Ukradeno?

U dvije godine mandata Ive Josipovića Pantovčak je postao eldorado za njegove prijatelje i kliku koji se bore za naklonost, veće plaće i putovanja.

Usporedo s okupljanjem nove ekipe u Banskim dvorima, koja će službeno biti predstavljena u petak, nova kadrovska križaljka slaže se i na Pantovčaku, s kojega je predsjedniku Ivi Josipoviću pobjeglo nekoliko suradnika, na čelu s predstojnikom Ureda Joškom Klisovićem, koji u novoj Vladi preuzima dužnost zamjenika ministrice vanjskih poslova. Josipović voli reći da ima supersposoban i natprosječno obrazovan tim, bitno kvalitetniji od dosadašnje, ali i Milanovićeve vlade. Zasad su te sposobnosti i kvalitetu uspješno skrivali od javnosti. Sadašnji je predsjednik od bivšega neke kadrove naslijedio, neke je morao postaviti, a manji ih je dio njegov vlastiti izbor. U svakom slučaju, u manje od dvije godine mandata Pantovčak se pokazao kao eldorado za Josipovićeve prijatelje.

PROLJETOS JE STANOVITA Irena Čupić konkurirala za posao članice Povjerenstva za sukob interesa koji nosi bezbrižnu plaću od 16 tisuća kuna u petogodišnjem mandatu. Odgovarajući na pitanja članova saborskog Odbora za izbor i imenovanja zašto se prijavila na natječaj, žena je jednostavno, ne prodajući floskule o potrebi iskorjenjivanja korupcije i nepotizma u politici, objasnila - "trenutačno imam nesiguran posao i odgovarala bi mi sigurnost koju pružaju strukture". Mediji svakodnevno, uglavnom s velikim razlozima i punim pravom, prevrću crijeva ministrima i zastupnicima, propitujući zaslužuju li tolike plaće i obilje izdašnih beneficija koje im podmiruju porezni obveznici. U sjeni velikih Vladinih ili saborskih kalibara ostaju prave beskorisne, parazitske enklave u državnoj upravi, nerijetko plaćene više i od zastupnika i od ministara, a među bujnijima je svakako ona na Pantovčaku. Josipović po vokaciji nije političar, što pokazuje i to što malo koja njegova izjava ili stav prežive više od 24 sata. Na čelno mjesto u državi došao je kao marketinški projekt i utoliko je bilo važnije da se okruži ljudima koji znaju što rade. Iako se u kampanji predstavljao kao drugačiji, pošteniji, moralniji, kojemu će jedini kriterij biti znanje, kvaliteta, stručnost i sposobnost, ni on nije odolio zovu kadroviranja po babi i po stričevima, a bilo je i pogolemih dugova koje je trebalo vratiti.

EKIPA S PANTOVČAKA vrlo osebujno razumije 50-ak milijuna proračunskih kuna, koliko joj Vlada namjenjuje, pa ih dijeli prema vlastitom nahođenju, ponajprije kad je riječ o plaćama i službenim putovanjima. Predstojnik Ureda predsjednika RH Joško Klisović, prema registru imovinskih kartica, ima plaću 19.966 kuna. Usporedbe radi, njegovi kolege istoga ranga, iste vrste i opsega posla plaćeni su bitno manje. Predstojnica Ureda predsjednice Vlade Martina Banić mjesečno prima 13.878 kuna, a predstojnik Ureda predsjednika Hrvatskog sabora Mišo Munivrana 16.734 kune. Josipović se na početku mandata hvalio kako je presretan što je Klisovića "oteo" privatnom biznisu (bio je zaposlen kao generalni tajnik Tedeschijeve Atlantic grupe), jer je riječ o vrhunskom kadru, no, čini se, prema učincima, da je njegova glavna referenca bila i ostala kumstvo sa Zoranom Milanovićem. Osim ako se sposobnošću ne smatra javno Klisovićevo cviljenje da im Vlada ne smije smanjiti proračun jer im krov prokišnjava, a treba popraviti i ogradu oko kompleksa, ili uvođenje VPNsustava kako bi zaposlenici međusobno besplatno telefonski komunicirali, čime se pohvalio javno kao vrhunskom uštedom. Ili pod Klisovićevu sposobnost treba uračunati kada je prije šest godina, tada šef Odjela za analitiku MVP-a, svoju suprugu, tekstilnu tehnologinju, zaposlio u Ministarstvu. Pročelnica kabineta predsjednika RH Danica Juričić Spasović ima plaću 18.198 kuna, višu od većine ministara. No, za razliku od ministara, njezina je odgovornost ravna nuli. Ne odgovara nikome nizašto, osim Josipoviću, a on očito ne mari što i kako rade oni koje je uhljebio. Bivša novinarka u Ured je stigla kao nezaposlena, a prvih nekoliko mjeseci dok se okupljao izborni stožer za SDP-ova kandidata radila je bez naknade, sve dok Josipović nije nabavio financijere, pa sada sve nadoknađuje na izdašnoj državnoj plaći. Za sebe voli reći da je "u novinarstvu postigla sve što se može postići", iako nikome u medijskim krugovima nije jasno o čemu govori, kao ni titula istraživačke novinarke kojom se sama zakitila. U jednoj je prilici izjavila i kako je "dosta bila manipulirana, sada ona želi manipulirati". Jedina poznata aktivnost Juričić Spasović je džogiranje Pantovčakom i zivkanje novinara, urednika i vlasnika medija da ih nariba ili moljaka da "malo popeglaju predsjednikov imidž" kad joj šef nešto zabrlja. Rado će u predsjednikove službene delegacije i svečane lože, koncertne ili sportske, ugurati i svog supruga kineziologa Vitomira Spasovića, da mu pomogne u dobivanju na važnosti u sportskim krugovima. Iako je u trokutu državnog vrha dužnost predsjednika Republike objektivno najmanje važna, najmanje odgovorna i najmanje zahtjevna, za razliku od Josipovića, Jadranka Kosor i Luka Bebić pročelnike kabineta – nisu imali.

DA SU RADNA MJESTA na Pantovčaku kreirana za zbrinjavanje "svojih", pokazuje i slučaj Danica Juričić Spasović Šefica za džogiranje i zivkanje novinara
Drage Pilsela, novinara koji je predano, vjerno i odano radio u Josipovićevoj kampanji. Njemu je bilo namijenjena funkcija pročelnika Odjela za analitiku. Nakon što je, neposredno pred imenovanje, neoprezno zaribao s prostačkom kolumnom, ekspresno je eliminiran iz Josipovićeve ekipe, a novi pročelnik za analitiku više se nije ni tražio. Zašto? Zato što je to radno mjesto potpuno suvišno i bilo je izmišljeno za potrebe zapošljavanja konkretne osobe. Slično je bilo i u slučaju Marka Rakara, koji je izvisio zbog objavljivanja priče o poreznom dugu državi, a koji je trebao preuzeti na Pantovčaku nikada konzumiranu dužnost zamjenika predstojnika Ureda. Nakon što je Rakar otpao, to mjesto nije ni popunjeno, što znači da potreba za tim poslovima stvarno nije ni postojala. Svojim nezadovoljnim i frustriranim zaposlenicima Josipović udovoljava i stvaranjem do tada nepostojećih radnih mjesta, i mijenjanjem propisa po njihovim željama i potrebama. Tako je za Romanu Vlahutin, donedavnu zamjenicu savjetnika za vanjsku politiku, u rujnu mijenjao Odluku o Uredu predsjednika RH kako bi u postojeću kategorizaciju uveo radno mjesto izaslanika i u listopadu je imenovao svojom izaslanicom za jugoistočnu Europu. Vlahutin je smatrala kako je njen rad neadekvatno statusno i financijski vrednovan, a što je još važnije, nije mogla smisliti svog šefa vanjskopolitičkog savjetnika Joška Paru, pa se dugo grebala kod Josipovića da je promovira u savjetnicu. Predsjednik nije odolio tom žicanju i promovirao ju je, a plaću povećao s 14 na 17 tisuća kuna, iako je nejasno na temelju kojih rezultata. Josipovićeva ispravna i potrebna politika regionalnog pomirenja, koju mu valjda velikim dijelom priprema upravo Vlahutin, nema zasad baš nikakvih rezultata. Nakon intenzivna Josipovićeva druženja s Borisom Tadićem radi promocije hrvatsko-srpske pomirbe, koje je po mnogima i prekoračilo granice dobra ukusa, ali i obilaska BiH uzduž i poprijeko, na tom su planu uslijedila samo razočaranja. Tadić je u Vukovar vratio tek nešto prijeratnih rendgenskih snimki i nekoliko ikona u Dalj i Krupu, Tihomir Purda odgulio dvomjesečni pritvor, Vesna Bosanac ispitivana, srpske izbjeglice potpisivale peticiju da se zaustavi ulazak Hrvatske u EU, Tadić ustrajava na tome da je "Oluja" zločin, Srbija je likovala nad presudama Gotovini i Markaču, Josipović petljao oko radikalizacije muslimana u BiH... Vlahutin očito ništa od glavnine svog posla nije obavila, osim ako uspjehom ne smatra organiziranje pretencioznog tuluma za Tadića u Zagrebu. Vjerojatno joj je to i najvažnije, jer ima običaj, primjerice, u Bruxelles doletjeti u Josipovićevu avionu, a onda se nakon skupa iz Bruxellesa povesti u Beograd Tadićevim avionom za svoje privatne potrebe koje uključuju blisku komunikaciju sa srbijanskim nevladinim sektorom. Političko-diplomatskim krugovima kruži zgoda i kako je Vlahutin tijekom predsjednikova sastanka s Hillary Clinton u State Departmentu u svibnju nekoliko puta nepristojno upadala u riječ domaćici, na uočljivo zaprepaštenje američke državne tajnice.

SITUACIJA NIJE NIŠTA sretnija ni s ostatkom brojnog osoblja. Makarski SDP-ovac Zlatko Gareljić s novom se vladom vraća na mjesto doministra obrane. Indiskrecije otkrivaju kako se Josipović žalio da Gareljić "nije njegov izbor, ali da ga je morao zaposliti". Zato je molio Višnju Tafru, Mesićevu savjetnicu za obranu, za koju su se u stručnim krugovima čule samo pohvale, da ostane u Uredu kao Gareljićeva zamjenica, jer "netko mora i raditi". Tafra je ostala, a potom je posuđena ministru obrane Davoru Božinoviću za šeficu kabineta, što je trebalo unaprijediti suradnju Josipovića i Božinovića. Kako je Josipović u međuvremenu počeo vjerovati da je Božinović, zajedno s Davorom Stierom, glavni ideolog HDZ-ove kampanje protiv njega, i ta je suradnja zamrla. Među onima koje je "morao" zaposliti je i Zrinka Vrabec Mojzeš. Koliko se navrat-nanos odvijalo uhljebljenje te propale radijske spikerice i urednice na dužnost predsjedničke savjetnice za društvene djelatnosti, pokazuje činjenica da joj je Josipović posao ponudio u srijedu navečer, manje od 48 sati prije predstavljanja svoje ekipe u petak 19. veljače 2010. Bio je dužan svom prethodniku Stjepanu Mesiću koji ga je javno zagovarao prije drugog kruga izbora, a čije su kćeri zapomagale kako "moramo pomoći našoj Zrinki, jer joj je jako teško na radiju". U taj dug ulazi i zadržavanje Saše Perkovića na mjestu savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji je po Mesićevu nalogu Josipoviću u vrijeme kampanje pružao obavještajne usluge. "Iako se Josipović zna požaliti da mu je prenaporna i da mu zna silno ići na živce, uloga Zrinke Vrabec u uništavanju Radija 101 i nestanku 19 milijuna kuna neće se propitivati jer mu je Bajić jako dužan budući da je javno amnestirao njegov dugogodišnji rad po političkom diktatu”, objašnjava predsjednikov suradnik. Ali, dodaje, "ako šef nanjuši da bi mu mogla ozbiljnije štetiti, ne gine joj sudbina Pilsela i Rakara", zaključujući kako je Josipović istinski i iskreno zainteresiran isključivo za postotke u anketama popularnosti i sve što bi ih moglo ugroziti uklonit će bez milosti.

UZ VRABEC MOJZEŠ prilično je problematična i njena pomoćnica, također Makaranka Silvana Mustapić. I nju se, vjerojatno po zavičajnom, podbiokovskom kriteriju, moralo poštopoto zaposliti u Uredu, pa je formalno imenovana pomoćnicom savjetnice za društvene djelatnosti, a angažirana je na poslovima iz djelokruga Odjela za informiranje, iako u njemu ima više nego dovoljno zaposlenih. Prije dolaska na Pantovčak predstavljala se kao producentica, iako je poznato da se producirala samo po trač rubrikama žutog tiska, a odnedavno i po crnim kronikama kao jedna od onih koja je, zajedno sa svojim nevjenčanim suprugom, direktorom Nove TV Sinišom Svilanom, na ruke primala gotovinu u televizijskoj aferi Core media. Mnogi misle i da je njeno upošljavanje u Uredu predsjednika udžbenički primjer eklatantnog sukoba interesa jer je riječ o supruzi direktora jedne nacionalne televizije. Ispostavilo se ubrzo da upravo zato i jest zaposlena, jer je Josipović očito izabrao Novu TV za svoju privatnu televiziju kojoj barem dva puta mjesečno daje "ekskluzivne" intervjue i dostavlja informacije koje mu idu u korist. Mustapić se ljetos u jednom krugu pohvalila i kako će nakon izbora na "važnu dužnost" u novu vladu, pa će biti zanimljivo vidjeti tko je iz nove vlasti spreman na sebe preuzeti teret sumnjivih poslova koje nosi sa sobom. Njena imovinska kartica otkriva i zanimljive podatke – u službenom dokumentu izjasnila se da je njen mandat u Uredu predsjednika RH počeo 5. siječnja 2010. godine. To je, u najmanju ruku, neobično jer je Josipović na izborima pobijedio tek u drugom krugu 10. siječnja, na dužnost je svečano prisegnuo 18. veljače, a počeo raditi tek dan kasnije. Prema dostupnim informacijama, Mustapić je na Pantovčak stigla tek u drugoj polovici svibnja, pa nije jasno kako deklarira da joj je mandat počeo 5. siječnja. To bi značilo da je radila i primala plaću još za Mesića, a bila bi to potpuna novost, ili je opet riječ o nekom muljanju s lovom, što joj očito nije strano. Kao na svakom lošem dvoru, koji je uglavnom sam sebi svrha, i ovaj je plodno tlo za dvorske igrice, spletke i borbu za predsjednikovu naklonost, a trenutačno traje chick-fight u kojem je na jednoj strani Juričić Spasović, a na drugoj su snage udružile Vlahutin i Mustapić. Vrabec Mojzeš se drži po strani i čuva svoju sinekuru, svjesna da je to jedino što joj je preostalo.

JOŠ JE TU ČITAVA galerija savjetnika, zamjenika, pomoćnika, izaslanika, povjerenika, glavnih koordinatora, i kako se sve već pompozno ne zovu ta uhljebljenja, od Stjepe Bartulice, preko Dejana Jovića, Ankice Marinović do Predraga Matića, koji su se u imovinskim karticama izjasnili kao volonteri, ali primaju mjesečne naknade (!?) od dvije do 6,5 tisuća kuna. Kako je donedavno među našim političarima bilo popularno članstvo u nadzornim odborima, gdje se ubirala redovita i lagodna pinkica, što je konačno stavljeno izvan zakona, tako se sada "nosi" plaćeno volontiranje u Uredu predsjednika. Upućeni kažu da se "drma" i Bartulici, povjereniku za vjerske zajednice, jer je predsjednik navodno nezadovoljan činjenicom da se bavi isključivo Katoličkom crkvom, a ostale vjerske zajednice zanemaruje. Putovanja su posebna priča. Što je destinacija udaljenija, predsjednički avion krcatiji je savjetnicima i ostalim personalom, dok za domaćim putovanjima baš i ne vlada tolika jagma. S predsjednikom preko granice, iz nepoznatih razloga, uvijek putuju i predstojnik Ureda i pročelnica kabineta. Uspije se ugurati i buljuk savjetnika, pa je tako za Josipovićeva službena boravka u Njemačkoj potkraj siječnja njegova delegacija okupirala čak 17 soba u berlinskom hotelu Adlon Kempinski, jednom od najskupljih u Europi. U rujnu 2010. kad je putovao u New York na Opću skupštinu UN-a, na duže od tjedan dana, pratili su ga predstojnik Ureda, šefica kabineta, savjetnik za vanjsku politiku i obje njegove zamjenice, te savjetnica za društvene djelatnosti s kojom je potom išao u Los Angeles pogledati izložbu "Pravednik među narodima". Valjda Josipović bez Vrabec Mojzeš ne bi bio u stanju obići izložbu. Jasno, za sva ta putovanja predsjednička svita državnom proračunu uredno naplaćuje dnevnice, premda ih uz sve plaćene troškove baš uvijek čekaju obilni svečani objedi.


JEDNAKO KAO što je u kampanji poručivao kako se "u pravednoj državi poslovi neće dobivati preko veze" (iz čega zaključujemo da je njegov Ured eksteritorijalan), tako je obećavao, podvaljujući u kampanji priču o poštenju, moralu i transparentnosti, i da će njegov Ured svaki mjesec na službenoj web stranici objavljivati svoje poslovanje. Kako predsjednikovo računovodstvo obećane podatke nikad dosad nije objavilo, nameće se pitanje jesu li opseg i karakter troškova takvi da ih je bolje čuvati podalje od javnosti. I još jedno – hoće li Milanovićeva dijeta biti učinkovita za kadrovsku pretilost na Pantovčaku? Predstojeća mini-rekonstrukcija na Pantovčaku pokazat će ima li Josipović komunikaciju sa stvarnošću i razumije li u kakvim je problemima država kojoj je na čelu, ili će ipak i dalje protežirati ekipu kojoj je prioritet "sigurnost koju pružaju strukture".

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju istrage