Ukradeno?

U ovoj zemlji se doista sve prebija preko leđa „malih“ ljudi, poreznih obveznika. Tako sada plaćamo i eksperiment jedne nove, ali kako se čini ništa manje nesposobne Vlade. Ono što rade Milanović, Linić i Čačić, znala bi napraviti svaka neznalica koja je nekim čudom pribavila diplomu ekonomskog ili bilo kojeg fakulteta.

Povećati poreze, opteretiti male porezne obveznike i na tom opterećenju građana financirati svoju virtualnu ekonomsku politiku. Za to ne treba biti pretjerani lumen. A Kukuriku očito nisu znali ništa drugo. Nego praznu blagajnu napuniti na teret građana, pa tako opet još jednom financiramo zapravo političku održivost jedne vlasti, a ne politiku ekonomskog razvoja, kako su nam iz Kukuriku koalicije prodavali maglu u predizbornoj kampanji, obilazeći izborne jedinice sa svojim Planom 21. Ljudi se tako zadnjih dana po društvenim mrežama pitaju kako je moguće da je u tek nekih mjesec dana na vlasti Milanovićev Plan 21 postao PDV 25%?!

Lako je voditi državu tako da povećaš poreze i nametneš ljudima da na svojim leđima nose teret tvoje nesposobnosti, kao što to sada čini Kukuriku koalicija. Istovremeno, Kukuriku koalicija nije se pozabavila takvim poreznim modelom kojim bi opteretila one velike, poput primjerice banaka, kojima je mogla uvesti neku vrst kriznog poreza u obliku poreza na promet novca, kojeg bi banke bile obvezne plaćati iz svojih kamatnih i dodatnih profita, a ne na teret svojih komitenata. Na takvu mjeru prema bankarskom sustavu Milanović se nije mogao odlučiti zbog vlastitog političkog kukavičluka. Privid njegove političke hrabrosti, kako sada vidimo, proizlazi iz njegove narcisoidne opsjednutosti vlastitim imidžem, pa vrlo vješto u javnosti glumi nekakvu odlučnost. U praksi, to izgleda potpuno drugačije.

Ljudi bi rekli: Milanović nema muda za stvarne promjene! I to doista tako izgleda. Milanović je naprosto jedna obična politička kukavica, a ne pijetao kako bi on volio da o njemu mislimo. Politika njegove Vlade može se svesti i na vrlo jednostavan zaključak – otima siromašnima da ne bi dirao bogate. I tako, dok će malim ljudima Porezna uprava ukoliko je potrebno plijeniti i gaće da bi naplatila svoje poreze, neki će poput Ivice Todorića i njegovog koncerna i dalje biti porezno povlašteni, pa će im se tolerirati porezni dugovi i do milijardu kuna, a da pritom Porezna uprava nije pokrenula niti jedan jedini postupak prisilne naplate tog duga prema Todoriću ili njegovom koncernu. Zastrašujuće zar ne?!

Todorić ne mora brinuti jer se politika Milanovićeve Vlade prema njemu, u odnosu na raniju HDZ-ovu Vladu, apsolutno neće promijeniti. Na sličan način kao Ivica Todorić Kukuriku vlast u povlaštenom položaju ostavlja i Katoličku crkvu u Hrvatskoj, navodno zbog Ugovora s Vatikanom. Naime, iako su proračunski rezovi zahvatili gotovo sve korisnike proračunskih sredstava, jedino davanja za Katoličku crkvu iz Državnog proračuna nisu smanjena. Dakle, Milanović nije imao hrabrosti reći Bozaniću da u uvjetima ekonomske krize u kakvoj se našla zemlja, proračun naprosto ne može izdržati davanja za crkvu. I po čemu to crkva ne bi trebala na jednak način kao i njeni vjernici nositi teret ekonomske krize?!

Milanović je trebao zaštititi interese građana, interese poreznih obveznika i jasno se postaviti prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i poručiti bahatim biskupima kako za njih ove godine nema para. Osim toga, Milanović nije imao hrabrosti poručiti Crkvi niti kako bi morala plaćati porez na sve svoje prihode, na koje sada ne plaća nikakva davanja državi. Milanović je tako ispao čista politička pi..a. Što se, dakle, promjena tiče; promijenilo se nije apsolutno ništa. Zašto? Odgovor je, bojim se, vrlo jednostavan, jer je Milanović kukavica, a Kukuriku koalicija je naprosto nesposobna za stvarne promjene. Naravno, sada viču da nisu znali što im točno ostavlja HDZ nakon primopredaje vlasti, ali taj argument zapravo mogu „okačiti mačku o rep“, jer valjda Milanović i njegova ekipa ne očekuju da ćemo sljedeće četiri godine slušati njihovu kuknjavu što im je to ostavio HDZ. Pa to znamo, to je znala cijela hrvatska javnost i prije samih izbora. Kukuriku koalicija znala je da preuzima vlast u izuzetno teškim uvjetima, i sam je premijer kod preuzimanja vlasti rekao kako „ne očekuje sto dana mira“. Bez obzira Zorane, očekivao ti sto dana mira ili ne, nitko ti ih u ovom trenutku ne može i ne treba dati, ni građani, ni sindikati, ni radnici, ni studenti, ni mediji, apsolutno nitko. Ovoj vlasti, doduše, nije trebalo niti sto dana da pokaže kako se u mnogo čemu ne razlikuje od HDZ-ove Vlade.

Prvo, svakome je jasno da Kukuriku koalicija mandat nije dobila na nekom svojem izuzetnom ekonomskom programu, jer kada bi pitao građane što je bio ekonomski program Kukuriku koalicije, nitko se ne bi sjetio pravog odgovora. Ljudima je, naprosto, bilo dosta megakorumpiranog HDZ-a, premreženog mafijaško kriminalnim vezama i ratnozločinačkom prošlosti, kao i ratnoprofiterskim političkim temeljima. Građani su naprosto htjeli normalniju, nekorumpiranu vlast, koja bi mogla napraviti značajniji odmak od HDZ-ovog modela upravljanja državom zadnjih gotovo dvadeset godina. Nisu, dakle, birači, izabrali Kukuriku ni zbog SDP-a, ni zbog HNS-a, ni zbog HSU-a, a ponajmanje zbog IDS-a kojeg se često naziva istarskim HDZ-om, a korumpiranog Jakovčića umiješanog u brojne afere istarskim Sanaderom. Birači su izabrali Kukuriku zbog HDZ-a. To je bio glavni razlog.

Drugi, ne manje važan razlog za izbor Kukuriku koalicije, bile su naravno brojne korupcijske i kriminalne afere HDZ-ove Vlade, koje su građanima godinama razotkrivali rijetki zviždači u državnim institucijama, poduzećima i bankama, i još rijeđi novinari koji su te afere istraživali i svoja istraživanja iznosili u javnosti, često riskirajući otkaze, prijetnje, pritiske, i druge oblike maltretiranja i izravnih i neizravnih pritisaka od strane HDZ-ovog korumpiranog režima. Stoga su zviždači i novinari drugi bitan čimbenik koji je Kukuriku koaliciju doveo na vlast. Dakle, za dolazak na vlast Kukuriku koalicije najzaslužniji su HDZ, zviždači i novinari, a ne Zoran Milanović, Radimir Čačić, Silvano Hrelja ili Ivan Jakovčić. Ljudi nisu imali alternativu, bojali su se ostanka HDZ-a na vlasti, i izabrali su Kukuriku vlast. Bilo je tu od samog početka brojnih kontroverzi, kao primjerice kako čovjek kojemu se sudi zbog ubojstva dvoje ljudi poput Radimira Čačića može biti budući član Vlade, kako dio vladajuće koalicije može biti Ivan Jakovčić umiješan kako u Aferu Hypo, tako i brojne druge korupcijske afere; zatim kako u Vladi može biti Slavko Linić poznat iz Afere INA koju je razotkrila zviždačica Vesna Balenović; da bi se kasnije postavilo i pitanje ministra obrane Ante Kotromanovića koji je kao osumnjičenik za ratni zločin protiv civila u Bosni i Hercegovini, usprkos tomu postao ministar obrane u zemlji koja će uskoro postati članica Europske unije.

Zanimljivo je zapravo kako predstavnici Kukuriku koalicije zatvaraju oči pred istim stvarima zbog kojih smo godinama prozivali HDZ-ove dužnosnike, zbog istih stvari zbog kojih smo HDZ-ovu Vladu tako otvoreno kritizirali i napadali, javno prozivali i postavljali neugodna pitanja. Baš kao što je HDZ ranije ignorirao ta neugodna i sporna pitanja, to danas čini Kukuriku koalicija. Imaju svoje navijače, i slijepe poklonike, koji po društvenim mrežama rade propagandu za Milanovićevu Vladu, kao da je predizborna kampanja na vrhuncu, umjesto da se prime ozbiljnog posla, i vrlo ozbiljno se zamisle nad svakom kritikom koja im je upućena. Kukuriku, poput HDZ-a, ne voli svoje kritičare. To se najbolje primijeti na društvenim mrežama, na kojima Vlada i Kukuriku koalicija imaju otvorene svoje profile, kojima komuniciraju svoje javne poruke.

Čovjek ne može ne primijetiti da vladajući na tim društvenim mrežama komuniciraju gotovo isključivo sa svojim pristalicama i navijačima, dok potpuno ignoriraju kritičare, posebno one koji im na tim društvenim mrežama upućuju neugodna otvorena pitanja i otvoreno kritiziraju postupke nove vlasti. Tu se, dakle, srećom ništa nije promijenilo. Doduše, i u odnosu prema zviždačima i novinarima koji su godinama otkrivali korupcijske i kriminalne afere HDZ-ove vlasti, Kukuriku koalicija nije promijenila baš ništa. Nedavno sam na jednoj od društvenih mreža napisao: novu vlast i promjene mjerite i po tome kako se odnose prema zviždačima i novinarima koji su otkrivali korupciju. HDZ ih je proganjao, Kukuriku vlast ih nije rehabilitirala ni na koji način, čime je zapravo pokazala da prema tim ljudima ima potpuno jednak odnos kakav je imao i HDZ. Nije pritom nitko od tih zviždača i novinara očekivao ništa od nove vlasti, očekivali su tek simboličan čin javne rehabilitacije zbog svega kroz što su prošli zadnjih desetak godina. Jedno javno; „Hvala!“, bilo bi više nego dovoljno. Milanović i njegovi koalicijski partneri, međutim, nisu imali pristojnosti čak niti za taj minimum. Čak niti za javnu rehabilitaciju onih ljudi koji su stvarne žrtve korumpiranog HDZ-ovog režima. A upravu su na sudbinama tih ljudi kukurikavci i došli na vlast. Zorane, sram te bilo! Sjećate li se vi u Kukuriku koaliciji uopće imena tih ljudi: Ankica Lepej, Claudia Čović, Vesna Balenović, Željko Popović, Denis Latin, Nataša Škaričić, Željko Peratović, Ana Jelinić i brojni drugi?!

Njima se nakon promjena nije promijenilo – NIŠTA! Zviždači i dalje nemaju posla, razni marginalci i samodopadni pikzibneri po medijima ih čak nazivaju drukerima i javno ih kleveću, a Kukuriku vlast im nije rekla niti hvala. Njihove obitelji i dalje prolaze kroz isti onaj pakao kroz koji su prolazili u vrijeme HDZ-ove vlasti. Zabranjeni novinari i danas su zabranjeni. Denis Latin i dalje nema Latinicu, a nakon kukuriku promjena HRT-om upravlja najkorumpiranija HDZ-ova mafija, koja ni u vrijeme HDZ-ove vlasti nije mogla tako upravljati HRT-om. Tako su žrtve HDZ-ove koruptokracije postale sada i žrtve kukurikacije. Umjesto rehabilitacije ti su ljudi ponovno izloženi novim napadima, klevetama, javnom blaćenju i nekoj vrsti javnog mobinga, kako smo to i ovih dana mogli vidjeti u javnim nastupima izvjesnog donedavno poptuno anonimnog i marginalnog lika, koji je koristeći funkciju člana tzv. „Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava“ (HHO) riječnikom kriminalnog podzemlja javno prozvao zviždače da su plaćeni drukeri.

Iako njegovo ime nije vrijedno spomena, sam njegov čin jest, jer šalje vrlo lošu javnu poruku mogućim budućim zviždačima, koji bi se odlučili progovoriti o korupciji i kriminalu. Osim toga, sama činjenica da se na taj način pokušava kriminalizirati i diskreditirati zviždače dovoljno je alarmantna sama za sebe. U isto vrijeme, vlast ni na koji način nije zahvalila tim ljudima zbog onoga što su učinili za opće dobro, i što su u krajnjem slučaju svojim zviždačkim istupima i svjedočenjima, spriječili da korupcijskim i kriminalnim poslovima vlasti i dalje nastaje miltimilijunska šteta za Državni proračun. Kukuriku vlast ostavila je te ljude i dalje na vjetrometini. Milanovićeva je Vlada, tako, pala već na tom prvom, ljudskom ispitu. A to, u principu najviše govori o pravom karakteru ove vlasti. Volio bih da sam u krivu, ali bojim se da nisam. I zapravo kao istraživački novinar nemam pravo davati bilo kakav moralni i politički kredit kukuriku vlasti. Bio sam među rijetkim žestokim kritičarima HDZ-ove vlasti i razotkrio neke od najvećih HDZ-ovih korupcijskih afera. Baš zato, nemam moralno, ali niti profesionalno pravo šutjeti kada je u pitanju Kukuriku koalicija. Ovih dana mi iz raznih ministarstava, a posebno iz Ministarstva financija pišu mnogi SDP-ovci i upozoravaju me na katastrofalnu kadrovsku politiku koju provode kukuriku ministri.

Tako Slavko Linić na visokim i važnim dužnostima u Ministarstvu financija ostavlja najkorumpiranije HDZ-ove kadrove koji su za Sanaderovu i Kosoricinu Vladu odrađivali najprljavije korupcijske poslove. S druge strane, ljudi iz Ministarstva uprave kažu mi da je mladi i nadobudni štediša Arsen Bauk cijeli svoj kabinet sastavio od najgorih HDZ-ovih kadrova, koje čak niti HDZ-ova Vlada nije htjela postaviti tako visoko u hijerarhiji Ministarstva uprave. U Carinskoj upravi, koja je bila epicentar HDZ-ove korupcije i organiziranog kriminala, ništa se nije promijenilo, i kako tvrdi predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske Željko Popović, u Carinskoj upravi uz pomoć novog ministra Slavka Linića opstaju najkorumpiraniji Sanaderovi, Šukerovi i Barišićevi kadrovi. Na to je upozorio i osobno Zorana Milanovića, predstavkom od 6. veljače 2012. godine, koju je naslovio „Prijava protiv carinskih službenika i njihovih rođaka, koji su isključivo i samo stjecali prava u carinskoj službi na temelju političke podobnosti i nepotizma, prijava radi teškog oblika narušavanja ustavno-pravnog poretka“. HDZ-ov model kadrovske politike u državnoj upravi i javnim poduzećima bio je čista politička korupcija. Međutim, Kukuriku koalicija nastavila je kontinuitet takve kadrovske politike, pa i najnoviji Slučaj Ferenčak jasno upozorava na činjenicu da i nova vlast ima tendenciju na odgovorne dužnosti postavljati svoje političke kadrove, izričito po političkim, a ne stručnim kriterijima. Zapravo, u ovih nekoliko tjedana mandata nove vlasti svjedoci smo jednog izuzetno opasnog procesa narušavanja ustavne trodiobe vlasti u državi. Naime, u Hrvatskoj je čini se uspostavljen takav model parapolitičkog uređenja u kojem su koalicijski sporazumi, i stranački dogovori (javni i tajni) iznad Ustava i Zakona.

Tako se umjesto ustavne trodiobe vlasti, podjela vlasti određuje koalicijskim sporazumima, što bi se moglo nazvati jednim od oblika rušenja ustavnopravnog poretka. Dakle, koalicijski sporazumi na mala vrata ruše ustavni poredak i uvode četvrti čimbenik diobe vlasti – koalicijske sporazume, javne i tajne međustranačke dogovore stranaka na vlasti. I Kukuriku vlast se doista, vrlo brzo nakon preuzimanja mandata počela tako i ponašati. Prioritet Milanovićeve Vlade tako je, čini se poštivanje međusobnih stranačkih dogovora čelnika stranaka unutar Kukuriku koalicije, a ne provedba Ustava i zakona. Zabrinjavajući je, zapravo, taj hibridni model demokracije kod nas. Upravo na temelju takvih koalicijskih sporazuma, kadrovira se i u državnoj upravi, i u javnim poduzećima, na temelju koalicijskih sporazuma donose se zakoni i pojedini propisi, čime vlast prioritetno brine o vlastitoj političkoj održivosti, a ne o provođenju politike promjena kakvu su najavljivali u predizbornoj kampanji. Stvoren je hibridni politički sistem u kojem su stranački dogovori iznad pravnog poretka. A Ustav i zakoni podređeni su političkoj volji koalicije na vlasti. Tako je za sada jedna od tih novih promjena upravo to što je koalicijski sporazum Kukuriku koalicije postao neka vrsta parazakonskog, odnosno paraustavnog propisa. Promjene su tako, kako stvari stoje, u ovoj čudnoj zemlji, još jednom bile samo promjene – na gore. Barem za sada.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Na račun građana
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: Zaključeno