“Slobodna Dalmacija” objavila je prije nekoliko dana izvrstan članak i razotkrila neviđeni slučaj korupcije u koji su uključeni bivši premijer Ivo Sanader, njegova supruga Mirjana i rukovodstvo Splitsko-dalmatinske županije. Priča je uzbudljiva i poučna, svjedoči o domišljatosti aktera, o beskrupuloznom pljačkanju poreznih obveznika, i gotovo da može poslužiti kao matrica za razumijevanje koruptivno-nepotističkih saveza na kojima se zasnivala Sanderova vladavina.
Uglavnom, Splitsko-dalmatinska županija iz proračuna za 2007. godinu izdvojila je 250 tisuća kuna za obnovu osnovne škole u mjestu Gardun pokraj Trilja. Škola je tim novcem obnovljena i uređena, ali uz jednu bizarnost: u njoj se još od 2002. godine, zbog malog broja učenika, ne održava nastava. Štoviše, ustanova je čak brisana s popisa osnovnih škola Ministarstva prosvjete. Štos je u tome da je “školu” u ljetnim mjesecima koristila arheologinja Mirjana Sanader, supruga bivšeg premijera, koja je sa svojim suradnicima i studentima obavljala istraživanja na lokaciji nekadašnjeg rimskog vojnog logora Tirulij u neposrednoj blizini.
“Slobodna Dalmacija” razvalila je priču preko naslovne stranice, opremivši je svim elementima vrhunske afere, a istoga dana u cijelosti ju je prenio “Jutarnji list” (pošto su “Slobodna” i “Jutarnji” u vlasništvu istog nakladnika), uz zamaman naslov, koji će potencirati nemoralni aspekt skandala, a na razini faktografije je primjeren sadržaju: “Županija za 250 tisuća kuna obnovila školu koja služi Mirjani Sanader!”
No, priča ima i jednu neobičnu dimenziju: prije dvije godine objavljena je u “Feral Tribuneu”, potpuno identična današnjoj, sa svim detaljima koji čine aktualnu “aferu”, uključujući i nemuštu izjavu gospođe Sanader. “Slobodna Dalmacija” to ne taji, nego “otkriće” garnira uzgrednom frazom – “o čemu je prije dvije godine pisao i tjednik ‘Feral’”.
Zbog čega tada, prije dvije godine, dok je Sanader još bio utjecajni predsjednik Vlade, “Slobodna Dalmacija” nije preuzela ono o čemu je “pisao tjednik ‘Feral’”, pa da to onda prenese i “Jutarnji list”, nego je to učinjeno tek sada, kad se Sanader više ne ubraja u moćnike, čitateljima nije pojašnjeno. Napokon, radilo se o proračunu za 2007. a ne 2010. godinu, no valjda se računa da će čitatelj – obuzet slašću hajke – razumjeti kako je afera, poput dobroga vina, bolja kad malo odstoji.
Međutim, priča ima i drugu neobičnu dimenziju. Kao insajder, nekadašnji urednik u “Feralu”, o tome imam saznanja iz prve ruke, te ću ih rado podijeliti s publikom željnom senzacija. Prije dvije godine, naime, slučaj “arheološke korupcije” uopće nije otkrio novinar “Ferala”, nego novinar “Slobodne Dalmacije”! Čovjek je pribavio dokumente, utvrdio činjenice, sastavio članak i predao ga glavnome uredniku matičnog dnevnog lista, a ovaj ga je glatko odbio objaviti, pošto se u tekstu razotkrivaju mutni poslovi premijera i njegove žene. Zgađen urednikovim postupkom, novinar je dostavio dokumente “Feralu”, pa je storija – u nešto komornijoj medijskoj atmosferi – ipak objavljena. Tako je “Slobodna Dalmacija” prije neki dan spektakularno obznanila otkriće što ga je prije dvije godine spektakularno zabranila!
Što se to u “Slobodnoj” u međuvremenu promijenilo, osim što je Sanader abdicirao? Ništa, zapravo. Jedino je glavni urednik prešao na mjesto glavnoga urednika “Jutarnjeg lista”, kako bi iz bratskih novina mogao prenijeti ekskluzivni materijal što ga je osobno zatajio od javnosti. Utoliko je sigurno da iz (nekadašnjih) nečasnih poslova obitelji Sanader ne možemo isključiti njihove (sadašnje) moraliziranju sklone novinske progonitelje.
Zašto bi ponašanje Mirjane i Ive Sanadera bilo skandalozno, a postupci “Slobodne” i “Jutarnjeg” to nisu? Ako je na djelu eklatantan slučaj korupcije, u koju kariku korupcijskog lanca spada napor da se pljačka poreznih obveznika zataji od građana? Kakvim je zakonskim sankcijama podložna ova vrsta jataštva i zloupotrebe novinarske profesije?
Urednika koji ne objavi utemeljeni tekst o tome da je iz budžeta lokalne zajednice izdvojeno četvrt milijuna kuna za uređenje škole koja već pet godina ne radi, trebalo bi – po mišljenju ovog potpisnika – izložiti kaznenome progonu, s težnjom ka maksimalnoj kazni koja predviđa da se počinitelj uvalja u katran i perje, te u edukativne svrhe postavi kao eksponat pred studentima novinarstva. Takva legislativa, međutim, ne postoji, jer je zakonom zajamčena sloboda govora, pa dakle – posljedično – i sloboda da se ciljano šuti.
Drugi dio ove epizode svjedoči o složenome psiho-mehanizmu podložništva, gustoj i gnjecavoj supstanci prema kojoj se supružnici Sanader doimaju etičkim gigantima, jer na uvid dobivamo raritetnu vrstu moralnoga taloga: Ako si nešto odbio objaviti prije dvije godine – zbog razloga o kojima ne želiš javno svjedočiti – kako te nije barem malo stid to činiti sada, nakon što se onaj kome si ljubio ruku samovoljno upisao u pokojnike?
Pleše li urednik?
Razvlaštene političke vođe, pa tako i Ivu Sanadera, trebalo bi nekako zaštititi od mahnitanja njihovih dojučerašnjih poslušnika. Bolesno frustrirani, oni nastupaju kao projektili napunjeni barutom osvetništva, koncentriraju svoj bijes i nesmiljeno nasrću na ličnosti za koje drže da su ih prisilile na epigonstvo, što je tek manevar za izbjegavanje obračuna sa sobom. Optužnica po kojoj djeluju glasi: Platit ćeš, jer si me primorao da budem pi*&da! Slijedi nastavak koji se ne izgovara: Uvijek će netko drugi biti kriv što sam se ponašao kao pi*&da – zato jer sam pi*&da!
Makar imalo kolektivna uprizorenja, pi*&dunstvo je prije svega individualno svojstvo, a moćnici uglavnom figuriraju kao izlika da bi pi*&dun ostvario suživot sa samim sobom bez krvoprolića i smrtnih posljedica. Valjalo bi ozbiljno razmisliti o zloupotrebi političkih vođa od strane bijednika koji žude za tim da im služe.
Korupcija širokih razmjera, osim svega, nije moguća bez potkupljenih medija; u hrvatskome slučaju oni su činili – i još uvijek čine – nervni sustav koji je vitalni dio organizma vlasti, i svi koji su remetili tu biološku sljubljenost bivali su odstranjeni kirurškim putem. Sadašnja hajkaška revnost, dirigirana histerija i masni novinski naslovi kojima se kategorično prokazuje kriminalna narav Sanaderova režima, nisu ništa drugo nego zamaskirano svjedočanstvo nacionalnoga medijskog debakla, nešto poput fanfara za vlastiti moralni bankrot.
Sreća je što aktualna premijerka tome kompleksu kani pristupati bitno drugačije od svoga prethodnika. Baš prije neki dan razgovarala je s marketinškim stručnjacima u Vladi o tome kako ostvariti konstruktivnu suradnju s medijima, pa se kao tema nametnuo i glavni urednik uglednoga dnevnog lista.
- Tko je taj? – upitala je gospođa Kosor. – Pleše li kako mi sviramo?
- Bez brige – umiriše je suradnici – Mladen uvijek Pleše.
Status: Bijeda novinarstva
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Organizirani kriminal
Podobnost: Moralni patuljci
Pravomoćnost: Zaključeno
| Link | | |
0 comments:
Objavi komentar