itemscope itemtype="http://schema.org/Article" Ukradeno?: Hrvatski političari su 'kroatoskeptici'

Ukradeno?

Prvi i najstariji hrvatski portal s misijom upozoravanja na korupciju, iskorjenjivanju politički povezanog kriminala i rasipnosti, te podrškom neovisnom i djelotvornom pravosuđu. Kontakt: korupcija.hr@gmail.com

Hrvatski političari se boje samostalnog upravljanja državom, pa posežu za sramotnom propagandom u prilog Uniji i nesposobnost prikrivaju 'državnim razlozima', otkriva prvi hrvatski ministar vanjskih poslova, konzultant Zdravko Mršić.

Sve naše vlasti, dosadašnje i sadašnja, ponašaju se prema Europskoj komisiji kao služinčad, a prema svojim ljudima kao gospodari. Države ili vlasti usmjerile su se prema nositeljima kapitala, a narodima su okrenule leđa. Narodi ipak trebaju države kao svoje sredstvo zadovoljenja životnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha. Stoga narodi trebaju drukčije države, države kao svoje sredstvo i zato će narodi morati uzeti svoje države u vlastite ruke.

Zbog čega i vladajući i oporba brojnim propagandnim porukama pozivaju građane da glasaju za ulazak u EU? Jedno je da ih pozivaju da izađu na izbore, ali da im sugeriraju kako treba glasati, nije li to u najmanju ruku - čudno?

- Hrvatske političke stranke boje se samostalnog upravljanja Hrvatskom. Ta bolest je došla do izražaja 1868. godine kad je Hrvatski sabor na mađaronsku prijevaru prihvatio Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Godine 1918. Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba iz propale Austro-ugarske monarhije pohrlilo je u Jugoslaviju, kako je Radić rekao, kao „guske u maglu“. Tako je bilo i 1945. godine, kad su hrvatski komunisti strpali sve Hrvate u Kominterninu Jugoslaviju. Hrvatski stranački političari sad žele biti opunomoćenicama EU, umjesto da samostalno vladaju zemljom. Riječ je o ''kroatoskepticizmu''. Državna propaganda u prilog Uniji je sramotna, jer se nesposobnost prikriva „državnim razlozima“.

Svjedoci smo toga da su nakon niza godina hrvatski pregovori s EU naglo okončani, a iz EU-a nam govore da smo ostvarili značajan napredak. Građani međutim žive lošije, pravosuđe je i dalje sporo i neučinkovito, korupcija je sveprisutna, birokracija prevelika... Zbog čega nas onda upravo sada žele u EU?

- EU je nestabilna tvorevina koja je uklonila jaku Europsku zajednicu. Unija ne može upravljati sobom, našla se u vrlo teškom položaju kao cjelina. Njen geopolitički i geoekonomski položaj je ugrožen jer su mijenjaju ukupni odnosi u svijetu. Rusija, Turska pa čak i Kina imaju svoje strategijske interese, koji su ukrštavaju s američkima. Unija ima slabu strategijsku zonu na Balkanu i posebice na balkanskoj obali, koju dobrim dijelom nadzire Hrvatska. Stoga su u naglom prihvaćanju Hrvatske u Uniju vidljivi američki prsti. U EU se smatra da se hitno mora zaposjesti osjetljivi hrvatski prostor koji se nalazi usred Unije. Ona tako pokušava riješiti svoj i američki geopolitički problem, ali produbit će hrvatske nevolje.

Ako odgovor na referendumu bude pozitivan, mislite li da će Hrvatska gospodarski profitirati od ulaska u Europsku uniju?

- Unija treba Hrvatsku iz političkih, a ne gospodarskih razloga. Međutim, Hrvatska se mora, pristupila Uniji ili ne, ponovo industrijalizirati. Taj posao čeka i gotovo sve zemlje EU. Bez ozbiljnih ulaganja Hrvatska se ne može oporaviti. Ja međutim ne vidim interes europskih korporacija za ulaganje u Hrvatsku, jer je cijelo europsko gospodarstvo u dugovima, a posebice banke. Osim toga danas korporacije sve više ulažu „pred domaćim glasačima“, jer trebaju i pomoć svojih država. U Hrvatskoj se vide čak i znakovi deinvestiranja.

Po jednom razmišljanju, ''daleke'' zemlje bi trebale ulagati u Hrvatsku kao „odskočnu dasku“ za prodaju u EU svojih proizvoda napravljenih u Hrvatskoj. Kao da ti daleki ''ulagatelji'' nisu dosad imali Grčku, Bugarsku, Portugal, Italiju ili Irsku kao moguće i to malo veće odskočne daske za Europu? Od hrvatskog ulaska u EU gospodarsku korist mogu imati samo eurospekulanti.

-- Za Hrvate je bio važan raspad Jugoslavije, a rat je bio reakcija Srba na taj raspad. Nadam se da kod rasapa EU nitko neće posezati za oružjem. --

Napisali ste knjigu znakovitog naslova 'Hrvati 2012. - Posljednja godina'. Zbog čega mislite da će ova godina za Hrvate biti posljednja?

- Godina 2012. je moguća posljednja godina hrvatske samostalnosti, ako Hrvatska pristupi EU. Hrvatska predaje Uniji narodnu suverenost, jer će naše držanje i ponašanje propisivati tuđi zakoni, koji su nedomišljeni. Oni se ne bi smjeli primijeniti na toliko zemalja u EU, koje imaju različitu povijest, nacionalnu kulturu, organizacijske sposobnosti, razinu tehnologije, znanje i vještine. Ako nas naši političari uvuku u EU, jedinu nadu mogao bi nam donijeti očekivani rasap Unije. Smatram da se Unija treba rasuti, a njezine sadašnje članice spojiti u Europsku političku zajednicu, koja neće biti unitarna politička tvorevina.

Spominjete 'liberalizam' kao najveće od 'zala' koje uzima danak u Hrvatskoj, ali i u Europi. Nisu li se građani svjesno 1991. odlučili za takav gospodarski model?

- Godine 1991. postojala je EEZ u kojoj je vladalo tržišno-socijalno gospodarstvo u nacionalnim socijalnim državama. Kad je završio Domovinski rat, više nije bilo ni EEZ-a ni socijalne države, a nacionalna tržišta su postala podružnicama svjetskog tržišta. Liberalni kapitalizam je iznevjerio sve narode svijeta. Sad se narodi bune, a EU se „koprca“ da se izbavi iz ralja liberalizma i šaka slobodnog kapitala.

Tvrdite da je ponovno došlo vrijeme za 'nacionalizam, narodovlašće i demokraciju', nemamo li demokratski politički poredak koji sam po sebi pretpostavlja vlast naroda?

- Demokracije već dugo nema u SAD-u, Hrvatskoj, EU ili u Velikoj Britaniji. Demokracija ili „narodovlašće“ društveni je mehanizam koji omogućuje narodu ili građanima da upravljaju samima sobom. U Hrvatskoj se ne vlada ni u ime naroda ni za narod. Nemamo ni demokraciju ni vlast u ime naroda. Da imamo vlast u ime naroda i za narod, ona bi nam dala vrijeme da razmislimo o pristupu EU i ne bi nas prisiljavala da opet stupimo u tuđu državu. Demokracija je danas sredstvo kapitala, a ne naroda, a sve države svijeta, od Hrvatske do Amerike, pretvorene su gospodarski u podružnice svjetskog tržišta, a politički u izborne jedinice kapitala, snažnih korporacija, a u nekim slučajevima i pojedinaca.

Zašto smatrate da Hrvatska danas za razliku od Srbije nema politiku? Kako pritom gledate na srpske optužnice hrvatskih branitelja i reakciju hrvatskih vlasti?

- Hrvatska politika je svedena na provedbu naputaka Europske komisije. Politika je postupak kojim se usklađuju raznorodni interesi u jednom društvu, tako da se svakom interesu dodjeljuje utjecaj u skladu s njegovim doprinosom bogatstvu naroda. Tko u vlasti razmišlja o bogatstvu naroda, a tko od onih koji stvaraju bogatstvo ima ikakav utjecaj na državne poslove? Mi provodimo tuđu politiku. U to ubrajam i takozvanu regionalnu, pomirbenu politiku prema jučerašnjim napadačima na Hrvatsku. Srbijanske optužnice su dio srbijanske politike, a hrvatski posluh Europskoj komisiji dio provedbe politike EU.

Kako gledate na gospodarsku krizu u Hrvatskoj? Hoće li po vama nova Vlada uspjeti izvući zemlju iz recesije i kako ocjenjujete prve poteze dvojca Linić-Čačić?

- Hrvatska je – kao i EU i cijeli Zapad – u ratu sa svjetskim tržištima. Zar nije već jasno to da Hrvatska ne može sadašnjim sredstvima dobiti bitku protiv svjetskog tržišta, jer nema nacionalni kapital za ulaganje, nema tehnologiju, nema potrebne opće organizacijske sposobnosti i nema konkurentne proizvode, čak da hrvatski poduzetnici i ne plaćaju svoje radnike. Hrvatska nije u recesiji. Ona propada pa ne treba gospodarstvo mučiti „antirecesijskim mjerama“. Hrvatski problem je politika. Još nisam uočio nikakve poteze nove vlasti. Počele su samo kolati nove priče. Linić i Čačić su sve drugo nego dvojac.

Kojim bi putem po vama trebala krenuti Hrvatska da se spasi od gospodarske i političke propasti?

- Zbog svega što se vidi da se događa u svijetu, postoji ozbiljna i presudna dvojba treba li zadržati svjetska unitarna tržišta kapitala i rada ili treba radu i kapitalu postaviti ograde, pregrade ili granice, kako bi se ograničila samovolja gospodarskih subjekata ili skučile mogućnosti izbora kućanstvima, proizvodnim organizacijama i financijskim ustanovama.

Nered u svijetu traži obnovu društvene odgovornosti „tržišta“ te snažniju ulogu svih država u poduzetništvu i u koordiniranju gospodarskih aktivnosti, jer ljudi, obitelji, cijele gospodarske grane i narodi ne mogu živjeti u besposlici i neizvjesnosti. Hrvatska treba poći tim putom. To je lijek i za EU i cijeli Zapad, ali i za cijeli svijet, jer su metastaze zloćudnog tkiva zahvatile i nova velika gospodarstva.

Status: Banana republika
Lokacija: Hrvatska
Opseg: Bijednici
Podobnost: HDZ/SDP/HNS/IDS
Pravomoćnost: U očekivanju istrage

Link|