Ukradeno?

Ako krenemo od Kosor, zanimljivo je naglasiti da su novinari Poslovnog dnevnika prije tri godine radeći analizu prvog mandata Ive Sanadera došli do saznanja kako je njegova Vlada bila rekorder po broju afera. Osoba s najviše afera, bila je, upravo ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te potpredsjednica Vlade RH, Jadranka Kosor koja je danas premijer.

Nju se teretilo za aferu s pomoćnicom Zdenkom Ninić koja je bila pod istragom zbog zloporabe položaja i ovlasti. Otpustila je i dvoje svojih pomoćnika - Štefaniju Bortek Knešaurek i Marijana Križića, jer navodno "nije znala" da se protiv njih vodi istraga zbog financijskih malverzacija. Tu je i slučaj "slučaj Beštek" kada je Jadranka napadala svoga prethodnika na ovoj poziciji koji je tvrdio kako je ratni invalid Beštek nezakonito primao tisuće kuna pomoći, što se kasnije potvrdilo kao istinito. Kosor je imala problema i sa sigurnosnom provjerom nevladinih organizacija,a optužbe o protuzakonitom stjecanju stana od 90 kvadrata u Zagrebu prate je i kao premijerku.

Kako je započela mandat u Vladi, tako ga je i nastavila kao šefica Vlade, šetajući "ponosno" iz afere u aferu. Pitanje je vremena kada bi se moglo postaviti i njeno pitanje odgovornosti kada je riječ o Ivi Sanaderu s obzirom da se na nizu ugovora nalazi njen potpis. Njena mantra "nisam znala" svakako bi mogla imati i vijek trajanja.

IVAN ŠUKER - potpredsjednik Vlade i ministar financija: Ako ćemo iskreno ovaj ministar ušao je još u Vladu Ive Sanadera pod teretom afere u Velikoj Gorici zbog prodaje zemljišta u središtu tog grada, a za vrijeme svog "ministrovanja" nastavio se vući po aferama u jednoj i drugoj Vladi prvo se skrivajući iza Sanaderova, a nakon toga i iza imena Jadranke Kosor. Najviše se Šukerovo ime povlačilo u aferi Kamen Ingrad, a Vlada nikada nije objasnila pod kojim uvjetima je otpisala Kamen Ingradu dio dugova. Ipak vrhunac se dogodio nedavno pred povjerenstvom za Inu kada je Šuker nemušto pokušao svaliti odgovornost na članove povjerenstva iz redova HDZ-a, a obrana mu se temeljila da nije čitao ugovor s MOL-om te da nije bio na sastancima Povjerenstva.

Ne treba ni zaboraviti kako je Šuker navodno prijetio bivšem članu Uprave Croatia osiguranja Damiru Mihanoviću, koji je prvi otkrio tajni sastanak u Vladi na kojem se sugeriralo da se poslovi dodjeljuju tvrtki Fimi-media. Mihanović je javno rekao da mu je Šuker prijetio, a ministar financija to opovrgava. Radi li se o možebitnim utjecajima na svjedoke njegov kolega ministar Karamarko nikada nije posebno istraživao. U aferi oko Croatia Osiguranja u kojoj je za sada jedino stradao Hrvoje Vojković za sada nema i Šukerova imena iako je bio predsjednik Nadzornog odbora. No za sada najozbiljnije zvuče optužbe njegova bivšeg kolege Damira Polančeca koji kaže da su se važne odluke o Ini donosile u stranci gdje su bili "glavni" Sanader i Šuker.

MARINA MATULOVIĆ DROPULIĆ - ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva: Gotovo uvijek kada je riječ o spornim prostornim planovima kao i kontroverznim građevinskim projektima spominje se njeno ime. Od Varšavske ulice pa do "forsiranja" kontroverznog Zakona o golfu. Jedna od činjenica koja je nedvojbeno utvrđena svakako je ona da ova ministrica i dalje posjeduje 1.497 dionica Instituta građevinarstva Hrvatske na čijem je čelu Jure Radić. Ta je tvrtka gotovo pa miljenica državnog vrha, pa osim što projektiraju i planiraju gotovo sve bitno u Hrvatskoj, premijerka Kosor pošla je u Crnu Goru ne bi li Jure Radić dobio tamošnji "posao stoljeća".

Matulović Dropulić povezuje se i sa HAC-om s obzirom da je progurala Marija Crnjaka, koji je došao sa mjesta šefa osječke podružnice IGH, na mjesto zamjenika predsjednika Nadzornog odbora u HAC-u. U četiri godine mandata Crnjak je s IGH-om ugovorio poslove vrijedne 527 milijuna kuna. Ministrica je svojedobno opovrgnula da je Antikorupcijski odjel Europske Unije je najavio istraživanje nekoliko prijava o sudjelovanju hrvatskog ministrarstva graditeljstva u namještanju poslova prilikom gradnje autocesta. Nedavno uhićenje Crnjaka mnogi tumače kao vrijeme za istraživanje poslova ove ministrice. Ne treba zaboraviti ni aferu Pelješac jer su kupci nekad bezvrijednog zemljišta još prije nekoliko godina bili itekako sigurni da će im se investiranje kasnije isplatiti.

DARKO MILINOVIĆ - potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi: Milinović je u manje od mjesec dana od čovjeka koji se javno hvalio da nema mrlje na karijeri došao do pozicije čovjeka koji se grozničavo brani.

Milinovića je do sada uglavnom pratila sreća pa se tako nitko ozbiljan nije uhvatio istraživati što eventualno stoji iz činjenice da je uzaludno na cjepivo potrošio 15 milijuna kuna i još 3 milijuna kuna da bi ga uništio. Izgradnja najveće "kuće u Lici" izazvala je zgražanje, ali i pitanja poput onog kako je moguće da ako kuća vrijedi nešto manje od 700 tisuća eura a da je Milinović prema vlastitom priznanju u nju uložio 120 tisuća vlastitih eura te 100 tisuća koje će dobiti kreditom kao i 60 tisuća od oca i oko 20 tisuća sestrinih. Odnosno 400 tisuća ukupno. Kako je došlo do razlike od 400 tisuća eura? Naravno tu je i pitanje crnog fonda HDZ-a te primanja novca od Sanadera što Milinović uz pomoć ličkog velečasnog za sada opovrgava.


BOŽIDAR KALMETA ministar mora, prometa i infrastrukture: Kalmeta je postao sinonim za afere u Vladi Jadranke Kosor, a to je bio i u vladi Ive Sanadera. Njegovo ime spominje se u aferama: Hrvatska pošta, Hrvatske željeznice i iznad svega Hrvatske autoceste. Sve tri navedene firme su rasadnik korupcije. Slučaj Hrvatskih pošti vjerojatno je najmanje eksponiran, ali uz tu se kompaniju vezuje zapošljavanje politički podobnih kadrova, radnici koji ne dolaze na posao, lažno prikazivanje rezultata poslovanja, mutni ugovori sa City Expressom. Poduži je popis i afera u HŽ-u: od preplaćivanja kočnica za 1,5 milijuna kuna, preko kupovine nepotrebne opreme, izbjegavanja lažnih natječaja, direktora koji su završavali u lisičinama - šteta se mjeri u stotinama milijuna kuna. Vjerojatno i milijardama.

Najplodnije tlo za korupciju ipak su Hrvatske autoceste, državna firma s daleko najvećom potrošnjom pa tako i daleko najvećim stupnjem lopovluka. Slučajevi poput Skladgradnjinog farbanja tunela koje je prouzrokovalo 43 milijuna kuna štete u državnom proračunu ili Fimi-medije kojoj je samo HAC isplatio barem 20 milijuna kuna dobro su poznati. A gdje su tek 300 milijuna kuna od "Kalmetine", pola milijarde kuna od promjene trase na dionici Ravča - Ploče ili trajna šteta koja nastaje stalnim pumpanjem broja zaposlenih bilo preko "plave kuverte" ili preko stranačke iskaznice. One "sitnije" HAC-ove afere poput fantomskom zaposlenika Pocrnića ili luksuznih automobila koje su članovi Uprave kupovali od kooperanata da i ne spominjemo. Imao je, doduše, Kalmeta grijeha na duši i prije nego je nastao kaos u javnom sektoru. Svi se tako još dobro sjećaju njegovog vozača Danijela Miočića, osuđenog na 15-mjesečnu zatvorsku kaznu zbog iznude i to jer je reketarenjem pokušao utržiti 460 tisuća kuna, tj. deset posto provizije za namještanje posla asfaltiranja cesta na području Cetingrada. Najnovija u nizu Kalmetinih afera tiče se razdoblja kada je bio zadarski gradonačelnik, a kada je, kako je nedavno otkriveno 58 Zadrana ostalo bez vrijednog zemljišta koje je Grad Zadar uknjižio na sebe proglasivši ih mrtvima ili nestalima.


BRANKO VUKELIĆ - ministar obrane: Vukelićevo ime u kontekstu afera spominje se već prilično dugo još od afere Brodosplit 2005. godine koju danas istražuje Županijsko državno odvjetništvo u Splitu. Naime, ondje je navodno za stranačke potrebe HDZ-a, kao i za nagrade pojedinaca, isisano 4,7 milijuna dolara, a postavlja se i pitanje odgovornosti Vukelića koji je tada bio predsjednik Nadzornog odbora Brodogradilišta. Vukelić je bio jedan od ministara u Hrvatskom fondu za privatizaciju u vrijeme afere Maestro, a upetljan je i u aferu kamioni zajedno sa svojim prethodnikom Berislavom Rončevićem.

Nedavno je objavljeno kako je Vojna obavještajna agencija predala USKOK-u podatke o ukupno sedam spornih poslova MORH-a koji se odnose na vojne nabave, usluge i građevinske radove za vrijeme ministrovanja Vukelića. Pojedini napisi stavljaju mu na dušu i privatizaciju Karlovačke industrije, a most na Korani "koji ne vodi nigdje" osim prema njegov rodnu selu, posebna je priča.


TOMISLAV KARAMARKO - ministar unutarnjih poslova: Valja naglasiti kako je Karamarko prije ulaska u izvršnu vlast sjedio na čelu Sigurnosno obavještajne agencije a još prije toga bio je osnivačem i vlasnikom kontroverzne tvrtke Soboli. Naime, ministar tvrdi kako je "čist" jer se već prije nekoliko godina riješio udjela u toj tvrtki iako se govori kako je on i daje siva eminencija s obzirom da ta tvrtka i dalje radi za državne tvrtke.

Dogodio se i paradoks kada je MUP službeno objavio da neće istraživati vlastitog ministra u slučaju Podravke kada je izašao podatak da je management Podravke prije uhićenja uplaćivao velike iznose na račun Sobolija koji je "business intelligence tvrtka". Karamarko je u posljednje vrijeme postao poznat i zbog političkog progona novinara, prije svega blogera Željka Peratovića, a da je ministar za privatnu tužbu iskoristio i državne pravosudne instance slaže i Hrvatsko novinarsko društvo. O istragama koje su završile traljavo, kao i onima koje nisu ni započele a trebale su nema ni smisla raspravljati.



PETAR ČOBANKOVIĆ - ministar poljoprivrede: Činjenica da je Ivica Todorić dugo godina imao najviše koristi od državnih subvencija za poljoprivredu, a da je u isto vrijeme bio i jedan od glavnih uvoznika hrane, za Čobankovića nije toliko opterećujuća, kao ni činjenica da je u njegovu mandata i resoru zataškana krađa 18 tisuća tona žita iz Đakovištine što je namireno iz državnih rezervi jer je ovaj ministar sjedio u Upravnom odboru HEP-a zajedno s Polančecom i Kalmetom za vrijeme spornog posla s TLM-om za što se sada tereti tek prvi čovjek HEP-a Ivan Mravak.

Također o aferi meso, Čobanković je tvrdio kako takva afera nikako ne postoji, da bi se i središnji Dnevnik HTV-a upitao; Koga to štite ministri? Ministar je često bio na udaru seljaka-prosvjednika koji Čobankoviću najviše zamjeraju pogodovanje "velikim igračima".



RADOVAN FUCHS - ministar obrazovanja: Riječ je ministru kojem se u manje od godinu dana vladanja dogodilo nešto što se rijetko događa na hrvatskoj političkoj sceni. Naime, oporba je zatražila da se na svaku odluku i na sve buduće inicijative Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa stavi moratorij i to samo nekoliko mjeseci nakon što je naslijedio Dragana Primorca. Krenuo je mandat opovrgavanjem priče da je kupovao namještaj u iznosu od 2 milijuna kuna da bi doživio debakl prilikom prošlogodišnjeg zaključivanja ocjena. Naime, izradu aplikacije e-Matica službenog naziva 'Integrirani sustav upravljanja standardiziranim podacima u obrazovanju' je na temelju provedenog javnog nadmetanja u 2005. dobila omiljena državna tvrtka King-ICT d.o.o. Zagreb, a do 2010. je u razvoj sustava ukupno uloženo cca 5 milijuna kuna. Pad matice Fuchs je ocijenio kao "neplanirani DDOS napad" profesora jer su "zamislite" svi htjeli upisati ocjene u isto vrijeme.

Inače informatička tvrtka M San grupa i tvrtke kćeri, među kojima i zagrebački King ICT, tijekom 2008. i 2009. godine sklopile su 112 ugovora s državnim institucijama i tvrtkama, čija je vrijednost 609,392.278 kuna. Tu je i tzv "afera udžbenici" a zbog povlaštenih nakladnika također se glasno tražila njegova smjena.



GORDAN JANDROKOVIĆ - ministar vanjskih poslova i europskih integracija: Riječ je o ministru koji je ne tako davno bio osobni izbor Ive Sanadera da bi danas bio isto tako osobni izbor Jadranke Kosor, ostat će zauvijek upisan kao "Which two chapter" ministar, ali i po zdušnom medijskom pokrivanju nestašluka Ive Sanadera u vrijeme dok je ovaj bio ministar. Isto tako Jandroković je samo nastavljao poslove koje su mu bili nametani s vrha poput onog o milijunskim računima za lobiranje u dvjema ambasadama u Londonu i Washingtonu od 2004. do 2008. godine za što je utvrđeno da je plaćeno dvjema od četiri lobistička tvrtke u kojima rade kćeri bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula.

Branio je, doduše neuspješno Sanaderova prijatelja Nevena Juricu, prešućivao optužbe za mobbing u ministarstvu, ignorirao Mesićeva upozorenja da se Sedma uprava MVPEI-a zapravo bavi špijunažom, smijenio veleposlanika u Libiji tek kad se Sanader poželio osvetiti Mesiću, da bi zablistao diplomatskom notom Švicarskoj prosvjedujući što je zabranila ulazak Marku Perkoviću Thompsonu, nakon čega je dočekao odluku premijerke Kosor da ga prije svake bitne odluke mora konzultirati. Bio je predsjednikom Nadzornog odbora Janafa kada se donosila odluka, neposredno prije odlaska Sanadera o kupnji Diokijevog skladišta na Žitnjaku. Jandroković je surađivao i s Massolom koji je za produkciju medijskog materijala za potrebe međunarodne konferencije Croatia Summit platio vrtoglavih 895 tisuća kuna!


TOMISLAV IVIĆ i DAVORIN MLAKAR - Ministarstvo braniteljstva i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstvo javne uprave: Oba ministra od nedavno su zasjela na svoje fotelje. Ivića smo mogli kratko vidjeti "u akciji" kada se rješavao slučaj Registra branitelja i dva neuspješna uhićenja. U kratko vrijeme "zaradio" je i prijavu od strane HDSSB-a koji tvrde da je "krivotvorio podatke o ratnom putu kako bi se domogao imovinske koristi' i time oštetio državu za iznos veći od 30.000 kuna'. Navodno je sporno čak 516 dana. Mlakar drži ministarstvo koje je do sada radilo samo na pripremama priprema. Bilo to za referendum kojeg će možda biti, a možda i neće, ili za registar državnih službenika koji još nismo ni ugledali. Rade i na pripremi pripreme novog teritorijalnog ustroja. Mlakar se posebno proslavio kada je angažirao gotovo cjelokupno ministarstvo da mu radi na poslovima zbrajanja glasova na sindikalnom referendumu.

BOŽIDAR BIŠKUPIĆ - ministar kulture: Biškupića se u doba Ive Sanadera prije svega vezalo uz poslove Mirjane Sanader i njenih "epohalnih" arheoloških otkrića, odnosno istraživanja za što je ministarstvo kulture uvijek imalo sluha. Naime, riječ je o basnoslovnim svotama točnije više od 400 milijuna kuna koje su potrošene u godinu dana na arheologiju, a HAC je za to plaćao ministarstvu kulture. Biškupić je to svojevremeno demantirao, no ipak je zatraženo izvješće kako je moguće da je HAC za istraživanje arheoloških lokaliteta na područjima preko kojih prolaze trase autocesta isplaćivao tolike milijune, a arheološka ispitivanja uglavnom se vežu uz Mirjanu Sanader. Isto tako Biškupić je jednakom žestinom u brojnim odborima postavljao ljude Mirjane i Ive Sanadera, da bih ih jednako žestinom smijenio postavivši nove podobne ljude.

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Milijarde
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora