Ukradeno?

Nakon priglupe propagandne kampanje u svrhu promicanja prisjedinjenja velikoj voljenoj Uniji, čini se da je nova demokratski izabrana vlast odlučila do kraja radikalizirati promidžbu i osnažiti svoje pozicije prijetnjom posvemašne ekonomske i druge propasti hrvatskim građanima u slučaju da se usude najdražoj Uniji opaliti referendumski vritnjak.

Shodno tome, Vesna Pusić izjavila da na referendumu 22. siječnja građani odlučuju o budućnosti Hrvatske, a u slučaju da se izjasne protiv članstva RH u Europskoj uniji, zemlja će se naći u jako teškoj gospodarskoj situaciji. Ne samo to, ona ne vidi kako bi se naša zemlja ekonomski uopće oporavila od takvog šoka, pa je prema tome odluka na referendumu odluka o budućnosti ekonomskog preživljavanja Hrvatske.
E, sada – budi ti faca pa se usudi svojom poganom rukom zaokružiti veliko NE hrvatskoj budućnosti!

Tako su, još jednom, oni građani koji besramno i nedemokratski koriste svoje pravo na drugačije mišljenje pribijeni na stup srama, kao mrzitelji i rušitelji svega hrvatskog, kao mračni kradljivci budućnosti hrvatske nejači, kao kostolomci kralježnice hrvatskog ekonomskog opstanka.

Činjenica da su bivši premijer, potpredsjednik vlade, dva ministra, glasnogovornik, zamjenik ministra – sve redom ujedno i najviši dužnosnici tada vladajuće stranke optuženi za bezočnu krađu države koju su trebali voditi – dakle za djela u najmanju ruku ravna izdaji domovine; da se institucije sistema i njihovi imenovani prvoborci nisu usudile prerano kukurikati kao ih „netko“ ne bi očerupao, da nitko od vladajuće i oporbene političke „elite“ nije imao pojma što se dešava – sve je to u redu. It is OK.

Činjenica je i to da smo se cijelo to vrijeme nalazili pod patronatom, ili još bolje – gubernaturom – Europske unije, da su nas gotovo svakodnevno opsjedali razni europski consiglierei usta punih demokracije, vladavine prava, funkcioniranja sustava, reda i rada, čije tajne i druge službe nisu imale pojma što se to u Hrvatskoj dešava – i to je u redu.

Očito je u redu sve, osim usuditi se suprotstaviti ključnom političkom projektu hrvatskih političkih „elita“ – ulasku u veliku voljenu Uniju. Stajališta onih čiji mozgovi, očito neovlašteno, drugačije misle – štetna su za Hrvatsku.

Bit ću vrlo jasan, uopće ne mislim da referendum neće proći. Hrvatska gaćedolska kultura toliko je jaka da ne vidim kako bi se poveliko stado meka runa i sitna zuba uopće usudilo suprotstaviti volji liganja čuvara koje ih dobrohotno usmjeravaju prema ujedinjenju s maticom Unijom. Mislim da će tim činom biti ispisana najsramnija stranica hrvatske povijesti, sramnija i od cjelivanja skuta kralja Aleksandra u Beogradu – jer se prosinački anschluss ipak mogao pripisati bijednoj i kukavičkoj manjini, gusanima koji su pognute glave poveli hrvatsko stado u sedamdesetogodišnju jugoslavensku maglu.

Nasuprot tome, 22. siječnja 2012., a date which will live in infamy, bit će dan masovnog i vlastoručnog skidanja gaća svakog građanina ponaosob, dan masovnog i inokosnog upućivanja gusaka u maglu Unije. Jedino što želim je da svatko vrlo dobro zapamti ne samo taj dan, već i ono što je prilikom glasanja zaokružio. Naime, ne bih želio da se ponovi opći gubitak sjećanja kakav je nastupio nakon prvih demokratskih izbora, kada su mnogi „zaboravili“ kako su tada glasali.

Panika koja je nastupila među hrvatskom političkom „elitom“ jasno pokazuje da ona ni u primisli nema nikakav alternativni plan do predaje zemlje u ruke svete Unije, osim – eventualno – ponavljanja glasanja u slučaju propasti referenduma. Doista interesantno, jer mi nije jasno koji dio referendumskog NE hrvatska vlast ne bi shvatila. I zanima me, da li je referendum o ulasku zemlje u Europsku uniju nešto poput vozačkog ispita, na koji kandidat izlazi sve dok napokon ne prođe?
Demokracija u Hrvatskoj je do te mjere ridikulizirana da je izbjegnuta svaka ozbiljna rasprava o Europskoj Uniji, a šlag na tortu ovog nedemokratskog procesa stavili su upravo oni koji se najviše kunu u svetost te iste demokracije – donedavna oporba, a danas vlast, te sama Europska unija.

U svjetlu toga, naivno je očekivati će aktualni agitatori osjetiti ikakvu odgovornost kada se cijela priča s Unijom počne ozbiljno ukiseljavati, što se danas dešava u velikom broju članica Europske Unije, ne samo novokomponiranih, već i onih „starih“.

Čak i bez toga, gotovo je nevjerojatno da Hrvatska u Uniji može naći bilo kakvu sreću. Ako nas je povijest nečemu naučila, to je da se brzo, rado i bez glasa bacamo pod svaki skut, a onda se uporno, opetovano i glasno žalimo na nemilosrdnu tvrdoću čizme koja se pod tim skutima, eto neočekivano, skrivala.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ/SDP/HNS/IDS/HSS
Pravomoćnost: Pseudo-intelektualna elita