Ukradeno?

U dosadašnja tri nastavka ove „žalosne trilogije“ naglašavao sam sve primjetniju i skoro sveprisutniju pojavu obrušavanja autoriteta vlasti u Hrvatskoj. Taj za vlasti nezgodni trend se iskazuje kroz kontinuirani proces srozavanja njene vjerodostojnosti u očima građana. Kad nešto krene nizbrdo, kad se nezgodne pojave ne sprječavaju, kad ne rješavaju korektno i na vrijeme, proces obrušavanja vjerodostojnosti vlasti se ubrzava. Čini se da upravo nešto takvo se događa pred našim očima, ne samo na unutarnjem nego i na vanjskopolitičkom planu: Zastali su pregovori sa EU; pregovori o granicama sa Slovenijom će biti dobri ako se stvari uspiju vratiti na Račan – Drnovšek sporazum (kojeg je upravo ova vlast proglasila veleizdajničkim –što je ponavljanje poznata priča o ZERP-u); studentski bunt se nije zaustavio (vlasti ga nisu razbili nasuprot naporima ubačenih „specijalaca“ i raznih „štrajkbrehera“ - među koje se sada uključila i Crkva nesvjesna razmjera svoje podrivačke uloge); pobuna mladih akademaca se širi na skoro sve akademske razine; sindikati javnih službi organiziraju generalni štrajk na dan izborne šutnje; Glavaševo se suđenje pretvorilo u sprdačinu nakon što se i on izgubio u „bermudskom trokutu“ susjedne države (gdje je zaštićen kao lički medvjed). Radi svega gore navedenoga a posebice odmetnutog Glavaša ova je vlast dovela u pitanje izbornu tehnologiju pomoću koje je sve svoje dosadašnje pobjede osvajala baš uz pomoć glasača iz bermudskog trokuta (s „karizmatično-fakirskim“ svojstvima istovremenog pojavljivanja na dva mjesta).

Pravosudni „bermudski trokut“, u što su se pretvorile zemlje zapadnog Balkana, u kojem kriminalci svih strana uživaju nedodirljive azile zapravo je nastao i opstaje baš radi jalovosti, nemoći i nespremnosti najviših pravosudnih tijela - u prvom redu Ustavnog suda u Hrvatskoj da štite demokratski pravni poredak. Njihov glavni zadatak se svodi na opstanak njima mile garniture na vlasti i to na neregularan i necivilizirani način. Zato je slučaj ustavne sutkinje Slavice Banić sporedan detalj, tek šlag na torti, jer ona uopće nije važna za opis stanja koje prevladava u Ustavnom sudu, ona je više posljedica. Pravi uzrok pravosudne aljkavosti i profesionalne neefikasnosti Ustavnog suda leži u iskrivljenim standardima koje je politika nametnula naciji. Unutar te gnjile politike sve se uglavnom koncentrira na osobu Vladimira Šeksa, poznatijeg kao Sova, mada bi poslije Glavaševe presude trebalo preispitati i njegove druge dimenzije koje nam se kroz „prizmatične naočale“ nameće kao nekakva pravno-pravosudna mjera svih (izvrnutih) vrijednosti (što je općenito problem daljnjeg preispitivanja prijeratnih, ratnih i poslijeratnih uloga slavonskih „autoriteta“). Zato je zasada o tim skrivenim dimenzijama detaljnije teško razgovarati, pa se zadržimo samo na onome što „Sova“ sam o sebi govori – jer je barem to ono što je neosporno. U Intervjuu u Globusu br 922 od 6.8.2008 on sam izvrsno oslikava vlastiti pravni i demokratski profil:

Danas mogu ispričati jedan događaj iz 1993. godine. Na otvorenome moru kod Otrantskih vrata jedan naš trgovački brod s hrvatskom zastavom je prevozio kemijske supstance. Presreo ga je talijanski ratni brod i pod oružanom pratnjom odveo u Bari gdje su zapovjednik te prvi i drugi časnik broda bili optuženi da su kršili embargo na uvoz oružja u Hrvatsku pod optužbom da su kemikalije bile namijenjene proizvodnji eksploziva. Brod je zaplijenjen, kapetan osuđen na tri, a časnici na po dvije i pol godine zatvora. Bio sam potpredsjednik Vlade i s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem molio sam talijanskog veleposlanika da nešto poduzme. On je zvao svoje u Rimu, i nije napravljeno ništa pod izlikom da se država ne može miješati u pravosuđe. Dosjetio sam se kako ćemo doskočiti nezavisnom talijanskom pravosuđu. Izdao sam nalog da se motri i zaplijeni jedna talijanska kočarica koja uđe u hrvatsko teritorijalno more kod Palagruže. Protiv zapovjednika talijanske kočarice i dvoje njegovih suradnika Državno odvjetništvo je podignulo optužnicu zbog ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti RH i po kratkom postupku su osuđeni na tri i pol i dvije i pol godine zatvora. U Italiji se oko toga digla velika uzbuna. Talijanskom veleposlaniku sam rekao neka sud u Bariju prvo oslobodi naše pomorce i brod doveze u Rijeku, a nakon toga će naš sud osloboditi njihove ribare. Tako je i bilo!.

Dne 01.11.2008 Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda i „Sovin osječki klon“ u „Dubrovačkom Vjesniku“ je izjavila nešto više nego znakovito:
„Čak ni državni protokol ne zna da je Ustavni sud vrhovna institucija u državi!

Njeno čuđenje nije nešto neobično, neobično bi bilo da ona ne zna da se Ustavni sud nije nametnuo državi samo zato što se država nametnula Ustavnom sudu - a oni, "suci u zavjetrini", su izgleda posve zadovoljni sinekurama pa ne "talasaju" bez razloga i povoda.

Da bi ta gospođa popravila svoj do zla boga nezgodan javni status trebalo bi joj više sudačke neovisnosti, građanske hrabrosti i profesionalne etike. Umjesto da s visine „pravosudnog Olimpa“ dijeli packe odmetnutom Upravnom sudu (koji za razliku od nje očito zna razlikovati što su to Zakoni a što pojedinačni akti) mogla bi se za promjenu konačno prihvatiti svog posla, pa godinu i pol dana staru, a u ladicama zametnutu Ustavnu tužbu „Stranke hrvatskih branitelja“ ( možete ju skinuti ovdje ) konačno dati na rješavanje.

Status: Banana republika
Lokacija: Zagreb
Opseg: Moćno pravo
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: Pseudo-intelektualna elita

Link