Ukradeno?

Na početku ovoga teksta bilo bi najsvrsishodnije da splitskoga gradonačelnika, gospodina Željka Keruma, pošaljem u p*zdu mat*rinu, pošto je sigurno - i kada to ne bih učinio - da će u p*zdu mat*rinu poslati on mene nakon što pročita članak do kraja, a vjerojatnije već nakon uvodnoga pasusa. Tako ćemo biti kvit i nastaviti suživot bez trzavica i međusobnih loših osjećaja. Čitateljima u civiliziranoj Bosni i Hercegovini, koji su vjerojatno zgranuti, napomenuo bih da je u hrvatskome Splitu to postao uobičajeni vid komunikacije između gradonačelnika i novinara. Istini za volju, mnogo se češće događa da gradonačelnik ispsuje novinare nego oni njega, ali ima nas još nekolicina koji smo zainteresirani za očuvanje digniteta profesije i poštivanje boljih običaja. Ako je već gradonačelnik odlučio općiti sa žurnalistima bez rukavica, minimum pristojnosti nalaže da mu se uzvrati sličnom mjerom, to jest - neka ide u ku*ac.

Ovo je, dakle, rutinski izvještaj o splitskoj svakodnevici, koja možda može konsternirati civilizirani živalj u inozemstvu, ali nama domaćima već je pomalo dosadna i zamorna. Splitska politička svakodnevica pretvorila se u reality show vladajućeg ludila, u izravni prijenos iz Big Idiot kuće.

Mrtvi, ranjeni i ispsovani rezultat su demokratskog legitimiteta, odnosno demokratski ovjerene korupcije. Svi ostali ishodi nenasilnog su tipa: oni se keširaju, ili reprogramiraju, ili reinvestiraju, ili isplaćuju u milijunskim nekretninama. Radi se o specifičnosti hrvatske demokracije, jer u zemljama koje njeguju minimum proceduralne i javne higijene netko poput Željka Keruma bio bi nemoguć kao pretendent na politički tron, a kamoli da ga još demokratskim postupkom i osvoji.

Ipak, postoji specifičnost i unutar specifične hrvatske demokracije. U Kerumovu slučaju dogodilo se da je manjak moralnih skrupula i mentalnih mogućnosti savršeno usklađen s viškom podlih namjera i izvršnih ovlasti. Njemu je istinski nejasno zbog čega ga prozivaju za lopovluk ako je on i došao na vlast zato da bi mogao legalizirano krasti. To je jedino što ga čini atipičnim - dovoljno je glup i lišen šlifa da nije u stanju prikrivati svoje stvarne aspiracije.

Tako imamo bolest na vlasti koja se ne može podvaliti pod šifrom zdravlja, kao što se to tradicionalno čini, nego plijeni upravo mogućnošću širenja zaraze. Zbog nekih razloga, značajnome broju ljudi to nije mrsko. Nepatvorenost je jedna od tajni Kerumove popularnosti. On svoje birače, koji su po mentalnoj opremi i razini kultiviranosti posve nalik svome idolu, oslobađa potrebe da dešifriraju stvarnost.

Tu pravimo oštar rez, konstrukcijsku herezu u tekstu, i prelazimo na drugi primjer. Otkad traje državna akcija privatizacije propalih hrvatskih brodogradilišta, dakle već nekoliko mjeseci, u javnome se sektoru kleše statua Spasitelja. Spasitelj je poslovni čovjek iz inozemstva, hrvatskog podrijetla, prepun para i dobrih namjera, i zove se Danko Končar. K tome, Spasitelj ne psuje i ponaša se krajnje pristojno. Njeguje svjetske manire. Spasitelj ima namjeru u paketu kupiti sva hrvatska brodogradilišta (izuzev, začudo, pulskog Uljanika koji jedini posluje uspješno). Vlada je prostrla crveni sag i naštimala natječaje prema Spasiteljevim željama. A onda je nedavno otkriven i zatajeni dio Spasiteljeve biografije: da je, naime, dotični Danko Končar u bivšoj državi bio osuđen na dvanaest godina robije zbog primanja mita i gospodarskog kriminala, pa je značajan dio kazne i odležao u Lepoglavi.

Sada nastupa obrana širokih razmjera. U Vladi je osnovan neformalni krizni stožer sa zadaćom da neutralizira posljedice subverzije. Medijska zaštita Spasitelja povjerena je jednome dnevnom listu. U žestokome komentaru novinar primjećuje kako je "čudno da se priča o Končarovoj zatvorskoj kazni pojavljuje upravo u trenutku kada on želi kupiti sva brodogradilišta", što je samo po sebi dokaz zavjere, iako - prema zdravorazumskim rezonima - nema ničega logičnijeg nego da se za nekoga tko se sprema progutati najveći zalogaj u povijesti hrvatske privatizacije znade i to da je odgulio višegodišnji zatvor zbog gospodarskog kriminala.

Zatim u istom listu opširno istupa Spasitelj osobno, tvrdeći da mu je presudu namjestio mrski socijalistički režim (mada je i sam bio član Partije), jer je "razmišljao na razini tržišnoga gospodarstva", uz napomenu da se, unatoč neobičnom prezimenu, "deklarira kao Hrvat i rimokatolik". Zatim u istome listu istupa potpredsjednik Vlade Damir Polančec, s ocjenom da je Danko Končar pošteni patriot i dobrotvor, a da je "tijekom jugoslavenske komunističke vladavine puno poštenih ljudi završilo u zatvoru"; premda nije upoznat sa sadržajem sporne optužnice (za primanje mita), ministar je "uvjeren da je ona bila na klimavim nogama". Kako ikome može pasti na pamet da netko tko je u Jugoslaviji osuđivan zbog lopovluka može imati nepoštene namjere? Naslov je ilustrativan: Hrvatski i Končarovi interesi se poklapaju!

Uočljivo je da nitko ne psuje. Nitko nije eksplodirao od bijesa. Spasitelj nije izgovorio ni jednu ružnu riječ. Polančec je pristojan do bezličnosti. Posao je očigledno već kapariran i dovršit će se mirno i dostojanstveno. Odušak progutanih psovki osjetit će možda onih desetak tisuća hrvatskih brodograditelja, ali tek za godinu ili dvije... A s druge strane, ako je optužnica protiv Danka Končara bila lažna, možda su lažni bili i škverovi koji su u socijalističkoj Jugoslaviji poslovali pozitivno, da bi u samostalnoj Hrvatskoj postali teški gubitaši, pogodni da se stave na bubanj i rasprodaju u bescjenje, skupa s radnom snagom?

Možda je baš to taj kauzalitet: nekadašnje uspješne firme pretvorene su u raskošne ruševine jer su nekadašnji lopovi postali uspješni poslovni ljudi. Kao što je Željko Kerum nekada bio jedva opismenjeni švercer i prigradska baraba, a danas je većinski vlasnik Splita i demokratski izabrani gradonačelnik. Ostaje samo maštati o sljedećoj povijesnoj etapi u kojoj će ga đavo odnijeti, ali ne jedinog, pa čak niti prvog.

Zvijezda splitske Big Idiot kuće u tom je smislu nepravedno izolirana. Željko Kerum nije defekt, nego vjerna slika hrvatske demokracije. Realni sadržaj psovke, naime, skriven je ispod njene retoričke figure. Ima neke besramne pristojnosti u tome što nam Kerum kaže da idemo u pi*du mat*rinu, za razliku od drugih, poput Damira Polančeca, koji nas tamo šalju šutke.


Status: Banana republika
Lokacija: Split
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: Pljačka u tijeku

Link