Ukradeno?

Slučaj Radimira Čačića otvorio je moralizatorske slavine u društvu koje je - na čelu s političarima - već dugo posvađano s moralom. Primjerice, u ovoj zemlji normalno je da (osuđeni) ratni zločinac bude saborski zastupnik. Da čovjek s 20 kaznenih prijava i onaj koji je bježao s mjesta prometne nesreće, umalo postane predsjednik Republike. Da šef države sudjeluje u skrivanju bjegunca od Haaškog suda. Da čovjek osumnjičen za silovanje bude ustavni sudac. Da ustavni sudac bude čovjek koji nije platio porez. Da predsjednik Vrhovnog suda bude osoba koja izjavljuje da "Hrvat ne može počiniti ratni zločin". Da se za predsjednika države kandidira čovjek čije je porijeklo imovine još uvijek nedokučivo ili onaj koji je javno priznao da političar mora lagati. Ili, pak, da predsjednički kandidat u drugom krugu prihvaća podršku čovjeka čije su postrojbe činile ratne zločine, iako on osobno za to nije osuđen.

Najpopularnija političarka dobila je oteti stan koji je bio poprište obiteljske tragedije. Kaže Državni odvjetnik da je to bilo po zakonu, no je li bilo moralno? Novoizabrani predsjednik države iskoristio je položaj da među prvima naplati potraživanja iz propale štedionice. I to je navodno bilo po zakonu, no je li bilo pravedno?

U ovoj zemlji spomenici se dižu prvom predsjedniku Republike koji je kupio vilu u Nazorovoj dan prije stupanja na snagu zakona kojim se to zabranjuje. Učinio je po zakonu, no je li to bilo moralno? I je li od prvog hrvatskog predsjednika bilo moralno - ako je već, kako reče Smiljko Sokol, bilo po zakonu - i prešućivanje ušteđevine od 200 tisuća maraka u Zagrebačkoj banci?

Hrvatska se prije deset godina tresla od povika "Svi smo mi Mirko Norac": bjegunac od pravde, ratni zločinac koji je vlastoručno ubijao civile, zapovjednik koji je poticao na ubojstva i - ovo je naročito zgodno - prouzročio prometnu nesreću i to uz pomoć vlasti zataškao. Smije li onda takva zemlja moralizirati oko moralne odgovornosti Radimira Čačića i zgražati se nad njegovom odlukom da se zbog prometne nesreće ne povuče iz politike?

Zaista je lijepo vidjeti kako Hrvatska ne može podnijeti činjenicu da se čovjek koji je slučajno u prometnoj nesreći usmrtio dvoje ljudi i dalje bavi politikom. Ali može podnijeti da u politici - štoviše, na vlasti - budu ljudi koji svjesno lažu, svjesno kradu, svjesno krše zakon, svjesno to zataškavaju, svjesno idealiziraju ubojice, nazivaju ih stranačkim "vizionarima", a osuđenim ratnim zločincima pomažu da pobjegnu od pravde.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ, SDP
Pravomoćnost: Zaključeno