Ukradeno?

Klanac: Drobce smo deložirali jer su imali previše kvadrata.

==== Komentari

Bila su dva brata, pa su imala visak kvadrata.
Onda je dosla Jaca sa sinom i ti kvadrati su im bili taman.

A za Jacu i maloga Lovru nije bilo previse kvadrata, oli Jaca Vlaisavljevic ima po zakonu pravo na duplu kvadraturu kad je presla u katolike?

vrlo interesantna tvrdnja da su braća iseljena zbog viška kvadrata. Kako to da moja majka isto u vojnom stanu nije iseljena zbog viška kvadrata a isto je bila sama u stanu. Njoj je višak kvadrata naplaćen kod otkupa stana po tržišnoj vrijednosti u tom vremenu. Dakle gospodin nije informiran ili svjesno laže.

Baš dobro da je bilo samo dva drobca. da ih je bilo sedmoro, veliki humanist Šušak bi ih na silu preselio u veći stan.

Ok jadne dečke su izbacili iz stana jer je za njih dvoje bilo previše za 65 kvadrata, a koliko ljudi s Kosoricom živi u tom stanu sada? Muž koliko znamo ne postoji, postoji neki sinčić koji je očito dosta zaštičen od javnosti ali po mojoj matematici sada ih je opet dvoje u 65 kvadrata.

REDOM HRVATSKOG TROLISTA
Za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u zajedničkim operacijama HV i HVO tijekom domovinskog rata

98.
IVA (Antina) PAŠALIĆ, bojnik
Stambena komisija MORH-a

Izgleda da se najviše dijelilo "rodijacima".

Interesantna smo mi država.
Franjo Tuđman je otkupio vilu temeljem zakona koji je vrijedio jedno poslijepodne. Prije toga je naravno vilu ispraznio tako da je gospođi koja je imala stan u vili "poklonio" gradski stan (nije ga on iz svog džepa platio, nego mi)
Gospodin Sanader nema ništa, vila je na puncu, slike je dobio, to što Sanaderi imaju na računima milijun amo, apr milijuna tamo, sve u svemu nije im baš nikom jasno odakle lova na njihovim računima
gospođa Jadranka je eto dobila stan taman po mjeri
Znači, sam vrh vlasti, od početka stvaranja države ogrezao je u kriminalu
Ovo je još sitno (osim Sanadera) što je sve napravljeno u pljački Hrvatske

====

Možda najspornija među pričama o vojnim stanovima ona je predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Premijerka, naime, živi u stanu iz kojega su 1995. godine iseljena braća Momo i Branislav Drobac.

U svom jedinom javnom istupu do sada Momo Drobac optužio je MORH da ga je nepotrebno deložirao, bez potrebnih papira te da je to učinjeno uz maltretiranje i prijetnje. Za tu deložaciju bio je zadužen Tomislav Klanac, šef potkomisije za dodjelu vojnih stanova. Ekskluzivno za Večernji list Klanac je odlučio odgovoriti na optužbe te ispričati svoju stranu priče o spornoj deložaciji braće Drobac.

Neadekvatni kvadrati
Na izravno pitanje Večernjeg lista je li doista braću Drobac trebalo deložirati, Klanac je odgovorio: “Jest, bili su u neadekvatnu prostoru, njihov je stan imao višak kvadrata u odnosu prema broju stanara jer su im u međuvremenu umrli otac i majka. To je bilo tako prema pravilniku i zakonu.”

>>M. Drobac: Prisilili su nas da s D. Severinom zamijenimo stan

K tome, Klanac je odbacio optužbe da im je prijetio kako će, ako se ne isele, u njihov stan useliti još dvije osobe te kazao: “Ma kakvi, pa to je laž. Službeno smo ih pozvali u moj ured u Vlaškoj 87 i ondje sam im objasnio o čemu je riječ, kakav je zakon i da jednostavno žive u preveliku stanu koji ne mogu otkupiti. Nisu se protivili.”

Klanac je dodao da su ga braća Drobac jedino zamolili da se ne sele daleko od četvrti u kojoj su živjeli. Ponudili su im nekoliko stanova, od kojih je onaj u Ivanićgradskoj bio najbliži.

“Složili su se. Rekli su mi i da nemaju novca te da će to biti problem kad se budu selili. Nazvao sam u vojarnu Borongaj, gdje je bila autobojna koja nam je pružala logistiku za deložacije i zatražio da pomognu”, tvrdi Klanac.

Uvjerio je, kaže, braću Drobac da neće ništa morati platiti. Djelovali su mu, sjeća se, prestrašeno i nepovjerljivo kad su došli.

“Zamislite dva mladića koji znaju da će se morati iseliti. Pa tko ne bi bio prestrašen... Čini mi se da su se tijekom razgovora malo smirili, valjda su shvatili da ih nitko neće prevariti”, objašnjava Klanac.

Obećao im je da će, kad uđu u novi stan, dobiti sve potrebne papire na temelju kojih će ga moći i otkupiti. Klanac kaže kako je neosporno da su imali pravo na stan i na otkup jer je njihov otac legalno, kao vojna osoba, dobio stanarsko pravo od JNA.

“Jedini je problem bio u kvadraturi”, dodaje Klanac.

Za tvrdnju Mome Drobca kako im je dan rok od samo tri dana da se isele te da im MORH nije dao službene papire za novi stan, Klanac kaže da nije istinita.

“Imali smo uobičajen rok od dva tjedna za sve deložacije, pa tako i ovu. Prije preseljenja otišao sam osobno u taj stan. Dali smo im sve potrebne papire za stan i ugovor za otkup. Svu smo imovinu popisali i ukrcali na kamione. Svi su potpisali zapisnike što je ukrcano i što je iskrcano”, navodi Klanac.

Nije bio u Ivanićgradskoj
Za tvrdnju Mome Drobca prema kojoj je stan u Ivanićgradskoj bio u vrlo lošem stanju Klanac kaže da ne zna ništa o tome jer tamo nije bio. U stan u Šeferovoj smjestili su, nastavlja Klanac, ratnog vojnog invalida sa suprugom i djecom. Smatra da u tome nema ništa ilegalno jer je toliki stan prema propisima zaslužio.

“Nikakva izbacivanja nije bilo, nitko tko nije imao pravo nije se uselio umjesto Drobaca, ništa nasilno, spektakularno ili ilegalno nije se dogodilo. Ali, eto, ja sam Klanac – istjerivač Srba, prema Ivanu Zvonimiru Čičku ili Miloradu Pupovcu. Zadirkivali su me i moji ratni prijatelji, da sam Onaj koji je uselio Kosoricu. Stavite se u moj položaj”, žali se Klanac.

Žao mu Branislava
I tu je Klanac malo zastao. Djelovao je više žalosno ili povrijeđeno nego bijesno. Uopće, izgledom odudara od zamišljenog lika uz kojeg bi se vezivali epiteti “zloglasan” ili “istjerivač”. Srednje visine i građe, ničim se nije izdvajao iz mase ljudi u kafiću. Pomalo odsutno nastavio je: “Žao mi je što je od ovoga napravljen skandal. Čini mi se da je sve u tome što je sada ondje Jadranka Kosor, pa je to, eto, pogodan teren da bi netko dobio svojih pet minuta slave. Užasno mi je žao Branislava Drobca koji se ubio.”

Spreman i za tužbu
Naime, Branislav Drobac obolio je od shizofrenije pa je život okončao 1999. godine bacivši se sa zgrade u Ivanićgradskoj ulici.

“Pa ja sam tog čovjeka upoznao, za razliku od onih koji ga sada medijski iskorištavaju i žale”, nastavlja Klanac i dodaje da, dok je on bio u komisiji, nikad nikoga nisu maltretirali.

Brojne deložacije bile su odgađane, sjeća se Klanac, tko zna koliko puta jer prilike nisu bile najbolje da se to obavi. Recimo, kad bi u stanu bila djeca.

“Pa neću iseljavati malu djecu. Pri svakoj bi deložaciji s nama bila vojna i civilna policija i netko iz gradskog poglavarstva. Pa eto, ako sam ja doista nekakav zlikovac, sve tamo piše pa neka me tuže”, ljutito će Klanac.

Tako je umirovljeni bojnik Tomislav Klanac, koji je sa svojih dvadesetak godina bio jedan od onih koji su pokušali probijati obruč oko Vukovara, zaključio svoju priču o famoznom “slučaju Drobac”.

Čičkov HHO pri deložaciji nam je samo smetao

Sjećam se jednog primjera kada smo deložirali razvojačena branitelja. Čovjek je bio u ratu, ali se “skinuo” i izgubio pravo na vojni stan. Dolazimo u stan, a kad tamo ljudi iz Čičkova HHO-a. U stanu bivši branitelj viče, divlja, kraj njega supruga…. Naložio sam policiji da ih makne iz stana”, kaže Klanac. Nakon toga supruga branitelja ponudila mu je kavu i o svemu su razgovarali nasamo.

“Nakon dva sata o svemu smo se dogovorili. Objasnio sam joj sve propise i sva prava koja ima i koja nema. Na kraju svega njen mi je suprug kazao:

– Pa to meni nitko nije rekao! Tako su izgledale te, hajdemo reći, malo problematičnije deložacije. U taj smo stan također uselili invalida. To je, mislim, bila Valjevčeva ulica”, prepričava jedno svoje iskustvo Klanac.

“Sestrična Ivića Pašalića vršila je stalan pritisak na mene zbog stanova”

Na pitanje što misli o Večernjakovoj temi moralno upitnih dodjela stanova, koja je na dan našeg razgovora tek bila na kioscima, Klanac je kazao: “Da takvi ljudi nisu dobivali stanove umjesto invalida ili nekakve tajnice ili što ja znam sve koga, danas bi problema s braniteljima bilo mnogo manje. Neke stvari koje su se događale devedesetih bile su doista sramotne”. Tvrdi da je zbog takvih stvari i sam morao otići iz stambene komisije MORH-a.

– Neki ljudi, među njima i Iva Pašalić, sestrična Ivića Pašalića, vršili su konstantan pritisak na mene. Smetao sam im jer određene stvari jednostavno nisam želio činiti, nisam želio sudjelovati u nečasnim rabotama. Uvijek bismo provjerili sve ljude koji su preko mene dobivali stanove. Vrlo temeljito, preko policije, preko GSKG-a, terenski, čak bismo i slikali objekte za koje smo sumnjali da ih osoba koja daje zahtjev već posjeduje” kaže Klanac.

Dodaje da nitko tko je imao neki drugi stan ili kuću na sebi ili supruzi nije mogao dobiti vojni stan.

“Kad je postalo očito da im ja nisam pogodan za kojekakve ‘igre’, počeli su mi slati poruke kako sam lažni invalid. A ranjen sam još u Pakracu, 19. kolovoza 1991., kao pripadnik specijalne policije ATJ Lučko. Bio sam doista sretan kad sam otišao iz stambene komisije – kaže Klanac.

Prognanici dao slobodan stan u Vukovarskoj

Ispraznio se stan u Vukovarskoj, nekih 35 kvadrata. Otišao sam u hotel Internacional pronaći ženu kojoj je stan dodijeljen. Svi su joj poginuli u Vukovaru, suprug i djeca, ostala je sama. Rekao sam joj da sam došao da je odvedem u njen novi stan. Istog se trena rasplakala. Pitala me je li moguće da se nje netko sjetio. Eto vidite, tome su trebali služiti vojni stanovi, kaže Klanac.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Organizirani kriminal
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora