Ukradeno?

Umjesto toga, on se uključio u probranu falangu onih koji su dilali ratni provijanat, opskrbljivali i tramakavali, švercali humanitarnu pomoć, utovarivali šlepere i istovarivali palete. Kad sam se ja vratio s čuke, mene je dočekala tajkunizirana firma koju je maznuo jedan od njegovih kolega - Miroslav Kutle. Do tog trenutka, čovjek o kojem govorim već je zaradio svoj prvi milijun, onaj za koji - kako poslovica kaže - nije pristojno pitati. Čovjek o kojem govorim, naravno, zove se Željko Kerum.

Ni jedan nekrolog, ni jedna lijepa riječ, niti izjava iz tužnog zbora političkih crnih narikača nije sintetizirala Tuđmanovo političko nasljeđe onako točno kao što je to s lapidarnom iskrenošću učinio Željko Kerum. Svaka rečenica koju je Kerum izrekao, naime, sušta je istina. Da Tuđmana nije bilo, ljudi kao što je on nikad ne bi bili mogući. Da nije pravila igre koja je Tuđman stvorio, Kerum bi Kerumom mogao postati samo u inozemstvu, ali ne Njemačkoj ili Švedskoj kako sam sebi utvara, nego u Africi, Južnoj Africi ili Latinskoj Americi sedamdesetih, u zemljama gdje se moglo, a negdje i još može, obogatiti onako kako se obogatio on: zarađujući na ratu, zarađujući na potplaćenom radu jadne ljudske marve i na nametanju vlastitog interesa nauštrb općeg. U Hrvatskoj, u kojoj ne bi bilo Tuđmana, takvo što Kerum doista ne bi mogao raditi, i zato Franji Tuđmanu Kerum, ali i ne samo Kerum nego sva ta tranzicijska galerija, na čelu s Kutlom i kutlima, može podići tridesetmetarski, svjetleći, fosforoscentni spomenik.

No, Keruma - dakle, načelnika koji danas kani na Rivi podići kip penzionera s ružnim naočalama - trebalo bi jednu stvar priupitati. Ako je Tuđmana tako strašno volio, ako ga je neizmjerno obožavao, ako je doista znao koliko mu duguje i koliko će mu tek ubuduće dugovati, e, pa onda zašto nije te ‘91. i ‘92. malo mrznuo i on guzicu za “Hrvatsku iznad svega”, onako kako sam to činio ja, “kritičar iz medija”, onako kako je to činio njegov protukandidat Ranko Ostojić i kako su to činili deseci tisuća drugih? Naime, da je tako učinio, onda bi njegovo obožavanje bilo obožavanje političkog pristaše. Ovako, to je tek obožavanje kojim zahvalni pas obožava ruku što mu je bacala pomije.

Status: Banana republika
Lokacija: Split
Opseg: Genetički poremećaj
Podobnost: Izvanstranačka
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Link