Ukradeno?

Iako kriteriji za vrednovanje doktora društvenih znanosti, upućuju stručnjaci, ne mogu biti isključivo članci objavljeni u časopisima (velik dio njihova rada otpada i na knjige), većina ih upozorava kako je nedopustivo da doktor znanosti u 15 godina nema ni jedan jedini rad objavljen u bazama. Znanstvenik naprosto mora objavljivati u stručnim časopisima, slažu se stručnjaci, ako želi da rezultat njegova istraživanja dođe u tuđe ruke.

I ovo Globusovo istraživanje, kao i neka prijašnja koja su o tome proveli znanstvenici, pokazalo je zabrinjavajuću neaktivnost hrvatskih doktora društvenih znanosti. Veliki broj njih u razdoblju od 1996. do 2010. nije se nijednom kvalificirao za ulazak u ove dvije važne svjetske baze.

Trećina doktora znanosti koji predaju na zagrebačkom Pravnom, Ekonomskom, Edukacijsko-rehabilitacijskom, Filozofskom fakultetu te Fakultetu političkih znanosti ne pojavljuju se nijednom u bazama, a trećina ih se može pohvaliti tek jednim spominjanjem.

Najlošijima su se pokazali doktori pravnih znanosti, od kojih čak 89,1 posto nije imalo nijedan objavljeni rad u citatnoj bazi Scopus. Slijedili su ih politolozi (bez objavljenog rada bilo je 79,2 posto znanstvenika), zatim ekonomisti od kojih rad u devet godina nije objavilo 69,9 posto doktora, a najproduktivnijima su se pokazali psiholozi, među kojima “samo” 16,9 posto doktora nije imalo rad u bazama.

Osim Arbutine, s Pravnog fakulteta u WOS-u i Scopusu nismo mogli naći ni spomena doktoru i prodekanu Marku Baretiću, a nema ondje ni imena ministra pravosuđa dr. Ivana Šimonovića.

Šimonović nam objašnjava kako je, usprkos činjenici da ga nema u tim, kako ih je nazvao, “čudnim bazama”, on jedan od najproduktivnijih hrvatskih doktora pravnih znanosti.

Doktor Aleksandar Štulhofer prije sedam godina odlučio je prestati pisati za domaća izdanja. Kad smo njegovo ime upisali u tražilice WOS-a i Scopusa, izlistalo se više od 30 znanstvenih radova. To znači da je on u prosjeku pisao najmanje dva rada na godinu, i to uglavnom na engleskom jeziku.

- Ako se kao znanstvenik ne uključite u svjetsku razmjenu znanja, nego ostanete zatvoreni u domaćoj produkciji, osuđeni ste na provincijalnost, odnosno potpunu marginalizaciju - upozorava Štulhofer.

Doktor Velimir Srića s Ekonomskog fakulteta kaže:

- Otkako sam prije deset godina izabran za redovitog profesora, više nemam potrebu objavljivati jer to traži energiju i vrijeme. Napisao sam 50 knjiga i 250 članaka, a redovito sudjelujem na konferencijama. Danas ljudi pišu kako bi ih zapazili i pozvali da govore na konferenciji. Meni to ne treba, mene zovu ionako – samouvjeren je Srića.

Ni ekonomist Ljubo Jurčić ne bježi od činjenice da više ne objavljuje.

Štoviše, ponosan je što nije, kako kaže, kabinetski istraživač ni sakupljač referenci.

Status: Na račun građana
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: Pseudo-intelektualna elita
Pravomoćnost: Zaključeno