Ukradeno?

Gotovo 300.000 ili čak 16,42 posto glasova je u prvom krugu predsjedničkih izbora dobio Ivan Vilibor Sinčić, potpuno anoniman kandidat grupe mladih aktivista koji se nazivaju Živim zidom. Time je u središte pozornosti došla skupina djevojaka i mladića koji se bune protiv nepravde i okrutnosti postojećeg društvenog poretka. Do sada ih se moglo vidjeti samo u televizijskim izvještajima o pokušajima sprječavanja deložacija nesretnih, prezaduženih građana. Interventni policajci nosili su ih i još uvijek ih nose u marice, ili ih razbijenih glava unose u vozila hitne pomoći. Iako ih šira javnost tako ne percipira, Živi zid su zapravo politička stranka, koja se sprema na osvajanje vlasti. Uspiju li na parlamentarnim izborima za deset mjeseci ponoviti uspjeh iz prvog kruga predsjedničkih izbora, čitav prvi ešalon Živog zida s deložacija će se preseliti u saborske klupe. O političkom trenutku koji je iznjedrio ovu stranku i njenoj budućnosti razgovarali smo s 22-godišnjim studentom kineziologije Jakovom Pericom, istaknutim aktivistom i članom Predsjedništva Živog Zida. 

-  Ne, nismo ludi anarhisti koji viču po cesti. Problem novca kao duga skriven je od šire javnosti i budući da nismo znali na koji drugi način ukazati na njega, odlučili smo sabotirati deložacije koje provode banke, kreditni uredi, kartičarske kuće i sl. Pridružuje nam se sve više ljudi koji se žele boriti za svoju i za budućnost svoje zemlje. Vjerujemo u mehanizme demokratskog društva i kroz njih ćemo delegitimirati financijski sustav koji nas sve vodi u propast. Jednom ćemo se izboriti za političku moć kojom ćemo im zauvijek reći da je dosta.

Kako je zapravo nastao Živi zid?

- Nakon protuvladinih prosvjeda 2011. godine nastala je politička stranke Savez za promjene – jedina u Hrvatskoj koja se bavila pitanjem regulacije novca i uloge Hrvatske narodne banke. U Listopadu 2012. godine događala se jedna vrlo bešćutna deložacija, ona obitelji Vukuć u Zadru. Nakon te deložacije je sve krenulo i uskoro smo promijenili ime u Živi zid. Počeli su nam se obraćati ljudi iz svih krajeva Hrvatske. U početku je Živi zid branio samo one koji nisu mogli vraćati kredite, ali onda su se počeli javljati ljudi sa svakakvim pričama. Iskristaliziralo se da postoji jedan te isti obrazac korupcije i kriminala na sudovima. Ovršni postupak je omogućio svakakvim ljudima da za mali novac dođu do nekretnina. Događalo se da zove čovjek koji bio dužan 600 kuna zbog HRT pretplate i došla mu ovrha, čime je taj dug je narastao sad na 3.000 kune. I to samo zato što je imao televiziju u kući. I završi mu kuća na dražbi! Zbog čega? Jednostavno je, zakonodavni sustav omogućava ovršnoj mafiji da za male novce dolaze do nekretnina, do stvarnog bogatstva. Oni to rade jer im je to omogućeno i jer im se isplati. Za dug od 3000 kuna uzimaju nekretninu koja vrijedi stotinu ili tisuću puta više? U tako visokoprofitnom biznisu novac za lobiranje ili mito nije nikakav problem. Što je najgore, sve se to provodi zakonito. Oni na zakonit način za male novce ljudima oduzimaju domove. I onda, kako su se te deložacije odvijale, sve više smo bili u medijima i sve više ljudi nam se počelo javljati.

- Pokazalo se da postoje glasači koji prihvaćaju vaše ideje i koji su vam spremni dati politički legitimitet. Hoćete li Živi zid tu popularnost biti u stanju kapitalizirati na parlamentarnim izborima koji slijede?

- Bit ćemo u stanju. Imamo već sada velik broj članova i ljudi koji nam se žele priključiti, ali to nije ključno. Ljudi vide da postojeći sistem nije pošten ni pravedan, vide da smo iskreni, da se borimo protiv nepravde. Međutim, oni nas simpatiziraju i podržavaju iz nekih apstraktnih, moralnih razloga. Čak i velik broj naših članova ne razumije zbog čega postoji i za što se zalaže Živi zid. To je glavni problem. Na eventualnim izborima takvi birači ne mogu razlikovati političare po nikakvim stvarnim kriterijima, osim prema simpatijama. Na žalost, ovaj sistem je skrivio to da su ljudi neobrazovani i neupućeni i zato nam na izborima dolazi do izražaja prodavanje magle i demagogija. Zato je kod nas popularan političar poput Ive Josipovića. On je tzv. bečka škola i koristi parole univerzalnih vrijednosti, poput ljudskih prava, pravednosti, zelene ekonomije, održivog razvoja, samo zato jer je to popularno. Svima je jasno da želimo razvoj i da on bude održiv. Međutim, to su parole bez bez pravog sadržaja, koje on uz svoje lijepe manire uspješno prodaje. A u modelu koji on zagovara nikakva učinkovitost  i održiva ekonomija nisu mogući, ni u ekološkom, društvenom ni ekonomskom pogledu. Postojeći sustav sam po sebi vodi raslojavanju društva i povećavanju nejednakosti, zbog svojih temeljnih mehanizama. Eventualne promjene o kojima navodno odlučujemo na izborima tiču se samo raspodjele moći među ljudima unutar tog istok sustava, o tome tko će biti na boljoj poziciji. Kolinda Grabar Kitarović bitno se ne razlikuje. To je ista priča, samo se retorika malo razlikuje, ali jednako tako je bez sadržaja. Da, ona priča o udaranju šakom o stol i budi nacionalne osjećaje i tenzije, koji su po meni apsolutno nebitni u trenutnoj stvarnosti. Mi više ne živimo u svijetu nacija i ideologija, nego u svijetu ekonomije, biznisa. Hvataju ljude na niske strasti, uvijek izabiru iste da ih vode, a i slijedi im oduzimanje imovine i uništavanje života. To samo pokazuje svijest ljudi u Hrvatskoj, kako razmišljaju i kome daju vlast. Oni su kupili maglu. Zato nam je primarna zadaća poraditi na edukaciji, kako naših članova tako i što većeg broja ostalih građana. Započeli smo s održavanjem niza tribina na kojima ljudima pojašnjavamo zablude i prijevare postojećeg porobljivačkog sustava.

- Gdje se onda vi nalazite na političkom spektru, jeste li ljevica ili desnica?

- Ljevica ili desnica? Ako gledamo desnicu s aspekta države, njene nezavisnosti i suverenosti, onda smo mi desnica jer smo jedini u Hrvatskoj koji se zalažu za monetarni suverenitet. Onda smo desniji od HDZ-a. Međutim, ako gledamo s pozicije socijalne pravednosti, mi jedini pokazujemo brigu za egzistenciju građana i pokazujemo je svojim djelima. U tom slučaju smo ljevica i to ona naljevija. Sve te podjele na ljevicu i desnicu danas postaju besmislene.

- Zalažete se za monetarni suverenitet, ukidanje valutnih klauzula, spominjete vlasništvo države nad bankarskim sektorom?

- Prelazak vlasništva nad bankama u ruke države došao bi sam od sebe. Najprije treba ukinuti valutnu klauzulu, osloboditi kunu i devalvirati je kako bi hrvatsko gospodarstvo bilo konkurentno. Mnogi govore da bi ta devalvacija uništila ušteđevine građana u kunama. To je istina. Zato smatramo da bi država trebala najaviti da će napraviti jednokratnu devalvaciju kune. To bi građane ponukalo da masovno odu u banke zatraže da im se ušteđevine isplate u stranoj valuti, u eurima. Tako bi građani sačuvali svoju ušteđevinu. Banke ne bi imale taj novac da svima isplate ušteđevine. Time bi se one urušile, a država bi ih sanirala i tako postala njihovim vlasnikom… Ali o tom po tom. Glavni problem trenutno je neznanje. Svi trče za novcem, a nitko ne zna kako taj novac nastaje. Nitko ne zna da bankarski sektor, sve privatne banke, mogu stvarati novac. Na deset kuna koje imaju izdaju sto kuna kredita i na to ubiru kamate tko zna kolike. Sustav je takav stvoren da stalno stvara dug koji se ne može vraćati. Sav taj novac koji izađe na tržište putem kredita mora se vratiti bankama i to uvećan za kamate. U takvom modelu dug može samo rasti…

Ako uspijete postići da se ljude ne deložira iz njihovih domova zapravo ćete postići samo to da banke više neće prihvaćati hipoteke kao garanciju za kredite. Dogodit će se da više nitko neće moći dobiti kredit, kupiti kuću, stan, pokrenuti posao…

- Mi se borimo protiv sustava u kojem je jedini način da se dođe do novca kredit, bilo da država uzima kredit da isplati mirovine i plaće ili da pojedinac podiže kredit za kuću ili obrt. Mi želimo samo da se povećaju obvezne rezerve u bankama, da se novac ulaže tako da se ostvari stvarna produktivnost… Protiv smo sustava u kojem se krediti ne mogu vraćati. Može li država vratiti svoje kredite? Ne može. Sustav je takav da se dugovi ne mogu vraćati nego oni samo rastu. Zašto deložirati nekog zbog tisuću kuna duga, gaziti po ljudskim pravima i dostojanstvu, ako nitko u sustavu, ni država koja mu je temelj, ne može vratiti kredit?

Gdje je onda rješenje?

Ukidanjem valutne klauzule i devalvacijom kune bi se razbila kreditna kriza. Trenutno ljudi imaju, primjerice, plaću od tri tisuće kuna, a ratu kredita od 1500. Ukine se valutna klauzula i napravi jednokratna devalvacija, svi krediti se pretvore u kunske. S devalvacijom vam rata kredita ostaje 1500 kuna, ali vam plaća poraste na 30.000. Porastu i cijene, ali više vam ne ide pola plaće na kredit, nego pet posto. Tako bi se riješio problem švicarca i problem ukupne kreditne krize. Da, banke će prospasti, ali zar ovako ne propadaju dužnici? Po meni je najvažniji problem to što javnost i ljudi koji bi trebali znati neke stvari nemaju pojma. Početak je u osvještavanju ljudi. Živi zid je pokret kakvi odavna postoje u Europi i u cijelom svijetu. Vremenom će oni puštati korijenje. Živi zid se razlikuje od svih tih pokreta samo po tome što je odlučio političkim putem mijenjati poredak. Posve je izvjesno da postojeći sustav ide ka samouništenju. U međuvremenu, mi znamo ključne probleme ovoga sustava i možemo ga donekle popraviti.


Status: Organizirani kriminal
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Korumpirano pravosuđe
Podobnost: SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora

Link

|