Ukradeno?

“Poštovani barba Luka, prije mjesec dana kad smo se vidjeli u Pločama rekli ste mi da će se moj slučaj riješiti za koji dan...Uprava HŽ-a trebala me je imenovati 1. lipnja 2006. za člana Uprave RVR-a (tvrtka Redarstvo, Vatrogastvo i Rasadnik koja je do privatizacije 2007. bila dio Hrvatskih željeznica, nap. a.), ali to nije napravila jer je sadašnji direktor RVR-a Željko Mićo, SDP-ov kadar, preko sindikata hrvatskih željezničara zaprijetio da će napraviti pobunu.”

To je početak jednog od dvaju pisama koja je Ivan Medak, koji je sada na funkciji izvršnog direktora Poslova ekologije i zaštite u HŽ Infrastrukturi, za što prima plaću od 15.500 kuna, napisao 22. lipnja 2006. godine HDZ-ovu saborskom zastupniku Luki Bebiću.

“Kao magistar sigurnosti, branitelj i član HDZ-a...Tražit ću radno mjesto koje zaslužujem. Ako me u ponedjeljak 26. lipnja 2006. ne imenuju za člana uprave RVR-a, pristajem i na mjesto menadžera sigurnosti u HŽ-u, zbog ‘sposobnosti Uprave’ da ispuni dano obećanje, tražit ću od Središnjeg odbora stranke i premijera da me predlože za člana Uprave Holdinga koji je Vlada osnovala i ovih dana imenuje sedam članova Uprave”, piše Medak dalje u pismu i zahvaljuje mu na svemu što je dosad učinio za njega.

Ta su pisma još jedan dokaz da Luka Bebić, predsjednik Hrvatskog sabora i jedan od najmoćnijih ljudi u HDZ-u, definitivno ima snažan utjecaj u Hrvatskim željeznicama, državnoj tvrtki koju godinama potresaju razne afere. Često se spekuliralo i da je Bebić “svoje ljude” iz Metkovića i neretvanskog kraja doveo u još mnoga državna poduzeća, primjerice, Hrvatske autoceste.

Predsjednik Sabora Luka Bebić do danas nije odgovorio na upite koje smo mu faksom i e-mailom uputili još u četvrtak 5. ožujka u prijepodnevnim satima. Bebićevu smo tajnicu dva puta obavijestili da zbog rokova odgovore trebamo do petka u 16 sati, no iz Ureda predsjednika Hrvatskog sabora nismo ih dobili.
Kriterij po kojem su se članovi HDZ-a s juga slali na dobre funkcije
nije bio stručnost

Pod šifrom “Dragi barba Luka” u javnim poduzećima RH i u državnoj upravi zaposlilo se više HDZ-ovaca iz donjoneretvanskoga kraja i obližnje Hercegovine. Poznatiji primjeri su imenovanje Zorana Popovca na mjesto predsjednika Uprave HŽ-a te postavljanje Pere Markovića, bivšeg hercegovačkog političara, u Upravu HEP-a. Prema tvrdnjama razočaranih članova metkovačkog HDZ-a s kojima smo razgovarali, Bebić je kadrove uglavnom birao po principu lojalnosti, a manje po načelu stručnosti.

Tako je prije dolaska na čelno mjesto u HŽ-u Zoran Popovac imao samo trogodišnje iskustvo rada u tom javnom poduzeću. Iako su Željeznice pred velikim restrukturiranjem i u poslovnoj krizi, novi šef Uprave osoba je prosječnog curiculuma. Prije nego što se naglo uspeo u hijerarhiji, rukovodio je dvjema tvrtkama Bobitom i Amformom Maris koja je pod njegovom upravom i propala.

Vlasnike tih tvrtki Marinka Sulića iz Čitluka i Milana Lucića iz Ljubuškog upoznao je, navodno, u Hercegovini potkraj 90-ih gdje je često boravio kao trgovački putnik. Zanimljivo je da su Marinko Sulić te poduzetničke obitelji Lucić i Stojić (poznati i iz sukoba s Pašalićevom strujom u aferi Dubrovačka banka) politički bliski Luki Bebiću, o čemu govori i njihova suradnja na osnivanju stranke HDZ 1990. u BiH. Riječ je bila o projektu stvaranja novog HDZ-a u BiH, sastavljenog od Zagrebu lojalnijih kadrova. Vodeću ulogu u stvaranju alternativnog HDZ-a dobio je Luka Bebić koji je angažirao političare na terenu dr. Božu Ljubića te Peru Markovića. Iako su na posljednjim izborima do nogu poraženi od HDZ-a koji vodi Dragan Čović, Marković je nagrađen visokom funkcijom u Upravi HEP-a. (Gordan Malić)

Status: Nepotizam
Lokacija: Banana republika
Opseg: Na račun građana
Podobnost: HDZ
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Link

Link