Ukradeno?

Na referendumu će hrvatski građani moći još jednom pokazati da je hrvatska možda mala ekonomija u Europskim okvirima, ali da su hrvatski građani svjesni vlastitog bogatstva i hrvatskog potencijala, te da su u očuvanju istog zreliji od vlastite politike.

---

Ako mislite da je Grčka dužnička kriza uzrok velike Europske financijske bolesti, razmislite ponovo. To je samo simptom mnogo dubljeg problema o kojem stručnjaci iz područja financija govore već mjesecima. Kao što ću objasniti u ovom tekstu, Europska središnja banka (ECB) je krcata toksičnom financijskom imovinom. Cijeli koncept eura je manjkav, i sada konačno puca po šavovima, baš kao što analitičari upozoravaju iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.

Razmislite nakon dramatičnih događaja proteklog tjedna...

U srijedu, je otvoren novi problem na razini dužnosnika Europske unije, MMF-a i ECB-a... sve ustanove koje se očajnički trude zadržati krizu u Europi pod kontrolom.

- S&P je umanjio rejting još četiri grčke banke,

- Moody's je upozorio na potencijalno smanjivanje rejtinga portugalskih banaka i što je najvažnije, po prvi puta i francuskih banaka.

To su sve institucije koje će imati ogromne gubitke, ako ne i propasti, ako Grčka ne uspije vratiti dugove ili pak ako restrukturira svoj dug. Ovakav ishod može biti odgođen samo ako je grčka vlada spremna prihvatiti još intenzivnije mjere štednje - i to vrlo brzo. No, druga događanja taj dan jasno ukazuju da je vjerojatnost da se to dogodi sve manja.

Kada Grčki premijer Papandreu nije uspio dobiti parlamentarnu podršku za veće mjere štednje kako bi zadovoljio uvjete EU/MMF za većom pomoći, morao je raspustiti kabinet u pokušaju da udovolji uvjetima. Zatim je niz prosvjednika završio na ulicama u nasilnim prosvjedima protiv mjera štednje. Ovi događaji su dobili široko pokriće globalnih medija. Još jednom, se Grčka našla u centru pažnje.

Grčka je riječ koja se koristi za opisivanje poniranja dionica na tržištu SAD-a. Grčkoj se pripisuje oštar pad cijena sirove nafte ovoga tjedna. Neizvjestan ishod u Grčkoj je predmet najvećih briga globalne politike ovih dana.

No, većina povremenih promatrača tržišta još uvijek ne razumije zašto Grčka zapravo nije bitna. Uza svu pažnju koja se pridaje neodgovornoj potrošnji i izdašnim programima socijalne skrbi koji su pogon Grčke insolventnosti, pravi problem nije uopće u Grčkoj.

Grčka je samo simptom a na stvarni problem.

Stvarni problem su europske banke, Europske središnja banka i manjkav koncept jedinstvene valute - eura.

U svibnju 2010. dobili smo jasnu poruku koliko je očajna situacija u Europi. Tada su se najveće ekonomije u Europi okupile kako bi se utvrdio plan za rješavanje grčkog problema. Europska unija, MMF i ECB su mogli odustati od izvlačenje Grčke iz problema sugeriranjem izlaska iz monetarne unije.

Ali to nisu učinile!

Umjesto toga, u možda najšokantnijem trenutku u tijeku globalne financijske krize, obećano je ignoriranje pravilnika na kojem je izgrađena Europska monetarna unija, te je odlučeno koristiti novac poreznih obveznika jačih država u svrhu podrške fiskalno neodgovornima i to u iznosu od €750.000.000.000.

Osim toga, Europska središnja banka - koja je izgrađena na ideji ozbiljne neovisnosti - je bacila svoj pravilnik kroz prozor i obećala postati kupac i posljednje utočište toksičnih financijskih instrumenata euro-zone. Oni i dalje prihvaćaju otrovna kolateralna sredstva iz tih država u zamjenu za kratkoročnu novčanu likvidnost.

Takve ekstremne mjere su poduzete, ne stoga jer im je doista stalo do Grčke, Portugala i Irske (pa čak i Španjolske). Oni su to učinili jer su morali i jer je to u čisto vlastitom interesu!

Kada je globalna financijska kriza bila na vrhuncu, uglavnom se promatralo američke poteze spašavanja vlastite ekonomije. U međuvremenu Europa i ECB-i su naivno prikazivane kao primjer političkog konzervativizma, financijske staloženosti i racionalizma.

No tijekom financijske krize, ECB je posudila gotovo neograničena sredstva drugim europskim bankama za nominalnu kamatu od 1% kako bi održala likvidnost u gospodarstvu. Međutim, banke nisu kreditirale potrošače ili tvrtke, one su kreditirale Portugal, Irsku, Grčku i Španjolsku kako bi ih održali na životu.
Ove države su bile zadovoljne. Sada su bile u mogućnosti posuditi novac pod razumnim uvjetima, iako su održavale masovne proračunske deficite i gomilale dugove na teret svojih građana. Banke su isto bile zadovoljne. Zaduživale su se uz 1% kamate a posuđivale uz sočan profit.

A i ECB-a je bila sretna, jer je pomoć državama išla kroz stražnja vrata pa je tako prividno poštivano održavanje načela i čuvanje svoje čvrste neovisnosti.
No, na koncu, tržište je ipak reagiralo na sve ove informacije i krenulo u akciju - prodaju državnih obveznica slabih članova EU. Ovo je kao posljedicu imalo otkrivanje sistemskih problema europske monetarne unije, porast cijene zaduživanja za financijski slabije članice te započinjanje spirale deficita.

Dakle, kada europski dužnosnici i MMF-a u svibnju 2010. trebali donijeti odluku, treba li Grčkoj pomoći ili ne, izbor je bio očit. Oni su morali ići svi stati iza nje jer su europske banke pune grčkih dugova. Ako Grčka bankrotira, i druge bi države iz ovog popisa otpisale dugove, stavljajući 2 trilijuna dolara Europskih banaka na popis za otpis i postavljajući temelje za novu mnogo dublju krizu u EU.
Danas, već više od godinu dana kasnije, ECB-a je puna toksičnih dugova a situacija se u slabijim članicama nije nimalo promijenila, one su i dalje na putu prema otpisu dugova. A njihove ekonomije na izdisaju.

Kao što ekonomisti već dulje vrijeme upozoravaju, dužnička kriza u Europi bi mogla učiniti propast Lehman Brothers-a mačjim kašljem. Ovaj puta ne samo da su Europske banke u problemima i pred propašću, već zbog nekompetentne politike i sama europska centralna banka.

Europska organizacija, Open Europe, izjavljuje da je ECB preuzela gotovo 400 milijardi eura dugova Grčke, Portugala, Irske i Španjolske - prodajući svoju likvidnu imovinu za papire koji imaju priliku uskoro postati bezvrijedni. Open Europe procjenjuje da je ECB izložena u omjeru 23-24, kada je Lehman pao on je bio izložen u omjeru 30. Ista organizacija procjenjuje da će Grčka morati restrukturirati polovicu svojeg duga kako bi ga dovela do održive razine. U tom scenariju to bi ostavilo ECB potpuno insolventnom."

U takvu Europu se Hrvatski građani spremaju ući. Hrvatska nije velika ekonomija pa su time i njeni problemi relativno ograničeni u omjeru u kojem je u stanju kontrolirati vlastiti proračun. Vlada RH i većina političke elite u Republici hrvatskoj godinama dokazuju da su im jedino bitni uski stranački interesi kao i održavanje na vlasti po svaku cijenu. Procesi koji su u tijeku ili u pripremi jasno pokazuju kakav je karakter interesa hrvatske političke elite u ovom trenutku.

Ono na što građani RH moraju biti upozoreni a što nitko trenutno ne čini je slijedeće. Dok je izvan EU Hrvatska ima mehanizme i načine za kontrolu vlastite monetarne politike. Ekonomska je aktivnost doživjela dobrodošlu korekciju i pomak iz stanja neodrživog zaduživanja u stanje održivog rasta i razvoja. Pogotovo jednom kada vlast doista odluči riješiti situaciju proračunskog deficita. Hrvatska isto tako ima vrlo dobre izvore likvidnosti koji je stavljaju ispred mnogih članica EU.

Ulaskom u EU Hrvatska nepobitno dokazuje svoju kompetenciju međutim ne i svoju zrelost. Stoga je proces ulaska u EU naglo ubrzan proteklih tjedana. Jer se čini da i u EU napokon shvaćaju da hrvatska javnost sazrijeva i da su očekivani dobici EU (bolje rečeno nekolicine njenih članica) pod ozbiljnim upitnikom. Kao što ni u slučaju Grčke, Portugala, Irske i Španjolske ECB nije gledala ništa drugo doli svoj uski interes i interes nekoliko najrazvijenijih članica, tako EU ubrzanim procesom pristupa za hrvatsku ne gleda hrvatski interes već samo onaj nekolicine svojih članica.

Hrvatska ne može očekivati promjenu svog blagostanja na račun EU koja je pred kritičnim problemima svoje monetarne pa i političke strukture. Naprotiv, hrvatski ulazak u EU je u funkciji otvaranja novih prirodnih i ekonomskih resursa za vlastitu ekonomiju a na račun hrvatske suverenosti i vlastitog napretka. Politička elita u Hrvatskoj to dobro zna, ali zbog već dokazanog uskog vlastitog interesa za to uopće ne mari.

Hrvatski građani imaju još jedan direktan mehanizam upravljanja svojom budućnošću. Referendum o ulasku u EU. Na referendumu će hrvatski građani moći još jednom pokazati da je hrvatska možda mala ekonomija u Europskim okvirima, ali da su hrvatski građani svjesni vlastitog bogatstva i hrvatskog potencijala, te da su u očuvanju istog zreliji od vlastite politike.

Status: EUforija
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Pljačka u pripremi
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora