge strane stola posjesti MOL. Također, za to nisu ni formalno ovlašteni. Linićev istup pokazuje kako postoje oni koji su s ovakvim odnosom prema MOL-u nezadovoljni pa je moguće da će sukobi u vladajućoj koaliciji oko toga u idućem razdoblju eskalirati.