Ukradeno?

Predsjednik Republike Ivo Josipović prijavio je Tomislava Karamarka da je ugrozio nacionalnu sigurnost. Kako? Kada? Nitko to ne zna, osim „visoko“ obaviještenog novinara Dražena Ciglenečkog, koji je odmah izvijestio javnost.

Karamarko je, koliko sam razumio, zločin počinio prije šest godina, kada je bio ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Što je učinio? Odobrio je da se u Agenciji zaposli Mario Malić, agent koji je „pao na sigurnosnoj provjeri“. A zbog čega je Mario pao? Zbog toga što mu je brat „britanski špijun“ Gordan. Pročitavši to, Josipović se odmah domoljubno ustobočio. Odlučio je sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS). S tim se u hipu složio predsjednik Vlade Zoran Milanović. To je, veli on, „puno gore od kriminala“. Zašto? Zato što ruši sustav i hrvatsku državu. Sjednica će se održati kad se Milanović vrati iz posjeta Australiji i Novom Zelandu, a dotad će o Karamarkovu zločinu raspravljati saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Ova priča je malko anakronična. Radnja se, ako nije izmišljena, zbila prije šest godina. SOA ju je tajila  sve dok nije netko na HDZ-ovu skupu u Omišu, slušajući Karamarkov govor, na sav glas nepristojno spojio Ivu Josipovića i njegova oca Antu s – Kevinom jamom! Priča se zbog toga doimlje i paranoično. Pogotovo ima li se na umu da je Josipović  ugrozu nacionalne sigurnosti vidio i jesenas u Vukovaru, kada je Kolona sjećanja, u kojoj je bilo stotinjak tisuća ljudi, i njemu i cjelokupnom državnom vodstvu s prijezirom okrenula leđa. Sličnu ugrozu nacionalne sigurnosti osjetio je Josipović i prije dvije godine, kada su mu parazitske  Pupovčeve srpske „Novosti“, pušući iz Mesićeva mijeha, potpirile „aferu ZAMP“. Josipović je tada čudesno progledao. Vidio je najednom da Milorad Pupovac vodi „etnobiznis“ i „reketari“ hrvatske vlade! Te kriknuo što je glasnije mogao. Ali vidjelac je oba puta ostao sam. Milanović je Pupovca prigrlio, a vukovarsku sramotu državne vlasti proglasio zakonitim čedom demokracije.

Zašto se ovaj put Milanović odazvao Josipovićevu pozivu? Drsko je tu tražiti razloge. Ali može se nagađati. Vjerojatno ga je pritisnulo vrijeme. Ove godine nacija bira dva reprezentativna tijela: za dva i pol mjeseca jedanaest zastupnika za Europski parlament, potkraj godine državnoga poglavara. A Josipović je i ovaj put najreprezentativniji crveni kandidat. Ali to, dakako, nisu nužno Milanovićevi razlozi.

Stavi li se priča o ugrozi nacionalne sigurnosti na najlakšu logičku kušnju, ona će, unatoč tomu što se Ivo Josipović javno gnuša nad „prljavim kampanjama“, sama u hipu ogoliti svoju političku bijedu. Odakle novinaru Novoga lista u odsudnom trenutku tajni dokumenti? Zar je u nas nekažnjivo javno prokazivati agente tajne sigurnosno-obavještajne službe? Ako je Gordan Malić britanski špijun, zašto je to njegovu bratu Mariju zaprjeka, dočim su Aleksandru (Saši) Perkoviću grijesi njegova oca Josipa Perkovića – preporuka? Nije li Stjepan Mesić, čim je zasjeo na Pantovčaku, odmah pustio (možda i pozvao) novinare i snimatelje britanske televizijske kuće Channel 4 na razgledanje Tuđmanove arhive? Jesmo li zaboravili kako su Račan i Sanader duboko štovali britanske tajne službe? Nije li MI6 bio u Hrvatskoj kao kod kuće? Tko je Sanaderu izradio onaj gnusni Akcijski plan za ozloglašivanje i hvatanje generala Gotovine? Nisu li kukurikavci, čim su došli na vlast, s ljubavlju prema Zapadnomu Balkanu hodočastili u London?

Ta i slična pitanja ne žude ovdje za odgovorima. Ona jasno pokazuju što je posrijedi. Ova Josipovićeva i Milanovićeva dreka o ugrozi nacionalne sigurnosti blesava je predizborna bitka. Zašto blesava? Zato što nakon tih pitanja i slijepac vidi da hrvatsku nacionalnu sigurnost od 3. siječnja 2000. do dana današnjega bez prestanka ugrožava – vlast Republike Hrvatske.


Status: Veleizdaja
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju zatvora