Ukradeno?

...

1993. Pliva, kao i 1921. Kaštel u Karlovcu, opet postaje dioničko društvo, Hrvatska država je nacionalizira. Dionice Plive prelaze u vlasništvo državnih fondova, koji je onda „privatiziraju“- čitaj rasprodaju. Oko 20% dionica mogli su KUPITI radnici Plive. Od „svoje“ tvornice! Pliva dotada u svojoj povijesti NIJE rasla na kredit. Rasla je temeljem profita nastalog, ne od pogodnosti na tržištu (tada je cijena lijeka bila jedna petina cijene lijeka na svjetskom tržištu), već zbog izvrsnog poslovanja. Radnici su se svjesno odricali tog profita (o tome su postojali zapisi sa Zborova radnih ljudi ili RS) i umjesto u potrošnju, glasali su da se profit utroši u proširenje proizvodnje. Sada im je sva „ušteđevina“ nacionalizirana, a samo mali dio vlastite ušteđevine ponuđen i PRODAN kroz dionice. I to bi trebalo biti to? Dok su radnici na ratištu??

Za direktora Plive postavljen je Željko Čović.

Za to „sjajno“ vrijeme, „stari“ radnici postali su smetnja- pamtili su valjda „bolja vremena“. Forsiralo se dovođenje sasvim mladih školovanih ljudi, koji su bez ikakvog iskustva, nakon „skraćenih“ tečajeva (od po par dana) za upravljačke i komunikacijske vještine, postavljani na managerske pozicije kao „vrhunski“ stručnjaci. Ljudi su se šalili da ne smiješ dječicu šetati ispred Plive u Vukovarskoj, jer ti Pliva odmah „otme“ dijete i postavi ga za managera.

Gore od mladih ljudi bili su neki, koji su se, rekli bi stari Plivaši- „dobro zvali“. Imali su prava imena sa porijeklom ZNA SE odakle. Za Široki brijeg su znali, ali ni nakon više godina nisu bili u stanju niti izgovoriti (ponoviti) imena proizvoda u odjelima čiji su bili veliki (čitaj skupi a niškoristi) direktori. Kao da tada već nije bilo poznato: čovjek koji NIJE radio posao- NE MOŽE njime rukovoditi!

Dovođeni su „stručnjaci“ iz stranih zemalja, sa minornim znanjem u odnosu na Plivine stručnjake u Plivi. Plaćalo ih se vrhunski, postavljani su na top-pozicije u firmi, za plaće veće od onih koji bi takvi „stručnjaci“ mogli zaraditi u svojim zemljama.

A sve što su radili ti stranci – zapravo su, uz odobravanje upravljačke strukture, pljačkali firmu, demonstrirajući tako „nove vrijednosti“ na koje se stari plivaš imao ugledati. A za te „nove vrijednosti“ slušao je stari plivaš u kuloarima, viđao fakture u dokumentima. Više nitko mu se i tako nije obraćao, osim kad mu je predlagao da ode iz firme. A priče su bile npr:

Jednom od takvih „stručnjaka“ se plaćao psihijatar u Njemačkoj uključivo sve troškove, bar jednom mjesečno.
Drugi je doveo svoju intimnu prijateljicu u firmu na poziciju na kojoj je mjesečno dobivala 11000 € (žena i troje djece ostali su toj moralnoj vertikali u domicilnoj zemlji), pa su proputovali cijeli svijet na račun Plive. Zadnje, prije nego li su ipak izbačeni iz firme, jer postalo je pre očito i pre bahato, provodili su „inspekciju“ u Veneciji za Novu godinu;
trećem se dovozila trava za konja iz Irske ili Škotske- svejedno – nekoliko tisuća funti mjesečno;

Pravi značaj „nove“ orijentacije, postajao je sve više jasan PLIVAŠIMA – pisano velikim slovima i to počevši od nacionalizacije, pa privatizacije firme tokom rata, pa zatim rasprodaje i brutalnog uništavanja svega što je Plivu činilo velikom firmom. Nova orijentacija vezana za novog direktora! Do isteka patenta za azitromicin 2006, dok se imalo što „jamiti“!! Plivašima je postajalo jasno, a državi i politici NIJE? Ili jest? Moralo je - ako nigdje onda u Veroni na „operaboxu s tenorima“.

Jer tada je završno dogovorena prodaja Barru. Jednoj opskurnoj firmici iz New Jerseya/USA. Mala tabletara sa malo više od 1000 zaposlenih ima potencijal kupiti Plivu. Zar to nije panika? Ili samo završno pranje novca? I došli „naši prijatelji“ iz Amerike, kauboji kakvi već jesu i nastaviše po utabanim stazama. Što god nije Američko- ne valja. Uključivo naš „lokalni jezik“, koji ne služi nikome, kako su to javno izjavili na skupu svih istraživača.

I naravno nisu dugo izdržali- samo do godišnjeg obračuna i iznošenja dividendi iz zemlje.

A onda je došla Teva. Uredno platili, uredno posluju. Sve što valja „čupaju“ i odnose u druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je prodao- to se ne pitaju i nije ih briga. Čupaju SVOJE !! A plivaši to osjećaju kao čupanje vlastite kože. I ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju (biotehnologija npr). Na treba više niti studije zadržavati. Ljudi plaču, 800 ih odjednom ostaje bez posla plus njihove familije, očajni bez nade da se zaposle igdje u Hrvatskoj. I sve uz dva letka.

I tko je sada kriv???
Ma nije nam kriva politika za ovo, nije niti Željko Čović, a definitivno nije kriv Barr ili Teva - KRIVI SMO MI, JER SMO IH PUSTILI !!!

Budemo li ih puštali i dalje, za građane Hrvatske države u međunarodnoj podjeli rada ostat će samo poslova za KONOBARE I KURVE u vlastitoj zemlji. I to za mlađahne građane. A onda, kad prva mladost prođe, svi na kontejnere, naravno ako strani turisti i golferi budu milostivi pa nešto uvezene hrane i bace u smeće.

Status: Ukradeno
Lokacija: Zagreb
Opseg: Milijarde
Podobnost: Nesposobnost uprave
Pravomoćnost: Zaključeno

Link