Ukradeno?

Predsjednik Europske komisije, Jose Manuel Barroso, morao je prije dva dana ukazati na opasnost podjele Europske Unije na 17 članica eurozone i na deset zemalja koje to nisu. Tako podijeljena Unija ne može uspješno djelovati, rekao je Barroso u Berlinu, i dodao da se EU nalazi pred pitanjem hoće li opstati ili će se – raspasti.

Ali, kamo sreće da je to jedina, prijeteća podjela posred Unije: jer, pred podjednako zlokobnim je rasjedom i eurozona, kojoj se smiješi podjela na zonu jakog i na zonu slabog eura, ili u podvarijanti, rastanak sa prezaduženim i bankrotiranim članicama, koje bi se sa eura morale vratiti na svoje stare, nacionalne valute i zasebnu monetarnu politiku.

Taj rasjed posred eurozone, u kombinaciji s podjelom Unije na zemlje koje su članice eurozone i na one koje to nisu, produžava niz i na zemlje koje su kandidati za ulazak u Uniju. Kamo će one? Kamo će poletna Hrvatska, ako sredinom 2013. uđe u Uniju, a Unija se u međuvremenu prekomponira na poduniju jakog i na poduniju slabog eura, te na poduniju zemalja koje nisu članice eurozone? Kamo Grčka, Italija ili Šapnjolska? Kamo ostatak Zapadnog Balkana? Odgovori na ta pitanja niti se ne traže!

Njegovoj službenoj verziji, iz svoje se strateške pozicije suprotstavila njemačka kancelarka, Angela Merkel, ocijenivši da je stanje u Europi postalo »neugodno« te da blok 27-orice neće preživjeti, ako svijetu ne pokaže da je sposoban prilagoditi se dužničkoj krizi. »Vrijeme je za prodor u novu Europu. Zajednica koja tvrdi, unatoč svemu što se događa, da nikad više ne može mijenjati svoja temeljna pravila, ne može preživjeti«, rekla je Merkel. »Svijet se mijenja tako brzo i moramo biti spremni za izazove. To će značiti više, a ne manje Europe«, dodala je.

Njemačka je zabrinuta i zbog stanja u Italiji, jer europski fond za pomoć nije dovoljan za spas Italije. Na summitu G-20 u Cannesu, njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Sarkozy prošli su vikend prvi put priznali da će Grčka morati napustiti eurozonu.

U međuvremenu je sa više strana lansirana i ideja o privremenom rascijepu eurozone na svojevrsnu zonu A i zonu B. U zoni A nalazile bi se zemlje koje imaju stabilne državne financije i poštuju kriterije iz Maastrichta, a u zoni B one kojima odgovara slabiji euro, radi oživljavanja izvoza i što manje bolnog smanjivanja državne i javne potrošnje. Do raspada bi moglo doći na dva načina. Prvi je da prezadužene, periferne države zbog svojih slabosti budu prisiljene napustiti EMU. Druga je mogućnost da Njemačka odluči da više ne želi podržavati zajedničku, a krajnje raštimanu monetarnu uniju. Angela Merkel ostaje pri svojem koncepcijskom stavu: budućnost Unije ovisi o budućnosti eura, koji je i u njemačkom interesu. Zato će Njemačka podržavati eurozonu, sve dok od eurozone ima više koristi nego štete. U suprotnom, neće se bojati povratka na marku, koliko god bi to bila skupa, bolna i rizična operacija.


Jer, u slučaju rascjepa eurozone na zonu jakog i na zonu slabog eura, otvorilo bi se pitanje njihovih startnih pariteta: na primjer – hoće li slabiji euro u početku imati za 20 ili čak za 50 posto manju kupovnu moć od jakog eura. Uz to idu i mnoga proceduralna pitanja, od toga tko će koga gdje razvrstavati, do toga hoće li buduće nove članice, poput Hrvatske, obavezno morati proći zonu slabog eura, kao svojevrsno čistilište ili pokušalište.

Status: EUforija
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Nesposobnost uprave
Podobnost: HDZ/SDP
Pravomoćnost: U očekivanju izbora