itemscope itemtype="http://schema.org/Article" Ukradeno?: Naplata bi se pojačalvala zbog Emporiuma

Ukradeno?

Prvi i najstariji hrvatski portal s misijom upozoravanja na korupciju, iskorjenjivanju politički povezanog kriminala i rasipnosti, te podrškom neovisnom i djelotvornom pravosuđu. Kontakt: korupcija.hr@gmail.com

Premda novac od glazbenih korisnika ubire svaki mjesec, Društvo skladatelja tantijeme ne isplaćuje autorima odmah već nakon godinu dana, a u međuvremenu ga oplođuju preko privatne tvrtke Emporium koja novac ulaže u štedionicu Posmrtne pripomoći i delničke pilane: akcija naplate autorskih prava pojačala bi se svaki puta kada Emporium zapadne u financijske teškoće.

Skladatelji vlasnici pilana

Prema procjeni znalaca, u ime zaštite autorskih prava Hrvatsko društvo skladatelja, kraće HDS, ubere godišnje od 35 do 40 milijuna kuna. Kao glavne poluge u prikupljanju tih prihoda HDS koristi, prije svega, usluge svoje agencije ZAMP – što je kratica za Zaštitu autorskih muzičkih prava – koja se pojavljuje kao neka vrsta internog financijskog policajca u stalnom lovu na glazbene konzumente-dužnike. Drugo je HDS-ovo oruđe privatna tvrtka Emporium koja novac od naplaćenih autorskih prava oplođuje u štedionicama, kroz trgovačke kombinacije i dionice profitabilnih poduzeća. Preko Emporiuma, Hrvatsko društvo skladatelja, sastavljeno, navodno, od zakinutih umjetnika, postalo je posljednjih godina suvlasnik čak nekoliko pilana u Delnicama.

Tako je priča o autorskim pravima sve više samo pokriće za prikupljanje glazbenog “poreza” – koji neki, oštrije, nazivaju i reket – u korist HDS-ove poslovne korporacije. Ujedno, to je i zakulisni kontekst u kojem se odvijaju najnoviji javni skandali s HDS-om i oko njega: zabrana kazališne predstave Branka Brezovca u ZKM-u, te kazneni progon Darka Putaka, vlasnika kluba Tvornica u Šubićevoj ulici.

Politička moć Hrvatskog društva skladatelja proizlazi iz činjenica koje nemaju nikakve veze sa zaštićenim autorskim opusima. Prvo: HDS je od Ministarstva kulture još 1994. dobio ovlasti moćnog monopola u određivanju i naplati autorskih prava kako bi lošu domaću glazbu, kao tekovinu njene “državotvornosti”, branilo od kontaminacije inozemnih, ne-hrvatskih glazbenih utjecaja. I drugo: HDS je modelirao Ivo Josipović, vrsni pravnik, violinist i skladatelj, moćni čovjek s iznimnim talentom za biznis i s vrlo razgranatim političkim vezama. Do 2001. Josipović je bio glavni tajnik HDS-a, danas je njegova siva eminencija.

2001. protiv HDS pobunila se Hrvatska obrtnička komora, kao reprezentacija domaćih obrtnika i ugostitelja koji su također prisiljeni davati ZAMP-u, kao HDS-ovu servisu, mjesečni paušal za emitiranje radijske glazbe u svojim restoranima, kafićima, frizerskim salonima, čak taksijima, premda su istu glazbu već jednom platile same radijske postaje. Štoviše, obrtnici su zaprijetili solidarnim otkazivanjem radijske pretplate i kolektivnim pečaćenjem CD-playera.

Hrvatska obrtnička komora pronašla je u Saboru prilično vatrenog lobista. Bio je to HSP-ovac Tonči Tadić koji je predložio novu varijantu Zakona o autorskim pravima. Njezin smisao bio je otprilike ovakav: vrijednost autorskih prava ne može jednostrano određivati isključivo Hrvatsko društvo skladatelja ili njegov ZAMP; cijenu emitiranja i javnog slušanja glazbe valja odrediti u sporazumu glazbenih proizvođača i glazbenih korisnika, kao logično tržišno niveliranje ponude i potražnje.

Predstavnici ZAMP-a prvi su put potiho počeli odustajati od svog tradicionalnog tarifnog sustava i na svoju su ruku ponudili pregovore. Tako je od 2001. do danas s organizacijom lokalnih radijskih stanica sklopljen sporazum o 30 posto popusta na korištenje autorskih prava, starim dužnicima prvi je put omogućena obročna otplata duga bez hitnih ovrha i zapljena imovine, pa je i Putakovoj Tvornici post festum smanjen mjesečni paušal za gotovo četiri puta.

No zaštita autorskih prava svih njegovih članova već odavno nije krajnja svrha HDS-a.

HDS-ovi prihodi slijevaju se na račun ZAMP-a svakoga mjeseca, ali se skladateljima, izvođačima i diskografima ne distribuiraju odmah nego na kraju godine. U međuvremenu tim novcem upravlja privatna tvrtka Emporium koju vodi Marko Vojković.


Ilustracija tehnike ZAMP-ova utjerivanja dugova.

Od organizatora koncerta Rolling Stonesa koji su nastupali 1999. na Bundeku, ZAMP pokušava utjerati 1,2 milijuna kn, zbog čega je svoju menadžersku agenciju preimenovao i preselio u Sloveniju. Opet ništa ne mijenja na stvari što su Rolling Stonesi za nastup dobili honorar i što su na koncertu izvodili isključivo vlastite kompozicije. Prema HDS-ovu pravilniku, organizator je bio dužan njihovu ZAMP-u platiti 10 posto od prodanih ulaznica. Tih 10 posto ZAMP bi, navodno, naknadno dostavio Rolling Stonesima

Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Pantovčak
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zabrane poslovanja

Link|